Krajnji hrvatski jug već par godina nema kompetitivne prvoligaše u svim iole popularnijim muškim momčadskim sportovima, osim naravno dubrovačkog Juga u vaterpolu. Nogomet nudi samo trećeligaše, a i stanje u rukometu nije baš bajno. Metković je odavno zapao u financijske probleme pa nekoć slavni rukometni klub sada životari u drugoj ligi. No, ovdje je riječ o košarci, koja je nažalost potpuno marginalizirana na jugu Hrvatske.
Košarkaški klub Dubrovnik već se par godina natječe u A2 ligi jug. Svim ljubiteljima košarke poznato je da je Dubrovnik oduvijek davao kvalitetne reprezentativce. Andro Knego, Nikša Prkačin, Ante Tomić, Mario Hezonja, Lukša Andrić, Hrvoje Perić neki su od poznatih dubrovačkih imena. Velika je šteta da takav rasadnik talenata polako gubi na važnosti.
Primanja iz gradskog proračuna su se s godinama smanjivala pa su se u košarkaškom klubu Dubrovnik okrenuli davanju prilike isključivo domaćim dečkima. To u konačnici nije nužno i loše, no za kvalitetan iskorak nužno je ipak da hrvatski jug ima minimalno jednog kvalitetnog prvoligaša. Za to je očito potrebna bolja i efikasnija suradnja kluba s gradom pogotovo jer je riječ o gradu koji ima višemilijunske prihode od turizma svake godine. Posljedično bi se zato i klubu više novaca trebalo omogućiti, barem za rad s djecom.
Pri tome se moramo zapitati kakav utjecaj ima naš najjužniji županijski košarkaški savez?
Mnogi optužuju košarkaški savez Dubrovačko-neretvanske županije za nerad. K tome je nužno pridodati da u najjužnijoj hrvatskoj županiji postoje samo tri registrirana košarkaška kluba(!). Osim muškog košarkaškog kluba, u Dubrovniku djeluje i ženski košarkaški klub. Treći aktivni klub je onaj iz Metkovića koji se također ove sezone natječe u A2 ligi jug, što je zapravo treći rang natjecanja u Hrvatskoj. Moramo također naglasiti da su uvjeti u kojima ti klubovi funkcioniraju jako loši. Kakve sportske uspjehe je moguće očekivati s tri seniorska treninga tjedno?
Mnogi se pitaju kako to da ne postoje nikakvi klubovi, ili barem škole košarke, na Pelješcu, Korčuli, Opuzenu, Pločama ili nekom drugom mjestu. Potiče li savez uopće ljude na rad i osnivanje klubova ili školi košarke na jugu? Očigledno da nije jer mlađe kategorije KK Dubrovnika i KK Metkovića obično igraju natjecanja koja su u organizaciji Splitsko-dalmatinskog košarkaškog saveza.
Što je s izobrazbom košarkaških trenera i sudaca?
Tu se proteže identičan problem kao i s brojem klubova. Hrvatski jug ima kroničan nedostatak kvalitetne struke. Dobrih trenera je sve manje i tu bi savez trebao što hitnije reagirati. Ista stvar je s košarkaškim sucima, kojih je u županiji jako malo. Zbog malog broja licenciranih sudaca klubovi vikendom organiziraju svoje utakmice prema dostupnosti sudaca ili su prisiljeni pozivati suce iz Splitsko-dalmatinske županije što izaziva dodatne troškove klubovima.
Ljudi u HKS-u stoga moraju biti svjesni da bez kvalitetnog košarkaškog juga zapravo nema ni kvalitetne reprezentacije.