Minule srijede, eto prije dva dana navršilo se devet godina od posljednjeg Zadrovog osvajanja nacionalnog košarkaškog Kupa. Mnogo, posebice ako se u obzir uzme da se od te (2006./07.) sezone nakon preseljenja na Višnjik klub okitio s tri naslova državnog prvaka. No, Kup je ono što u domaćih drukera ima posebno značenje, tim više jer ime nosi po legendi zadarske košarke. Krešimir Ćosić bit će vrlo često spominjan u tjednu koji nas očekuje; ime je to Kupa, ali i dvorane u Zadru koja nosi njegovo ime. Sve se zajedno čini velikom kulisom za povratak toga trofeja u sjevernu Dalmaciju, ali na putu domaćinu stoje tri jaka oponenta. Pa, koliko god teško bilo Zadru, teško će biti i njima. Jer svatko ima nešto uloženoga što vrlo lako može izgubiti.
U najavi najiščekivanija dva dana ovosezonskih domaćih košarkaških natjecanja pozabavit ćemo se odnosima snaga između četiri sudionika završnice. Ipak, prije svega treba dati određenu vrijednost tom posljednjem Zadrovom trofeju i dočarati koliko je on zapravo daleko. Devet godina predstavlja jako puno vremena, mnogo više nego što bi to mogao dočarati bilo koji drugi sport. Svi se jamačno sjećamo Milanove europske nogometne krune osvojene na atenskom Olimpijskom stadionu u svojevrsnom revanšu Milanu za onaj čudesni preokret dvije sezone ranije. Možda se sjećamo i one iste Atene u kojoj je Panathinaikos nakon lude završnice protiv moskovskog CSKA zasjeo na košarkaško prijestolje, ali pogled na Zadrov sastav otkriva neke već poprilično trofejne trenere, kao i neka davno zaboravljena imena u široj javnosti.
Igralo se to u Jazinama, a finalu je prethodio čudesan meč u kojem je Zagreb uspio pobijediti Cibonu uz četiri tisuće domaćih navijača – Zagreba. Iako ‘mravi’ iz Trnskog tada nisu garantirali lakšeg protivnika za domaćina, složit će se svaki čitatelj iz Zadra oko toga da nema ništa bolje nego kad Cibona izgubi…
Najbolji strijelac Zadrana u tom je finalu bio Jure Lalić, ovotjedni slavljenik svog tridesetog rođendana. Iako je tada tek bio proslavio svoj dvadeset i prvi rođendan, već je bio od vitalnog značenja za igru ekipe koju je tada vodio Petar Popović. Dvoznamenkast je tada bio i Todor Gečevski, danas opet igrač Rabotničkog, i unatoč tome što je u trideset i devetoj godini života i što već vodi mlađe kategorije toga kluba. Uz njega, bio je tamo Carl English, momak koji je u toj jednoj zadarskoj sezoni dao puno, a danas igra rekreativno za klub iz Portorika.
Jasno da posebno mjesto u toj priči zaslužuje Juby Johnson, čovjek koji je još 2013. godine u intervjuu za Crošarku rekao kako sanja dan kada će se vratiti u Zadar. Iskreno, vjerojatno bi se već odavno vratio, možda i prije dvije godine kada nije produžio s francuskim Gravelinesom. Juby je i dalje u srcu Zadrana, kao i Jakov Vladović, dijete kluba koje ih je gotovo pa izbacilo iz ovogodišnje četvrtzavršnice sa svojim Zagrebom. Igrali su još tada i Vladimir Anzulović, nekadašnji trener Kvarnera 2010, a danas strateg Juri Laliću u Krki pa Hrvoje Perinčić koji se ozbiljne košarke ostavio prije šest godina. Bilo je mjesta i za Pankracija Baraća koji i dalje igra u Rumunjskoj, ali i za Hrvoja Oršulića, svojedobno jednog od najvećih klupskih vjerovnika. Danas je u naponu snage tada mlađahni Rok Stipčević, član Dinama iz talijanskog Sassarija.
