Utorak, 21 rujna, 2021
More

    POPULARNE OBJAVE

    Košarkaške ikone: Talijanski ubojica

    Iako bi prva slova Košarkaških ikona trebali posvetiti nekom od naših, a uz to i jednim od najvećih europskih velikana, poput Kreše, Dražena ili Tonija, prva priča pripada jednom ne tako razvikanom, ali itekako kvalitetnom igraču, Carltonu Myersu.

    - Advertisement -

    Carlton Ettore Francesco Myers rođen je 30. ožujka 1971. godine u Londonu. S očeve strane vuče jamajčanske korijene, a u Italiju se preselio s deset godina. Destinacija obitelji Myers bio je Rimini, lučki grad na obali Jadranskog mora. Carlton je tu napravio prve košarkaške korake, a njegova profesionalna karijera kreće u istom gradu 1988. godine.

    carlton-myers-talijanski-ubojica-italija-košarka-scavolini

    U dresu Mar Riminija, sa samo 17 godina, okušao se u drugoj talijanskoj ligi, gdje je proveo tri godine. Ovaj 192 centimetra visoki bek-šuter, svoju posljednju sezonu u materinjem klubu odradio je s prosječnih 26,8 poena. To je bilo dovoljno za poziv Scavolini Pesara i odlazak u prvu ligu.

     

    Premijernu sezonu, 1991./1992., u najelitnijem talijanskom košarkaškom natjecanju odradio je vrlo dobro. U 39 odigranih utakmica prosječno je ubacivao 16,8 poena. Iako je prvenstveno bio poznat po šutu, Myers je često bio najbolji asistent i skakač svoje momčadi. Koliki je doprinos imao čak i u prvoj sezoni Scavolinija, govori izjava njegovog tadašnjeg suigrača te bivšeg NBA razigravača, Haywooda Workmana: “Igramo vrlo jednostavno. Bacimo loptu Carltonu, a on najbolje odluči što s njom treba”.

    Takve igre dovele su ga do poziva za reprezentaciju Italije s kojom je, na domaćem terenu, osvojio zlato na Mediteranskim igrama 1993. godine. Drugu prvoligašku sezonu nastavio je još bolje. Ubacivao je 25,1 poen u prosjeku uz 40,7% za tri poena. Proglašen je i za najkorisnijeg igrača Serie A, ali ljubav prema Riminiju vratila ga je sljedeću sezonu u drugoligaški razred. Tamo je napravio pravo čudo. U pobjedi svoje momčadi 147:99 nad Udinama ugradio je 87 poena (14/22 za dva, 9/19 za tri, slobodna bacanja 32/35), sedam skokova i tri asistencije za ukupnu valorizaciju od čak 94! Sezonu je završio s 28,9 poena u prosjeku, a onda je uslijedio transfer u Bolognu i povratak među najbolje.

     

    Odradio je kvalitetnih šest sezona u tom gradu. 1997. godine okitio se titulama najboljeg strijelca Eurolige, a proglašen je i za MVP-a talijanske lige. Godinu poslije, kao najkorisniji igrač, odvodi tadašnju Fortitudo Bolognu do osvajanja talijanskog kupa. Superkup osvaja 1999., a 2000. konačno i prvenstvo.

    U to vrijeme, melem za oči svim ljubiteljima košarke, bili su bolonjski derbiji između Kindera, predvođenog Predragom Danilovićem, te Myersovim Fortitudom. Sezona 2000./2001. bila mu je posljednja u tom gradu, pa se i tamo odlučio upisati u povijest. U utakmici protiv madridskog Reala upisao je 41 poen, rekord na jednoj utakmici koji je ostao i danas, iako tu titulu dijeli s još trojicom igrača (Alphonso Ford, Kaspars Kambala, Bobby Brown).

    Njegovo vrijeme provedeno u Bologni bilo je ujedno i zlatno doba talijanske košarke. Na Eurobasketu 1997. osvojili su srebro, dok su dvije godine poslije, u Francuskoj, došli do zlata. Myers je na tom prvenstvu uvršten u najbolju petorku turnira, a 2000. godine nosio je talijansku zastavu na otvaranju Olimpijskih igara u Sydneyu.

    Nastavak karijere bio je nešto lošiji od prethodnog. Nastupao je za Romu i Montepaschi, s kojim je osvojio drugi Superkup, a u dresu Valladolida okušao se i u španjolskoj ACB ligi. Nakon sezone u inozemstvu, vratio se u Pesaro. Sjajnu karijeru, s nepunih 40 godina, zaključio je tamo gdje je i krenuo – u Riminiju.

    - Advertisement -

    NAJČITANIJE VIJESTI TJEDNA

    zadnje objave

    NE PROPUSTITE