Navijači Zadra i dan danas prisjećaju se final foura u Ljubljani i te dvije utakmice koje će se kasnije pokazati povijesnima. Sezona 2002/03 bila je ona kada sam ozbiljno počeo pratiti košarku. Veličanstveni Marko Popović, hrabri Michael Meeks i ostatak ekipe učinili su da vrijeme u Zadru stane, barem na taj vikend.
Na final four kroz ušicu igle
Regularna sezona bila je vrlo dramatična. Cibona i Zadar vodili su veliku utrku za posljednje mjesto koje vodi na završni turnir. Suprotna raspoloženja nakon deset odigranih kola bila su u taborima naša dva ponajbolja kluba. Vukovi su bili na omjeru 4-6, a Zadrani na 7-3. U šesnaestom kolu Cibosi ostvaruju veliku pobjedu nad Zadrom, a četiri kola prije kraja pretječu na tablici ekipu s Jadrana.
U zadnja dva kola obje ekipe ušle su s omjerima 12-8. Cibona je u pretposljednjem izgubila u Beogradu od Zvezde, a razbio ih je Scoonie Penn. Zadar je slavio u Sarajevu protiv Bosne zabivši 122 koša, a Damir Tvrdić je dao doprinos pobjedi s 28 poena ( 5/8 za tricu).
Došlo je posljednje kolo i odluka o četvrtom sudioniku final foura. Cibona je uvjerljivo dobila Zagreb, a Zadar je u legendarnim Jazinama s 22 poena Marka Popovića deklasirao Krku na domaćem terenu i osigurao završnicu regionalne, tada Goodyear lige.
Što je Bog dao Zadru, kasnije je uzeo Ciboni
Momčad Danijela Jusupa u polufinalu je išla na beogradsku Crvenu Zvezdu, a Olimpija je igrala protiv izraelskog diva Maccabija iz Tel Aviva. Izraelci su prošli u finale na krilima Sharpa i Vujčića iako su Zmajčeki imali vodstvo na poluvremenu.
Utakmica Zadra i Zvezde bila je jedna od onih koje će se dugo pamtiti. Bijeli su nervozno ušli u susret i u prvoj četvrtini postigli gotovo sve poene iz reketa što je za tadašnju ekipu bilo neočekivano. Istaknuo se Šime Špralja koji je zabio osam poena u trinaest minuta na parketu, ali i skupio pet osobnih. Problem je bio još veći što je Marko Šamanić igrao pod temperaturom.
Zvezda je na poluvrijeme otišla s minimalnom prednošću. Crveno-beli bili su bolji i u trećoj dionici igre s 22:21. Vodili su sedam minuta do kraja sa sedam poena razlike, ali se ispostavilo da im ni to nije dovoljno za pobjedu.
Dvadeset i tri sekunde do kraja pri rezultatu 76:75 za Zvezdu, Hrvoje Perinčić radi faul u napadu. Jovan Koprivica zabija jedno slobodno bacanje, a Zadrani hvataju skok.
Beograđani se odlučuju braniti posljednji napad i donose lošu odluku. Popović je uzeo loptu u ruke, čuvao je i u posljednjih pet sekundi krenuo u prodor. Cijela obrana Zvezde se skupila u reket. Pop je poslao loptu van u ruke Michaela Meeksa koji rješava utakmicu najjačim zadarskim oružjem, tricom.
Ostala je sekunda do kraja, Zadar je imao plus jedan, a Zvezda u svojim redovima nije imala Dušana Kecmana. Spektakularna utakmica, koja je na neko vrijeme bila prekinuta zbog nereda na tribinama i još spektakularnija sama završnica koja neodoljivo podsjeća na legendarno finale Cibone i Partizana 2010. godine.
Što je Bog dao taj dan Zadru, uzeo je Ciboni sedam godina kasnije.
Sumnjali su navijači Zadra da će ikad uživo gledati napetiji rasplet utakmice, ali ove sezone je došao Partizan i sve demantirao.
GRANDE FINALE, GRANDE POPOVIĆ
Ulaskom u finale Zadar je napravio i više od očekivanog, a u finalu je čekao veliki Maccabi.
Odlazimo odmah na zadnju četvrtinu. Rezultat na semaforu je 62:64 u korist Izraelaca. Prvih pet minuta posljednje dionice se igralo ravnopravno, a onda zadnjih pet ludilo. Odličan je bio Marko Popović, a u stopu ga je pratio Damir Tvrdić. Tri vezane trice: dvije Popa, jedna Damira. Činilo se kako je utakmica završena, a Slavko Cvitković se derao:“ Nema ničega što bi zaustavilo Marka Popovića!!!“
Dvanaest razlike imao je Zadar dvije minute prije kraja, ali kako to kod nas obično biva, nije moglo bez drame. Trica Halperina, trica Goreea, bacanje Lubina i došli su Izraelci u egal četrdesetak sekundi do kraja utakmice.
Zadar je na plus tri, dvadeset je sekunda do kraja, Tvrdić je na liniji za slobodna bacanja s 5 od 5, ali iznenađujuće promašuje. Halperin preuzima odgovornost i lagano polaže za minus jedan, Marko Popović na drugoj strani zabija dva slobodna nakon brzog faula Izraelaca.
U posljednjem napadu utakmice igrači Maccabija šutiraju tricu preko ruke koja promašuje obruč i tablu, ali suci vraćaju loptu „gostima“ uz objašnjenje da ju je netko dirao tijekom leta do koša. Goree ostaje sam na šutu za tri poena, ali promašuje i slavlje Zadra može početi.
Marko Popović je briljirao u tom finalnom susretu, postigao je 27 poena uz 5/5 za dvicu, 4/8 za tricu i 5/6 s linije za slobodna bacanja.
Hvala za košarku
Zadar je 2003. godine uzeo titulu regionalnog prvaka i to je jedina šampionska sezona svih Hrvatskih klubova u tom natjecanju. Odlična ekipa predvođena tada mladim Markom Popovićem osvojila je sve ljubitelje košarke brzom, atraktivnom, ali i efikasnom igrom.
Zadar je uvijek igrao za koš više, a upravo tim košem više napravili su najveći rezultat u novijoj povijesti kluba.
Hvala Zadru za košarku.