Danas je Cedevita veliki favorit, barem na papiru da kao i Zadar tada uzme tri Kupa zaredom. Iako su Vitamini lani u Vukovaru zaista opasno visili, izraketirani onim tricama Jamesa Florencea o kojima se priča još i danas, dojam je da su ove sezone ponovo prvi pick na obranu naslova. Znamo, igrat će se na krcatom Višnjiku, Cedevita će doći umorna od brojnih euroligaških nastupa, možda i bez tri vrlo važna igrača jer su Babić, Žorić i Arapović upitni. Znamo i da će Cedevitu izmoriti uspjeha gladni riječki Kvarner 2010, ali opet – teško se oteti dojmu da će jedan od šesnaest najboljih europskih klubova ovoga trenutka išta htjeti prepustiti slučaju.
Cedevita je momčad koja u svojoj bazi trenutno ima nešto tanju klupu, što joj je glavni nedostatak kojeg se lako dalo primijetiti na njihovoj zadnjoj europskoj utakmici u Beogradu. Protiv Crvene zvezde koristili su svega osam igrača, što jasno nalaže da Mazalin i Katić ne mogu nastupati na najvišoj razini u domeni njima pretpostavljenog. Isto tako, u Beogradu se malo vidjelo od Gordića, Muse i Žganeca koji bi više-manje trebali biti spona između nositelja igre i onih koji su tu za tim kvalitetniju rotaciju. Da se ne lažemo, Zadar nipošto nije bez šansi, to više što je već izviješten u ulozi pobjednika u međusobnim omjerima s Cedevitom, ali bilo bi krajnje benevolentno izjaviti da Cedevita nije favorit za naslov…
Cibona i Kvarner 2010 klubovi su koji će čekati pogreške svojih favoriziranih suparnika iz polufinala. Vukovi možda i ne bi toliko bili u podređenoj ulozi da se igra na kakvom neutralnom terenu u kopnenom dijelu Hrvatske, ali to sada sigurno jesu. Europski rezultat i plasman u razigravanje Europa Kupa sigurno ima svoju težinu kao i to što su na istoj poziciji sa Zadrom u ABA ligi. Ipak, Zadar želi zapaliti Višnjik u finalu s Cedevitom… Ako se dišpet spoji s nekoliko trica u prvom poluvremenu, teško će Cibona prenoćiti u Zadru sa srijede na četvrtak.
Kvarner sam namjerno ostavio za kraj. Priča je to koja tek treba biti ispričana, stvar koja se već godinama uspješno i tiho gradi. Jednako je neozbiljno reći da se Kvarner u normalnim uvjetima može držati u egal-igri s Cedevitom kao i to da sama Cedevita nije favorit za kup. Ali…
Sama draž kup-natjecanja i jest u tome da postoji ta jedna, odlučujuća utakmica. Ako znamo da je Kvarner ove godine izrazito šuterska momčad koja se sastoji od igrača potkovanog poteza i prodornosti, onda Riječani više nisu toliko daleko. Ove godine će se Šime Špralja znati potući s Mirom Bilanom. Ove godine će Marko Baković možda naći rješenje za borbu s Arapovićem ili Žganecom, možda će i Mauro Veljačić moći značajnije parirati dvojcu Gordić-Pullen, kao što će nebrušeni dijamant u liku Paola Marinellija imati asa u rukavu za Walkera ili Whitea.
Za koga god navijali sljedećeg tjedna, što god pri tome mislili o snagama ekipa koje su vam bliske srcu, sigurno je da nas čeka vrhunac natjecanja koje će kao i uvijek biti zanimljivo. Nije nevažno podvući činjenicu da je Hrvatski košarkaški savez organizaciju završnog turnira povjerio tvrtki koja će ove godine u Zadar dovesti aktualnog prvaka Europe za kraj turističke sezone. Dašak Eurolige neće štetiti ni sljedećeg tjedna u bilo kojem smislu. I još će sve prenositi nacionalne TV-kamere. Teško da može bolje za uvod…