Ne znam zapravo u kojem kontekstu bi takvi tekstovi trebali imati smisla, prvenstveno jer se odazvao na svako moguće okupljanje nacionalne vrste, pa čak i onda kad mu se rodilo prvo dijete. Priča je nastala kada je potpisao novi lukrativni ugovor u NBA ligi na dvije sezone za Detroit Pistonse. Nakon što je potpisao za Utah Jazz ugovor vrijedan 73 milijuna dolara na četiri godine, postao je i prvi hrvatski sportaš uopće koji je zaradio preko 100 milijuna dolara, jer po novom ugovoru s Pistonsima njemu treba pripasti još 39,1 milijun dolara za te dvije sezone.
Naravno da su to ogromni novci, za naše standarde nepojmljivi, ali ono što je iskakalo je da mu je “lako zarađivati milijune, dok reprezentacija prolazi kroz svoje najteže razdoblje.”
DARIO ŠARIĆ JE U NAŠIM OČIMA TREBAO POSTATI ONO ŠTO JE DANAS NIKOLA JOKIĆ – POLIVALENTNI VISOKI IGRAČ S DOBRIM ŠUTOM, FENOMENALNIM OSJEĆAJEM ZA DODAVANJE, LIDERSKIM GENOM KOJI JE SPOSOBAN BITI NOSITELJ JEDNE NBA FRANŠIZE
No, što je s onim igračima koji su bili programirani kao velike ne samo europske, već i NBA zvijezde? Dario Šarić je u našim očima trebao biti ono što je danas Nikola Jokić – polivalentni visoki igrač s dobrim šutom, fenomenalnim osjećajem za dodavanje, liderskim genom koji je sposoban biti nositelj jedne NBA franšize. Reprezentacija je u njemu trebala dobiti novog Kukoča, a sve je i ukazivalo na to u mlađim dobnim kategorijama.
Dok je igrao za hrvatsku reprezentaciju do 16 godina, Šarić je jednoglasnom odlukom proglašen najkorisnijim igračem Europskog prvenstva do 16 godina, nakon što je bio vodeći u poenima (24,3 poena) i skokovima (11,5 skokova), a završio je drugi u asistencijama (5,8 asistencija). Upisao je triple-double (30 poena, 11 skokova, 11 asistencija) u finalu, postavši tek drugi igrač kojem je to pošlo za rukom (nakon Rickyja Rubia 2006.)!
Osvojio je zlatnu medalju s hrvatskom reprezentacijom do 18 godina na Eurobasketu prvenstvu za igrače do 18 godina, gdje je završio prvi u poenima (25,6 poena) i drugi u skokovima (10,1 skokova). U finalu je postigao nevjerojatnih 39 koševa i poveo Hrvatsku do pobjede u utakmici za zlatnu medalju protiv Litve, a onda je jednoglasno izabran za MVP turnira.
2014. izabran je u idealnu momčad te proglašen MVP-jem Jadranske lige s prosjekom od 16,7 poena, 9,7 skokova i 3,2 asistencije u regularnoj sezoni. Na Final Fouru Cibona je na kraju osvojila naslov prvaka i šokirala sve, a Šarić je proglašen i MVP-jem Final foura.
Dakle stvar je jasna, Dario Šarić je bio ne samo dominantan, nego možemo slobodno reći, nezaustavljiv u mlađim kategorijama, a u seniorsku karijeru je krenuo senzacionalno kada je s Cibonom šokirao regiju. Hrvatska je imala novu veliku zvijezdu, a da bi stvar bila bolja, tu je zvijezdu opet dao Šibenik.
U tim trenutcima Bojan se krenuo probijati u tišini u NBA ligi, igrajući rookie sezonu za Brooklyn Netse, gdje je malo bio starter, a malo na klupi. Sezonu je završio s mršavih devet poena u prosjeku uz lijepe postotke šuta (45/35/82). Baš u tim godinama NBA liga je krenula evoluirati i mijenjati trend. Pace and space era je bila u svojim začetcima, a “Splash brothersi” su dizali standarde lige iza linije za tri poena. Bojan Bogdanović se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme. Šut je uvijek bio neupitan kod njega, a liga se potrudila da maksimalno olakša posao šuterima u nadolazećim godinama.
