Sad je već postalo ozbiljno. Hrvatska košarka raste na poljima na kojima je rasla malokad u svojoj povijesti. Iako je kao samostalna cjelina još uvijek mlada nalik demokraciji na njenom području, izlaskom iz završne faze mladenaštva naša nam ljepotica pokazuje da je vrijeme za udaju.
Dvadeset i pet joj je godina, prošla je kroz sito i rešeto dječjih bolesti; u osnovnoj i srednjoj školi bila je najomiljenija u razredima iako još dosta nesigurna u svoja ostvarenja. Ipak, u godinama kada je trebalo upisati fakultet njena se popularnost strmoglavila na niske grane. Ne gledaju je zadnjih godina, tek ponetko na nju obrati pažnju jednom tjedno, i to više iz navijačkih pobuda. Novinari dođu, ako i dođu, odrade posao i odu. Gledatelji često iskoriste slobodan ulaz da se zimi zagriju, a o igračima – manje više svi sve znaju.
Vremena se mijenjaju, to je istina. Oblikuju ih ljudi, vizionari svog vremena. Jer, kao što svako vrijeme ima svoje budale, tako postoje i oni koji određenu društvenu kategoriju, znanost ili bilo koje polje ljudske djelatnosti vuku naprijed. Složit ćete se – malo je kreativnih ljudi danas prisutno na toliko puno usijanih glava. Ipak, da se nešto događa dalo se naslutiti upravo u tjednu koji je iza nas. On bi zapravo mogao biti početak jednog novog vremena u kojem se košarka dodatno otvara prema ljudima koji je vole, ali su od nje davno odustali. Nisu bitni razlozi zbog kojih je netko na zadnjoj utakmici domaće lige bio prije dvadeset godina, bitno je baš tog pojedinca vratiti tamo gdje je bio nekad. Iz rakursa gledatelja, štovatelja ili pravog navijača košarka je zahvalna. Zna ona da je voliš i da ćeš joj se vratiti. Čak i zna zašto te nije bilo godinama, ali uvijek ima spreman način u obliku asa u rukavu kojim će te vratiti u dvoranu.
HKS je tako odlučio spojiti ugodno s korisnim. Sve se A-1 utakmice ionako snimaju za interne potrebe Saveza. Idemo ih onda staviti na YouTube kanal kojeg ćemo napraviti baš ovoga tjedna. Iako je kvaliteta slike i zvuka daleko od TNT-ovog poimanja jedne prosječne večeri u Sjevernoj Americi, a u eteru nema Marva Alberta i Reggieja Millera, svejedno gledatelja prođu trnci i nastavi gledati taj monokroni video zapis.
Nije li svejedno? U principu jest. U oba načina, bilo s jedne ili s pet kamera u neograničenom broju puta možete odvrtiti situaciju iz koje je vaš omiljeni klub odnio pobjedu u zadnjoj sekundi. Krenulo je, a to je ono najvažnije. Proizvod se polaganim koracima umata u celofan, a kad producenti hrvatskih TV-postaja zatrepere pri pogledu na veliku i lijepu crvenu mašnicu, onda smo pobijedili. Još ne tako davno A-1 liga mogla se gledati na Sportklubu, sve dok za takvo što nije ponestalo tržišnog interesa. Sada je, u drugom navratu sve ponovo u rukama nacionalne TV-postaje s kojom se aktualna situacija u hrvatskoj košarci bez većih odstupanja može usporediti. HTV već neko vrijeme razmišlja o specijaliziranom sportskom kanalu, a svaki poklonik košarke sam će zbrojiti dva i dva te završiti ovu rečenicu.
Možda nas za desetak sezona čeka nešto nalik današnjim verzijama NBA ili Eurolige. Prenošenje svake utakmice u svakom kolu, takozvani League Pass s kojim možete gledati što god želite, kad god želite i na kojem god zaslonu želite, i tako dalje. Do tad, bit će dobro samo kliknuti na “pretplati me” gumb prilikom posjeta HKS-ovom YouTube kanalu.
No, nije to jedina promjena servirana od strane centralne kuće hrvatske košarke. Stručni savjet za mušku na čelu s nekadašnjim izbornikom Josipom Vrankovićem izašao je s konkretnim mjerama za poboljšanje kvalitete (samim time i gledljivosti) domaćeg loptanja pod obručima. Struka se zalaže za ukidanje zaštićenog godišta, za koncentraciju drugoligaških nadmetanja, s pet na tri, te za pomjeranje juniorskog staža bilo kojeg poletarca s osamnaest na devetnaest godina. Do potpune pobjede (ili poraza, za neke) doći će kad Upravni odbor na sljedećoj sjednici podrži ili ne podrži naloženo od strane struke.
Sve se mijenja, bio bi red da se i u ovu našu ljepoticu unesu neke preinake koje će je ponovo učiniti popularnom kao nekada…