Kada gledate objektivnim okom kao košarkaški navijač, sinoćnji Vječni derbi bio je veoma solidna predstava ove igre, od strane obje momčadi. Bilo je tu svega, trke, nadmudrivanja, šutiranja, ali prije svega fer i korektne borbe s obje strane. Zadrani su na kraju zasluženo izišli kao pobjednici, ali se mogu zabrinuti zašto ranije nisu priveli utakmicu kraju. Da je Planinić bio pribraniji na ziceru i slobodnim bacanjima, danas bi imali suprotnu priču u ovoj analizi.
Sve u svemu – Zadar odlazi u Omiš gdje će igrati finale protiv Splita, za treću utakmicu u tjedan dana razmaka, dok Cibona može iskoristiti nadolazeću reprezentativnu stanku za upoznavanje s novim trenerom.
Laičkom oku skriveni detalji
Cibona je propustila priliku iskoristiti umor Zadrana jer je imala laganiji ritam u zadnjih deset dana, ali to se ipak manifestiralo u završnici susreta kada je Mršićeva momčad ipak malo ostala bez gasa. Jedan je bitan detalj, a to je omogućavanje povratka u trenutku kada imaš praktički dobivenu utakmicu. Ipak, lakše je to izvesti s reprezentacijom (zbog kvalitetnijeg rostera), nego u ovom slučaju.
Da se dotaknemo detalja – Osim onih klasičnih tema, sinoć nam je u oko zapala taktika domaćih koji su uporno forsirali napad i prodor, prije svega Dominika Mavre, preko Reynoldsa. Koliko god Amerikanac bio solidan napadač, sinoć je u obrani bio “truba” jer je Mavra probijao prvu liniju kako je poželio. Sužavanje redova su koristili zadarski šuteri, pa čak i stretch četvorke kao Bursać i Vuković. Mavra, kasnije i Junaković, koristili su lagane situacije i otvarali prostor spomenutim četvrorkama koje su velike probleme radile Damiru Markoti, napadački najboljem igraču Cibone sinoć. Šveđo je pomagao pa je često ispadao krivac za poene, iako više kritika može biti usmjereno upravo Reynoldsu jer Markota zbog strane pomoći ne bi stizao zagraditi (box-out) svog igrača.
Domagoj Vuković je odigrao možda najzreliju partiju u karijeri. Iako brojke to možda ne pokazuju, “Vuk” je bio sveprisutan u šumi pa je dosta dobro igrao obranu, a često je znao i isprovicirati napadačke greške i prekršaje u blokovima. Skriveni podsmjeh na njegovom licu rekao bi 1000 riječi nakon svake takve situacije.
Četvorke su bile vrhunske, a Jure Planinić je možda i najveći dobitak Zadra s obzirom da je sinoć pokazao velikom bratu kako se igra, lagano rješavajući situacije. Pritom je dokazao da je dobar šuter. Definitivno igrač koji zaslužuje više prilike. Big Brother se na drugoj strani borio, ali je na kraju spletom okolnosti ispao tragičar.
Veljko Mršić je ipak dokazao da zna svoj posao
Bio je vrhunski igrač, ali sinoć je potvrdio da jako dobro poznaje materiju trenerskog posla. Odluke koje je donosio bile su pravovremene pa je to urodilo plodom. Najbolji primjer je dobra mini serija Junakovića u završnici utakmice ili povratak Onuakua koji zabija važne koševe. Taktika forsiranja prodora preko Reynoldsa je dala rezultate jer je na kraju nadmudrio svog protivnika u svim segmentima.
NBA trenerski sistem i NBA suđenje
Vladimir Jovanović još treba “naučiti” na Cibonu pa je pitanje prilagodbe na novu sredinu neminovno. Drugo je pitanje samo hoće li uprava imati strpljenja na prilagodbu na nekoga tko ipak slabije poznaje okruženje? Knock-out sistem je uvijek posebna priča jer je na jednu-dvije utakmice sve moguće pa smo mišljenja da mu treba dati priliku, kad je već došao.
Jovanović je dao dosta šansi mladima, ali je na kraju izgledalo kao da se drži NBA sistema i striktne minutaže za određenu ulogu. Pa su tako back-up pojedinci imali svoje minute u “uobičajenoj formi”, dakle držao se šablone pa je vratio skoro sve starter u završnici. U par trenutaka je Jovanović podsjetio na jednog hrvatskog trenera koji je dobio nadimak “rotacija”.
Ništa osobno protiv sudačke trojke, ali malo smo stekli dojam da su htjeli navući pozornost na sebe, tipična škola Lamonice, najomraženijeg suca u Hrvata. Dečkima to ne treba jer su se sinoć ponašali kao NBA suci u pojedinim trenucima (je li skidanje lopte s obruča koš?), a i uveli su pravilo da nema hand-checkinga?! Barem je to vrijedilo u većini situacija. Ako ste nečiji navijač onda se vjerojatno pitate je li Planinić napravio faul nad Onuakuom i je li ono na njemu bio prekršaj. S obzirom da je utakmica bila oku ugodna, zasluga ide i njima pa mogu dobiti prolaznu ocjenu.
Prka i Drežnjak mogu više
Damir Markota je igrao odlično u napadu te je nakon dugo godina djelovao zrelo s obzirom da je češće koristio reket. Otkrio je da može biti efikasan unutra, a možda to vidi i Dragan Bender ako je pratio utakmicu! U ovakvoj utakmici je možda najveća šansa bila dvojici igrača koji bi trebali biti nositelji igre, ali sinoć to nisu pokazali. Prka je djelovao kao stretch četvorka koja je popravila šut, dok je Drežnjak zakazao napadački. Ništa od njih konkretno nismo vidjeli. Obojica trebaju postati konkretniji i okomitiji s loptom kako bi radili razliku na parketu. Svakako je ovo za njih, ali Nakića i Gnjidića jedno veliko iskustvo igranja Kup utakmice u Zadru pa se Cibosi mogu nadati da će nešto iz toga i naučiti. Pohvalno je barem da njih možemo gledati umjesto polovnih Amera.
Zaključak – Planinić je u finalu
Na kraju sa sigurnošću možemo reći da je Planinić u finalu, a tako bi bilo tko god da je jučer pobijedio. Jure je nadigrao velikog brata pa Ljuti Dolac svakako ima finalista. Darko može žaliti za propuštenim jer je iz Zadra na kraju završio u Ciboni. Ubrzo su stigli mnogi navijački komentari Zadrana na našim društvenim mrežama, a jedan od toga smo izdvojili:
Karma je k….