Blizu je to. Da se do tamo skoknuti, uzeti kakav hostelčić i spavati u sobi sa sedmero latentno opasnih ljudi. Tko zna, možda toga dana autobusom s juga stigne novi kontingent onih koji svoju sreću pokušavaju naći baš u Torinu. More je sve toplije za kupanje, ali i na opću ljudsku žalost, za eskapade izbjeglica u na brzinu sklepanim brodićima, na komadima drveta koju odvode ili u bolju budućnost ili na neko drugo mjesto. Sve to postaje manje važno u trenutku kad u AlpiTouru krene Lijepa naša.
Ružno je početi s ljudskim sudbinama koje kroji ovaj nemilosrdni koloplet mase životnih sustava, ali nije zgorega podsjetiti na to da neki Italiju doživljavaju i dalje poželjnim zapadnim okruženjem u kojem su ulje i pašta prividno jeftiniji, ali moji već dugo nisu bili u Trstu jer im je benzin skup pa dođe na isto. Sve ono što bi si mogli poželjeti čeka nas tamo, možda čak i plasman na Olimpijske Igre, budemo li dobri ispod koševa. Torino bi mogao postati nova Atena, u kojoj nitko nije vjerovao da možemo. A mogli smo…
Izbornik prije svega, a tek onda direktor Cibone objavio je skraćeni popis kojeg sam završio iščitavati s ogromnom knedlom u grlu. Ne mora to nužno biti loše, dapače. Ta je knedla u istoj onoj funkciji kao kad roditelj još maloljetnog djeteta sazna do kada je ovo u subotu bilo vani. A bilo je do šest ujutro, ali već je ponedjeljak. Retroaktivna upozoravajuća šamarčina više nema smisla, sad je gotovo…. Ništa se nije dogodilo, a moglo je. Može i sljedećeg vikenda čak iako je dijete u kazni… Nas bi mogli kazniti Grci li Talijani.
Životna priča šesnaestorice odabranih nastavlja se u srijedu na okupljanju u Svetom Martinu. Ima nešto u toj vodi ondje, svi je vole i sve reprezentacije rado koriste. Iz nje su neki dan izašli nogometaši, košarkaši dolaze, i to oni svih uzrasta. Iz srca Međimurja dvojica će niskih i dvojica visokih, vrlo vjerojatno nazad u Zagreb ispred TV-ekrana, bude li uopće prijenosa. Ne znam treba li podsjećati, HTV nije prenosio atenske kvalifikacije 2008. godine. Toga se i danas na Prisavlju sjećaju jako dobro…
Nema Damjana Rudeža. Mog osobnog favorita, čovjeka u čiju ću karijeru, ma štogod mnogi govorili, uvijek vjerovati. Otkazao je iz razumljivih razloga. Ljetna liga, ugovor kojeg mora produžiti, potpisati novog ili se vratiti u Europu gdje bi mu možda i bilo nabolje. Ne treba ga zbog otkazivanja pljuvati, okretati mu leđa, ne treba prestati vjerovati da će neka njegova trica iz kuta u budućnosti opet donijeti važnu pobjedu.
Nema Dragana Bendera i Ivice Zupca, dvojice čije će vrijeme tek doći ili je već moglo doći, ovisno o tome iz kojeg se kuta promatra situacija u vezi njihovih karijera. Obojica će na ovogodišnji, kako mu tepaju, balkanski NBA Draft koji će se održati na dan pripremne utakmice s Kanadom u talijanskom Jesolu. Obojici treba publiciteta, posebice Benderu čije izraelske brojke ne odaju sav potencijal kojeg bi već trebao imati budući treći pick i član Celticsa. Zubac pak ionako nema što izgubiti, njegova je sezona već odavno izgubljena u igrokazu novca, osobnih sujeta u mnogokutu (Cibona-Cedevita-Zubac-Ražnatović-arbitraža). Predviđa mu se, kao i Žižiću izbor oko dvadesetog mjesta.
Po svoj zdravorazumskoj logici, u Torinu ne bi trebali nastupiti Filip Krušlin i Željko Šakić, imena koja se vrlo vjerojatno ne bi niti našla na popisu da su Rudež i Ante Tomić unutra. Složit ćete se, Krušlin je ipak prestar za debitanta, a Šakića je Petrović vjerojatno i pozvao samo iz razloga očuvanja kontinuiteta njegove prisutnosti nakon što ga je promovirao Velimir Perasović. Tko će još otpisati (Delaš ili Pilepić, Žižić ili Arapović), pokazat će vrijeme. Nekako sam dojma da bi Cedevitin dvojac mogao biti bliže ostajanju u zapećku. Petrović Žižiću jednostavno mora (opravdano!) dati priliku, još posebno ako Draft prođe dobro. Iako, klub onda ima opciju povlačenja iz reprezentacije i dovlačenja na Ljetnu ligu.
Još uvijek se nećkam. I otići ću na kraju vrlo vjerojatno, samo što će rok za akreditiranje (24. lipnja) vjerojatno proći dok se odlučim. I onda će moji nadređeni s Crosarke poludjeti i bit će: “kaj nisi mog’o ranije reć da ideš, kaj ćemo sad”???
I što onda? Ostat će izvještaju s pripremnih utakmica u Novigradu i Pazinu. A tamo, opet Česi. Zvali smo ih valjda da im vratimo za Lille u kojem me nije bilo… Zbog isteka roka za akreditiranje, naravno.