Kao što svi već jako dobro znamo, hrvatska juniorska reprezentacija osvojila je zlato na Europskom prvenstvu koje je nedavno završilo, a igralo se u Litvi i Latviji. U sklopu emisije “Hrvatska uživo” ,koja se emitira na prvom programu Hrvatske radiotelevizije, gostovali su naši zlatni juniori i trener koji je poveo momčad do velikog uspjeha.
Najbolji igrač cjelokupnog turnira i naš najbolji pojedinac koji je u finalu zabio nevjerojatnih 39 poena Litvi, Dario Šarić, izjavio je sljedeće: “Sigurno je ovo bila najteža utakmica za nas na cijelom turniru. Ovaj put smo igrali i protiv 7000 navijača koji su bučno bodrili domaćina Litvu. Ipak, od početka smo nametnuli svoj ritam, igrali svoju igru i dokazali kako smo trenutno najbolji u Europi.”
Iako je zabio 39 poena, Dario je izjavio kako su suigrači jednako zaslužni za ovaj uspjeh: “Znali smo da je Litva jako dobra i da ćemo ih morat pobijediti timskom igrom stoga sam odlučio uključivati suigrače u akcije što je više moguće. Oni su također zaslužni za moju MVP nagradu”, skromno je izjavio dečko koji igra najbolju košarku od kada zna za sebe, a još uvijek je u potrazi za klubom u Hrvatskoj. Naime, potpisao je za Bilbao na četiri godine uz uvjet da prvu godinu provede na posudbi u nekom od hrvatskih klubova. Ostaje vidjeti koliko dugo će trebati našim klubovima da “dođu sebi” i uzmu ovog dragulja u svoje redove.
Igrač koji je uspješno odradio odgovornu ulogu kapetana naše reprezentacije, Mislav Brzoja, bio je presretan povratkom u domovinu i prvim mjestom koje je, kako kaže, Hrvatska uzela uz veliku dominaciju: “Dokazali smo da smo najbolji u ovom trenutku. Pobijedili smo Litvu na njihovom terenu. Mislim da je nama čak bilo lakše jer su oni imali pritisak odlične publike pa smo tu njihovu prednost pretvorili u njihov nedostatak”, rekao je igrač bez kojeg bi Hrvatska teško ostvarila ovaj rezultat.
Mislav je, uz ovaj hrvatski, ostavio i “američki san” i sljedeće četiri godine nositi će dres sveučilišta Villanova. Jasno je kako će Mislav svoju sreću potražiti na NBA draftu ,a samim time pokazao je želju da jednog dana brani boje Raptorsa ili Wolvesa, ekipa koje vole europske igrače. Postoje razni sukobi mišljenja oko toga je li ispravniji put Mislava Brzoje ili Darija Šarića, koji se odlučio isprobati u Europi. Vrijeme će dati odgovor na to pitanje, ali čak ni Dario ne krije svoju krajnju ambiciju: “Svakom košarkašu san je igrati NBA ligu jednog dana. To je vrh košarke i svi mi imamo želju igrati tamo.”
Nakon glavnih glumaca ovog uspješnog filma koji je premijeru održao u Litvi, javio se i redatelj koji je uspješno režirao ovo remek djelo, trener Jakša Vulić. “Zadnja utakmica je možda bila i najbolja na turniru, uzevši u obzir da smo protiv sebe imali i jedno 7000 navijača. Za trud, zalaganje i znanje mogu samo čestitati ovoj generaciji koja je pokazala da je najbolja u Europi u svom godištu.”
Svjestan je kako su njegovi igrači zaslužili sve pohvale, ali upozorava: “Čeka ih još puna rada, ne smiju pomisliti da su gotovi igrači, moraju i dalje puno raditi, trenirati, da cijeli taj svoj talent pretvore u igračku kvalitetu, te da u konačnici hrvatska košarka ima od njih korist u narednih 10-15 godina.”
