#234

Nikola Vujčić: Više ne mogu

“Više nema smisla. Ja više ne mogu. Uložio sam novac, znanje, zdravlje i vrijeme, pokrenuli smo klub, a sad je sve stalo. Muka mi je od svega.”

To su rečenice koje najbolje izriču trenutno stanje u glavi vjerojatno najaktivnijeg čovjeka u hrvatskoj košarci u protekle dvije sezone.

Ukoliko je suditi po kratkom intervjuu koji je Nikola Vujčić dao za portal 24sata.hr, njegov angažman u KK Splitu bliži se kraju. Štoviše, već bi i završio, kad bi mogao pronaći nekog nasljednika koji bi dostojno obavljao njegovu funkciju, što je naravno, nemoguća misija. Tko može zamijeniti ili uopće procijeniti svo slobodno vrijeme, novac i energiju koju je Vujčić “utukao” u to da spasi klub s Gripa.

Nije tajna da situacija nije bajna, pogotovo otkad je klub ispao iz ABA lige u posljednjem kolu od Zadra, što je zasigurno odvuklo neke potencijalne sponzore za iduću sezonu, no Žuti su pokazali da se i bez sponzora može.

Kad je bilo najteže Vujčić je svojom energijom, elanom, trudom i zalaganjem spasio klub od ponora stečajnog postupka i svega što s tim dolazi (i odlazi), no nekima očito nije u interesu da se najbolji europski košarkaški klub 20. stoljeća ponovni osovi na noge i počne samostalno disati, jer, respirator je na umoru.

Sigurno je da se gorčina nakupljala kroz duži vremenski period, što je i potvrdio, a kap je prelila čašu nedavno:

“Već dugo osjećam grč u želucu, muka mi je od svega. Sedam dana sam bio u Americi i slušao pohvale na račun 16-godišnjeg Dragana Bendera, koji je oduševio u Jordanovu kampu. I onda se vratim u Split i što me dočeka? Ma najradije bih se pokupio i nestao.”

Stvarno je nevjerojatno da se ovakva drama događa sad, kad je košarkaška javnost (a i Vujčić) već bila uljuljkana u uvjerenje da će klub normalno (pro)funkcionirati, kad je proces izvlačenja iz gliba već bio na samom kraju. To je zasigurno i ono što Nikolu najviše preneražava.

Tu je i gotovo nevjerojatna činjenica da se uz njega još samo jedan čovjek brine o klubu. Umjesto da je svime što je pokazao otkako se vratio u Split, pozitivno “zarazio” sve sugrađane i ljude dobre volje, koji bi onda bili spremni uskočiti ako bi to bilo potrebno, izgleda da se u suštini ništa nije promijenilo.

“Uložio sam novac, znanje, vrijeme i zdravlje u projekt preoblikovanja i ozdravljenja kluba. Napravili smo sve što je bilo u našoj moći i sad, kad smo sve doveli do pred kraj, sve je stalo. Već pet mjeseci ništa se ne događa, kao da je nekome u interesu upropastiti klub.

Ja više ne mogu, a nemam kome predati ključeve kluba jer smo u klubu ostali Damir Skelin i ja. Nitko iz Grada nam se ne javlja, a oni bi kao većinski vlasnik morali izabrati vodstvo i preuzeti brigu o klubu. Ubija me ta neizvjesnost, ne znam što dalje. Ni tko će, ni kad, ni kako složiti momčad za sljedeću sezonu.”

Ponovno je KK Split u velikim problemima, no ovog puta bi u domenu nadrealnog spadalo očekivati deus ex machina, instant rješenje za spas. Možemo se samo nadati da će se stvari opet nekako pokrenuti s te mrtve točke na kojoj stoje već 5 mjeseci.

Na muci se poznaju junaci, a Split se uvijek znao njima dičiti.