U međuvremenu se Dario razvijao logičnim putem. U dresu Efesa 2014. proglašen je MVP-jem mjeseca Eurolige 2014–15. za studeni, postavši najmlađi igrač u povijesti Eurolige koji je osvojio MVP nagradu za igrača mjeseca. U četiri utakmice Eurolige u studenom prosječno je postizao 15,5 poena i 7,8 skokova po utakmici.
Dario Šarić se dakle dokazao na svakoj razini natjecanja na kojoj je ikada nastupio, a onda je došao red na najvišu razinu – NBA ligu. Završio je drugi u natjecanju za novaka godine, iza Malcolma Brogdona, a mnogi će se složiti da je upravo Dario trebao pobijediti, ali su Amerikanci ipak ugurali “svoj” proizvod. Završio je sa 12,8 poena, 6,3 skokova i 2,2 asistencije u prosjeku, a usporedbe radi Nikola Jokić je u svojoj rookie sezoni imao 10 poena, 7,0 skokova i 2,4 asistencije. Dakle, Dario je pokazao da nije bez razloga tu, samo je trebalo pravilno raditi i napredovati u zdravoj okolini.
MARIO HEZONJA JE BIO VELIKA NADA BARCELONE, ATLETA I “KILLER” KAKVOGA SMO ČEKALI OD DRAŽENA
Hezonja je proglašen najkorisnijim igračem Europskog prvenstva do 16 godina, nakon što je predvodio svoju momčad s double-double učinkom u finalu, 21 poenom, 10 skokova i tri ukradene lopte. Tijekom turnira prosječno je postizao 20 poena, 8,2 skoka i 2,7 asistencije.
Mario Hezonja je s Dariom Šarićem igrao u Zagrebu, mlađim uzrastima reprezentacije i naposljetku u seniorskoj reprezentaciji. Kao velika nada hrvatske košarke je prošao mlađe uzraste velike Barcelone, a ono što ga je izdvajalo su ogromne atletske sposobnosti i neobranjiv šut za tri poena kada uđe u svoju zonu. Idealan za modernu NBA ligu, zar ne?
Kao peti pick prve runde NBA drafta došao je u Orlando Magic, a visoki izbor je opravdao očekivanja hrvatske javnosti koja nerijetko zna biti blagonaklona prema vlastitim sportašima. Dobili smo potvrdu da je Mario zaista taj ogroman talent kakvim smo ga i mi smatrali.
Šarić je izgledao kao legitimni nasljednik Tonija Kukoča sa svojom svestranošću na terenu, dok je Hezonja “bacao” na Dražena kao čovjek koji će rješavati utakmice kad je najbitnije i kad se lomi.
BOJAN BOGDANOVIĆ JE BIO I OSTAO LIDER SENIORSKE REPREZENTACIJE, DOK ŠARIĆA I HEZONJU NISMO DO DANA DANAŠNJEG DOČEKALI, NAŽALOST
Poznata je stvar da nikad ništa zajedno nisu napravili, ali idemo malo baciti oko na brojke. Za debitantski turnir na Mundobasketu 2014. godine mu možemo progledati kroz prste, dok je na Eurobasketu 2015. godine završio sa 6,7 poena i 4,3 skoka na jako loših 41% šuta iz igre. Olimpijada 2016. godine u Rio de Janeiru je donijela najveći uspjeh Hrvatske u zadnjih nekoliko godina (peto mjesto), a Mario je opet bio skroman sa 7,6 poena i 2,4 skoka, ali uz sjajne šuterske brojke (48% iz igre i 52% za tri poena). Nakon toga slijedi pet godina tišine i neizvjesnosti uz puno turbulencije oko Hezonjinog igranja za nacionalni dres. Ipak se ukazao na Eurobasketu prošle godine, a odigrao ga je mora se reći ispod zadovoljavajuće razine s 8,5 poena i 5.8 skokova u prosjeku, uz katastrofalne prosjeke – šut iz igre od 35%, šut za tri poena 31%. Puno premalo za igrača u najboljim igračkim godinama koji je bio pred potpisom za Real Madrid. Na tom je turniru izgledao pasivno i neupotrebljivo bez lopte, a kad bi imao loptu u rukama to je izgledalo kao da nije dio ekipe…
Dario na šest velikih natjecanja za reprezentaciju ima 10,4 poena, 6,1 skokova i 2 asistencije u prosjeku uz katastrofalan šut od 39,9% iz igre. Najbolji turnir je odigrao na Eurobasketu 2017. godine kada je imao 14,8 poena, 6,7 skokova i 2,5 asistencije u prosjeku na užasnih 37,4% šuta iz igre, pogotovo kada se uzme u obzir da pokriva pozicije četiri i pet.