Kada pogledamo ovo prvo mjesto, ali i rezultate unazad pet godina gdje dokazuje da smo u samom vrhu juniorske košarke, postavlja se pitanje kako je moguće da seniorska reprezentacija izgleda tako loše? Upravo zbog toga što se događaju stvari kao ova sa Šarićem koji je nepoželjan u vlastitoj državi. Mladi igrač mora igrati u zdravoj sredini gdje se osjeća ugodno i gdje je poželjan jer će jedino tako dobiti na samopouzdanju koje je ključno u tim godinama. Svaka čast NBA ligi, svaka čast SAD-u, ali nitko ne može tvrditi kako je igranje za osrednje američko sveučilište bolje nego ostajanje u Europi, točnije u Hrvatskoj. Da je situacija kao prije nekoliko desetaka godina, tako bi i bilo. Sjetimo se samo Dražena Petrovića, Dine Rađe, Tonija Kukoča i ostatka jake generacije. Dražen je igrao za Šibenku, pa je otišao u Cibonu dok su Dino i Toni svoje znanje “kalili” u tadašnjoj Jugoplastici.
Situacija je bila daleko bolja nego sada i upravo zbog toga ne čudi izjava mladoga Brzoje koji kaže kako misli da je bolje otići u Ameriku nego ostati u Hrvatskoj. Kada pogledate da takve stvari govori tek punoljetna osoba, postaje jasno u kakvoj je situaciji hrvatska klupska košarka. I dok god je takvo stanje, naša seniorska reprezentacija davati će ovakve rezultate koji ne mogu zadovoljiti hrvatski javnost. I ono što je najvažnije, ne smiju ju zadovoljiti. Hrvatska je mala zemlja koja nema puno stanovnika ako ju uspoređujemo recimo s jednom Rusijom. No možemo se upitati zašto ta Rusija nije bila u finalu Europskog prvenstva nego jedna mala Hrvatska? Računica je jasna, upravo zbog toga što se u Rusiji ne radi ni približno dobro s mladim igračima kao u Hrvatskoj. I zašto je onda ta Rusija već godinama ispred nas u seniorskoj košarci? Odgovor je jasan, svatko tko bar malo razumije košarku, znat će ga.
Svoje viđenje gore napisanog iznio je i sam Vulić, koji će sljedeće sezone voditi juniore Cedevite: “Teško je procijeniti u čemu je problem. Za ovu generaciju će proći još neki period da se priključe seniorskoj momčadi. Imamo dosta problema s time da pretočimo sve te silne talente u seniorskoj košarci. Dosta je tu pitanja, nije lako na sva odgovoriti, puno to ovisi od igrača, do rada u klubovima, do pružene prilike u pravim trenucima. No, ako su igrači duboko u košarci, što Mislav i Dario jesu, oni će naći pravi put da uspiju. Moraju znati da danas više talent nije dovoljan, putokaz je samo rad,rad i rad.”
Prije početka ovog europskog prvenstva dečki su se dogovorili kako će svoje glave “ukrasiti” popularnim irokezama. Koliko god to apsurdno zvučalo, taj događaj pokazuje jedno ogromno zajedništvo koje vlada među našim zlatnim juniorima. Upravo to je ona zdrava sredina koju smo spomenuli ranije, jedino to je način da se mladi igrači razviju u odlične seniorske košarkaše. “Te irokeze dokazuju zajedništvo koje je bilo tu od početka do kraja. Jedino tako smo se uspjeli vratiti iz nekih teških trenutaka,” potvrdio je Dario Šarić.
Split je nekada proslavljao titule svog Hajduka ili Jugoplastike na način da je cijeli grad izašao van i slavio do jutra, uz litre finog domaćeg vina i pismu dobrog Mladena Grdovića. Boca Juniors je pojam argentinskog nogometa i proslava njihove titule je vjerojatno nešto najimpresivnije na svijetu, upravo zato jer navijači obožavaju svoj klub. Osvajanje zlata ili prvog mjesta dolazi kao nagrada za sav trud tijekom sezone koje se ne vide u jednoj utakmici. Taj trud dolazi s “tisuću treninga i još više odricanja. Svatko tko misli da je put sportaša lagan, taj se nikada nije bavio sportom. Naši mladi košarkaški reprezentativci napravili su uspjeh vrijedan divljenja i zbog toga je pomalo tužno kako se u Hrvatskoj to prihvatilo na miran način. Možda je hrvatska javnost navikla na uspjehe naših mladih košarkaša pa tome ne pridodaje toliku važnost? Možda smo svi mi koji pratimo košarku očekivali ovaj uspjeh Hrvatske na europskom prvenstvu? Ako je tako, još je tužnija činjenica da smo još više navikli na razočaravajuće nastupe naših seniora. Kada su dečki upitani kako su proslavili ovaj uspjeh, rekli su: “Onako kako smo igrali.” Jedini pravi odgovor.