Tea Turić za Crošarku:”Košarka tek kao ljubav i gušt”

Tea Turić košarkašica je i kapetanica Ženskog košarkaškog kluba Split, ali i studentica 1. godine diplomskog studija Primijenjene geografije na Sveučilištu u Zadru. Uz mnogo odricanja i truda uspjela je povezati studij i ljubav prema košarci, sportu koji je nažalost većini djevojaka, kao i njoj, tek popratna aktivnost, čak i na onoj najvišoj razini hrvatske ženske košarke. 

Još od malih nogu sa starijim bratom voljela je provoditi vrijeme na obližnjem školskom igralištu gdje se i rodila ljubav prema košarci…

“Najviše sam voljela sportove s loptom, a košarka se tu posebno isticala. Upis na košarku došao je spontano, moji roditelji su još dok sam imala nepunih 7 godina prepoznali moju želju i potencijal za bavljenje sportom i informirali su se o tome gdje se mogu upisati u školu košarke te se moj upis dogodio početkom 2007. godine, u drugom razredu osnovne škole. Moji prvi treneri bili su Miro Bubić te sadašnji trener ŽKK Split Boran Grgin.”

_

Na pitanje tko joj je bio košarkaški uzor, nismo dobili precizan odgovor, ali je isti preciziran…

“Ne mogu izdvojiti samo jednu osobu, voljela sam pogledati utakmice kako domaćih tako i stranih košarkaša i košarkašica. Košarkaški uzori bile su mi i neke starije i iskusnije suigračice uz koje sam imala priliku napredovati sve ove godine.”

Gotovo cijeli svoj košarkaški put provela je u ŽKK Split, osim jedne polusezone u Zadru zbog odlaska na studij…

“U ŽKK Splitu sam prošla sve mlađe kategorije, od škole košarke preko mlađih kadetkinja, kadetkinja i zaključno s juniorkama. Krajem 2012. godine debitirala sam za seniorsku ekipu i od tada sam (osim sezone 2017./2018.) njezin stalan član. U sezoni 2017./2018. bila sam dio ŽKK Zadar, u koji sam pristigla zbog odlaska na studij. Nažalost, odigrala sam samo pet službenih utakmica za Zadar jer me ozljeda koljena udaljila s terena do kraja te sezone. Nakon toga sam se ponovno vratila igrati za svoj matični klub.”

Povratak iz Zadra u Split, značio je i pomalo neobičan svakodnevni život na relaciji Split – Zadar, s vrlo malo slobodnog vremena, ali Tea je zadovoljna i ustrajna…

“Studiram primijenjenu geografiju – istraživački smjer u Zadru. Dosta ljudi nije upoznato s ovim studijem, ali to je definitivno nešto gdje vidim sebe u budućnosti. Uskladiti studij sa sportom nije nimalo lako, ali ni nemoguće. Potrebno je puno odricanja i truda, ali ništa ne može zamijeniti osjećaj zadovoljstva koji osjećam na kraju svega toga. Slobodnog vremena imam jako malo, ali ga iskorištavam za druženje s obitelji, dečkom i prijateljima ili za ispijanje kave, šetnju i neki dobar film/seriju. Jedino što mogu reći je da sam identična kao osoba i kao sportašica – ustrajna, borbena, pravedna i uvijek vedrog duha!”

Jedan od najdražih trenutaka i uspomena u dosadašnjoj košarkaškoj karijeri zasigurno je i onaj iz finala Prvenstva Hrvatske od prije dvije godine…

“Od uspomena iz mlađih kategorija izdvojila bih osvajanje srebra na Prvenstvu Hrvatske za juniorke u sezoni 2014./2015., a od seniorskih uspomena svakako igranje finala PH protiv ŽKK Medveščak u sezoni 2018./2019. Zadovoljna sam dosadašnjom karijerom, naravno da je bilo nekih neostvarenih trenutaka ili želja za kojima ponekad žalim, ali u životu pa tako i u sportu se uvijek vodim time da sve ima svoje zašto i zato.”

Kao svoju prednost navela je kako se vidi kao ekipni igrač…

“Trudim se usmjeriti svo svoje košarkaško znanje i vještine prema dobrobiti ekipe. Kao nedostatak bih izdvojila manjak nekih fizičkih predispozicija poput eksplozivnosti i agilnosti.”

ŽKK Split ove sezone nalazi se u dijelu lige koji se bori za ostanak u elitnom društvu, no Tea je samouvjerena i vjeruje kako će njena momčad biti član Premijer lige i iduće sezone…

“Ove sezone smo u nelagodnoj poziciji jer se borimo za ostanak u ligi, što nije bio slučaj proteklih godina. Mlada smo ekipa, dosta osciliramo iz utakmice u utakmicu, ali dobro treniramo i atmosfera u ekipi je dobra. Uvjerena sam da ćemo u nadolazećim utakmicama ostvariti svoj puni potencijal i u konačnici ostvariti siguran ostanak u Premijer ligi.”

Nažalost, Tea je bila iskrena i na pitanje o budućim planovima, uslijedio je odgovor na koji se sve više djevojaka odlučuje i na koji je sve više njih primorano – u budućnosti se ne vidi u profesionalnoj košarci…

“Oduvijek mi je obrazovanje bilo prioritet, a košarka „ljubav i gušt“ koja je pratila sve to kroz moje odrastanje. Nakon studija planiram se zaposliti u struci, kako stvari za sad stoje to će biti u Zadru ili u Splitu. Postoji opcija da se, uz posao, nastavim baviti košarkom ako budem imala mogućnosti i želju za tim. Naravno, nikad se ne zna što život nosi i bez obzira na moje planove svjesna sam da se oni mogu promijeniti.”

Za kraj smo se dotaknuli pitanja o stanju ženske košarke u hrvatskoj, a kako kaže: “To je tema o kojoj bi se dalo raspravljati satima i danima!”

“Ženska košarka u Hrvatskoj nije na razini na kojoj je bila prije 7-8 ili 10 godina. Profil igračica se dosta izmijenio, većinu ekipa čine mlade cure, kojima je kao i meni košarka dodatna aktivnost uz studij ili školu. Također, veliki je nesrazmjer među ekipama jer se svake godine izdvajaju jedna ili dvije ekipe koje dominiraju ligom. Uz sve ovo, interes za žensku košarku u Hrvatskoj gotovo da i ne postoji, osim kod ljudi koji se nalaze u tim krugovima. Mislim da postoji ogromno mjesto za napredak košarke u Hrvatskoj, ali on ne može biti ostvaren bez različitih vrsta potpore, počevši s državne razine.”

Zahvaljujemo se Tei na odvojenom dragocjenom vremenu i ugodnom razgovoru te joj želimo svu sreću u nastavku sezone, a nadamo se i što duže karijere, one košarkaške.