Srijeda, 27 listopada, 2021
More

    POPULARNE OBJAVE

    Zoran Planinić:”Ne žalim što sam se umirovio s 33 godine”

    Kad god se povede priča o tome da današnja hrvatska košarkaška oskudijeva obećavajućim razigravačima, uvijek se sjetimo Zorana Planinića, 198 centimetra visokog organizatora igre kojeg mnogi smatraju ponajboljim playmakerom stasalog otkako je Hrvatska samostalna.

    - Advertisement -

    Otkako se umirovio, a bilo je to prije više od pet godina, Zorana Planinića (37) nema u hrvatskoj sportskoj javnosti. A tome je tako, osim što se on ne voli gurati u medije, zato što čovjek živi u Chicagu. Zoki je ondje zasnovao obitelj s američkom Hrvaticom Marinom s kojom ima četverogodišnjeg sina Nikolu i živi život onkraj košarke. U razgovoru za Večernji list progovorio je o životu nakon karijere, ali i lijepim košarkaškim danima.

    Bavim se nekretninama i živim mirnim obiteljskim životom. A to je nešto što sam htio pa nisam težio da poslovno stalno rastem jer onda je to već druga priča. Ja imam određene apartmane i stanove i njih iznajmljujem i meni je to dovoljno jer prije svega želim miran život.

    S obzirom na to da je iza njega karijera na kojoj mu mnogi mogu pozavidjeti, a igrao je i za najveće europske klubove poput Baskonije, CSKA, Himkija i Efesa, nedostaje li mu košarka?

    Lagao bih kada bih rekao da ne, no dosta sam realan. Kada bih se želio aktivirati u košarci, onda ovo vrijeme za sebe ne bih imao. Stoga sam izabrao drugu, mirniju varijantu. No, gledam košarku, komentiram je, u kontaktu sam s dosta bivših suigrača, mojim bivšim trenerima, nerijetko se čujem i s Bojanom Bogdanovićem.

    Mnogi će reći da je, kao igrač takvog kalibra, prerano završio karijeru, s 33 godine. Jer, nije ga na to natjerala neka teška ozljeda.

    To je potpuno individualno i ja nikoga ne osuđujem za to. Točno je da sam mogao igrati još pet-šest godina, i to u klubovima srednje europske razine, no to ne bi bilo na razini na kojoj ja mislim da sam trebao igrati. Kada sam osjetio da nisam bitan u smislu koliko bih trebao biti, stao sam.

    Imao je još odluka u karijeri koje nisu bile lake. Recimo ona o povratku iz NBA lige u koju je otišao s 21 godinom i u kojoj je, u dresu Netsa, proveo tri sezone.

    Odlučio sam tako ne zato što sam mislio da sam bolji od Jasona Kidda, nego zato što sam ocijenio da ja kao igrač ne bih mogao biti starter u nekoj momčadi za doigravanje. Ocijenio sam tada da za to nisam dovoljno dobar i povratak u Europu bio je najrealniji izbor. I nisam pogriješio jer sam proveo sjajne dvije godine u Baskoniji, dvije u CSKA, tri u Himkiju, jednu u Efesu. Možda sam mogao više, no ja sam zadovoljan. 

    Zašto misli tako? 

    Kažu da sam bio talentiran i svjestan sam da u početku nisam imao najbolje radne navike. No, kako sam sazrijevao, sve je to bilo puno bolje. Kao mlađahan, bio sam malo tvrdoglav. Nisam bio od onih koji bi saslušali pa to napravili nego bih sve po svome. No, život te nauči da na kraju bude sve kako su stariji govorili. Drugi dio moje karijere bio sam puno discipliniraniji što se vidjelo i po mojim igrama.


    Može li hrvatska košarka ispričati priču od činjenice da kao zemlja sa svega četiri milijuna stanovnika ima sedam NBA igrača? 

    Ispada da smo mi košarkaši prilično neuspješna zemlja, a imamo sedam NBA igrača. Dakle, tu sigurno nešto ne štima. To je ono što našoj košarci nedostaje, da se ispriča priča, da se nametnu neki autoriteti, da ih se poštuje…


    Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/sport/sjecate-li-se-slavnog-hrvata-iz-citluka-zivi-u-sad-u-a-otkrio-nam-je-kako-i-danas-zaraduje-1385731 – www.vecernji.hr

     



     

    - Advertisement -

    NAJČITANIJE VIJESTI TJEDNA

    zadnje objave

    NE PROPUSTITE