DANAS SU MARIO I DARIO U MEĐUPROSTORU U SVOJIM KARIJERAMA, DALEKO OD NASLOVNIH ULOGA U SVOJIM EKIPAMA KOJE SU IM SE PREDVIĐALE U OVIM GODINAMA
Na papiru to je daleko od lošeg, dapače, Šarić je u Oklahomi koja bi u narednim godinama mogla postati prava sila NBA lige budući da imaju u idućih par sezona 15 pickova prve runde, a umalo su i izborili doigravanje s desete pozicije iako im je petorka bila starosti od samo 23,3 godine. Imaju i obećavajuće mlade zvijezde u liku i djelu Shaija Gilgeousa-Alexandera, Giddeya, Holmgrena, Williamsa…
No Dario čak ni u toj mladoj i neiskusnoj ekipi nema prostora za igru, jer samo 13,7 minuta na parketu u svojem primeu počinje stvarati ozbiljna pitanja nad daljnjim tijekom njegove karijere. Od toga najmanje koristi ima reprezentacija koja ga dobiva indisponiranog i nezadovoljnog…
Hezonja je u Real Madridu koji će ići na neugodni Partizan u četvrtfinalu Eurolige, a ne znam tko bi se baš okladio na njih kada se Štark Arena napuni do kraja i obori još koji rekord Eurolige po broju posjećenosti ove sezone.
Mario je na prosjecima od 10,4 poena i 2,4 skoka uz vrlo dobre prosjeke šuta (49% iz igre, 47% za tri poena). Iako je sporo krenuo, u zadnje vrijeme izgleda da se u potpunosti podredio momčadi i više ne ganja individualnu statistiku. Ali ipak, 19 minuta po utakmici ga stavlja daleko od uloge koja mu se predviđala, a to je da bi jednog dana on mogao predvoditi ekipu veličine Real Madrida..
BOJAN BOGDANOVIĆ JE, MORA SE REĆI, IMAO PREMALO POMOĆI U DRESU REPREZENTACIJE
U međuvremenu se Bojan isprofilirao u elitnog NBA šutera, bio je jedan od glavnih igrača Utah Jazza koji su vladali regularnom sezonom na Zapadu par sezona, a ove sezone je zaključio najbolju sezonu što se tiče individualne statistike – u 59 utakmica je igrao 32,1 minutu za 21,6 poen i 3,6 skoka u prosjeku uz fenomenalne postotke šuta (48/41/88).
Babo je najbolji strijelac u povijesti Hrvatske košarkaške reprezentacije i njen kapetan. Babo je najbolji hrvatski strijelac u povijesti NBA lige. Bojan Bogdanović je vlasnik rekorda za najviše poena jednog Hrvata u NBA utakmici (48 protiv Denvera) i najviše poena u jednoj službenoj utakmici reprezentacije (38 protiv Njemačke). Babo je najbolji strijelac Olimpijskih igara u Rio de Janeiru 2016. godine sa 25,3 poena u prosjeku. Na prosjeku je od točno 20 poena po utakmici na najvećim natjecanjima za Hrvatsku.
Nažalost, Šarić i Hezonja su daleko od Tonija i Dražena kako im se predviđalo, a na najvećim turnirima nikada nisu preuzeli naslovnu ulogu, i to se treba napomenuti, ne Bojanovom krivicom, jer Bojan je sve samo ne ball-hog koji će većinu vremena držati loptu u svojim rukama. Idealan je kada se kreće bez lopte i čeka loptu na catch and shootu.
Savez je tu mogao bolje reagirati kvalitetnijim biranjem izbornika, ranijim angažiranjem stranca, boljim radom u mlađim kategorijama kada nam nasušno fali igrača na bekovskim pozicijama koji bi stvorili idealan sustav igre za Bojana kada je rasterećen od lopte i igra kako mu najviše paše, ali svakako je da su i Hezonja i Šarić mogli i morali više u dosadašnjem djelu reprezentativne karijere…