Davor Vidačak riječkoj je košarkaškoj publici dobro poznato lice. Iako nikad nije obukao dres Škrljeva, današnji sportski direktor Jollyja JBS sjajna je poveznica za susret nadolazećeg, trećeg kola A-1 lige u kojoj će njegov klub stići u grotlo dvorane na Mavrincima.
Dvoboj dva ranjena lava u početku prvenstva najbolja je pozivnica za sve ljubitelje košarke da ove subote od 19.30 dođu zapljeskati i podržati prvih četrdeset škrljevskih minuta na domaćem parketu u elitnom društvu. Nakon što smo vas u čitavu priču uveli razgovorom s bivšim igračem Jollyja, a sada članom Škrljeva – Josipom Surinom, red je došao i na nekoliko riječi sportskog suparnika iz srednje Dalmacije.
Imate dva poraza na startu prvenstva. Neće biti lako ni protiv Škrljeva, netko će na kraju morati potpisati kapitulaciju?
– Mi ćemo na Mavrince doći tražiti pobjedu. Takav smo klub, a i to su nam bili planovi kada smo vidjeli raspored. I mi smo, kao i oni u prva četiri kola čak triput na gostovanju, ovo je jedno od onih na kojem se nadamo slavlju. S druge strane, mislim da je Zagreb i protiv nas, ali i protiv Škrljeva pokazao da je bez premca prva momčad ovogodišnje sezone. Držim da smo mi na razini blizu njih, što nam daje za pravo da se na novom i zasad nepoznatom terenu nadamo pobjedi.
Jolly je momčad koja se mijenja gotovo identično kao i godišnja doba. Kad krenu porazi rade se korjenite promjene. Je li to uvijek dobro za bilo koji kolektiv?
– Mislim da je to relativna stvar. Sada nam je u interesu što prije doći do pobjeda koje bi vratile mir među nas. Pobjede i pozitivni rezultati općenito su nešto na čemu možete graditi sezonu i bazirati formu. Znate i sami da je bitno zbog same psihologije da pobjede krenu, da se neki igrači krenu dokazivati i da se otklone eventualni upitnici oko svega u momčadi. Znamo da imamo kvalitetu, znamo da smo svi, na čelu s trenerom Milačićem dobro radili kroz proteklo razdoblje. Dolazi nam i mladi slovenski reprezentativac Kraljević s kojim smo imali neriješeno pitanje oko papira iz slovenskog saveza. Treba nam još neko vrijeme da krenemo, a kad krenemo onda ćemo biti prijetnja svima.
Koliko je posljedica na Jolly ostavila lanjska borba za ostanak u ligi, znajući pri tome da klub damo strukturalno i kvalitativno ne pripada?
– Mi smo se već davno okrenuli novoj sezoni i tu smo priču ostavili iza sebe. Neki igrači su tu od lani, oni moraju znati da je to bio podbačaj i toga moraju biti svjesni. Moramo jednostavno gledati naprijed i nastojati da nam se to ne ponovi. Lanjski neuspjeh sigurno nam je dobra pouka za sezonu koja je upravo krenula. Neće biti lagane utakmice, svi će protiv nas tražiti pobjedu, počev od Škrljeva pa nadalje. No, isto tako svi moraju biti svjesni da i mi u svakoj utakmici tražimo samo i isključivo pobjedu!
Proveli ste jednu (2007./08.) sezonu u Kvarneru NR. Nosite li lijepe uspomene iz tog razdoblja, možete li povući paralelu sa subotnjom utakmicom protiv Škrljeva?
– Iako u Rijeci nisam igrao jako dugo, to je sjajan grad i iz te godine nosim samo lijepa sjećanja. Moja supruga i sin i dan-danas pričaju o Rijeci kao sredini u kojoj im je zaista bilo lijepo. U tadašnjem Kvarneru i oko njega atmosfera je bila dobra, igrao sam s Marijanom Manceom i Vladimirom Anzulovićem, dva posljednja trenera. Šteta što te sezone nismo napravili nešto više od plasmana u Ligu za ostanak, na kraju smo morali igrati kvalifikacije za očuvanje prvoligaškog statusa. Bio je tu i Marko Šamanić, stasavao je mladi Fran Pilepić koji je već tada bio naslućivao o kakvom se talentu radi, pobjeđivali smo Cedevitu…
Vratimo se na ogled protiv Škrljeva. Što znate o njima, imate li neku posebnu vrstu pripreme za ogled s klubom koji je gotovo svim A-1 ligašima apsolutna nepoznanica?
– Ja bih taj dio ipak ostavio treneru Milačiću. Ono što sam vidio iz medija odaje mi sliku jedne respektabilne momčadi. Vidio sam da su se ojačali s nekoliko kvalitetnih imena, da su dobro promoviran klub i da se tamo generalno radi dobar posao. Upoznat sam i s činjenicom da imaju navijače koji ih prate, znano stoga gdje dolazimo igrati, ali od svojih ciljeva ne odustajemo. Mi dolazimo po pobjedu i bodove, nadamo se sportskoj borbi, pa nek pobjedi onaj tko bude bolji.
U Škrljevu igra vaš bivši pulen Josip Surina. Kako ste zadovoljni njegovim učinkom u polusezoni provedenoj u Jollyju, može li vam biti prijetnja u subotu?
– Svakako može. To je jedan zaista korektan momak, bilo mi je jako drago što je bio dio naše priče. Sretan sam zbog toga što se vratio među prvoligaške igrače, o njemu dakle mislim sve pozitivno.
Kakvo je vaše mišljenje o problemu “zaštićenog godišta”? Znamo da mu se neki klubovi oštro protive dok ga drugi izrijekom zagovaraju? Ima li hrvatska košarka nakon nedavnog neuspjeha U-20 reprezentacije perspektivu u godištu ’96?
Nisam a priori protiv ukidanja toga pravila, ali da se nešto mora promijeniti – mora se! O tom pitanju bi se trebao još jedan cijeli naš razgovor. Ne znam točno na koji bi se način tim pitanjem trebalo pozabaviti, ali budimo iskreni. Nabrojite mi dva igrača koja su nakon prelaska iz zaštićenog godišta u “prave” seniorske vode ostala igrati standardnu ulogu u svom klubu? Neke se modifikacije moraju napraviti, bojim se da cijela priča na aktualnom stanju vodi u krivo.