Cedevita Olimpija je porazom od Cibone vjerojatno zaključila svoju ABA ligašku priču. Nada ipak postoji pa će se sve odlučivati u zadnjem kolu regularnog dijela. Situacija je i na tom polju komplicirana toliko da Zmajčeki mogu ući ispred Mornara zbog bolje koš-razlike.
Međutim, san o euroligaškoj momčadi odavno nije bio dalje unatoč silnim pojačanjima iz raznih krajeva svijeta.
Premda je momčad s vremenom dobila slovenski štih, trenutno peto mjesto s takvim budžetom i najavama izgleda kao potpuni fijasko. Naročito se to moglo osjetiti kada su Zmajčeke Cibosi ponovno uzeli za uobičajenu mušteriju.
Kada gledamo s vremenskim odmakom, bratstvo i jedinstvo preseljenja u Ljubljanu definitivno nije zaživjelo na očekivani način. Premda je postojala ideja da se kombinirano održavaju utakmice u oba grada, Zagrebu i Ljubljani, ta ideja je ugašena brzinom nestanka ideje o Europskoj Super ligi koja je zadnjih dana u svijetu sporta poprilično aktualna tema.
Po pitanju novca ideja je uistinu imala logiku jer bi se udruživanjem hrvatskog kapitala i već postojećeg proračuna nekadašnje Olimpije mogao stvoriti respektabilni klub, no preseljenjem je praktički nestao brend koji se polako stvarao u Zagrebu, krenuvši iz Podsuseda.
Mnogi su ih smatrali umjetnima, ali njihove utakmice su se ipak gledale, naročito one u Euroligi. Upisan je povijesni klupski uspjeh, jedan od boljih otkada je samostalne države, a riječ je o Final Fouru Eurokupa. Brend je imao mnoge protivnike, prije svega navijače Cibone koja je bila i ostala broj jedan u gradu. Fuzija je bila nemoguća misija zbog raznih dubioza koje su puno puta opjevane.
Izgrađen je jedan sportski kompleks kojemu mogu zavidjeti mnogi europski klubovi i to je prava šteta. Nakon par prepreka se olako odustalo pa se odlučilo za bijeg u Sloveniju. Onaj čuveni poraz od Cibone u finalu PH kao da je bio okidač kada se vidjelo da su u dvorani uglavnom Smogovci i oni koji se tako osjećaju. No tome je kumovao niz nelogičnih poteza vodstva kluba pa se stvorilo takvo ozračje. Vodstvo bi se ljutilo na iole običnu sportsku kritiku (ako ne našeg portala, onda od nekih drugih kolega). Valjda su očekivali da će svi sjediti i pljeskati njihovim ulaganjima ?
Bijeg u Sloveniju se dogodio s ciljem da se stvori klub s velikom bazom navijača, ali pitanje je ima li Olimpija takvih uopće, naročito kada se izgubio taj euroligaški status koji su nekoć imali, baš kao i HR klubovi.
Kada je klub imao domaću bazu i kada su igrali standardni ili povremeni reprezentativci s dodatkom dvojice do maksimalno trojice stranaca, hrvatska verzija Narančastih imala je velikog smisla. Međutim, ta nit se izgubila, ali pozitivna priča i dalje postoji što je jedina dobra strana cijele ideje.
Pošto gledamo iz hrvatske perspektive, Cedevita Junior je definitivno jedan zdravi projekt kojeg treba gurati i koji bi kao Plan B mogao isplivati te postati dobro rješenje. Pogrešku treba priznati jer odlazak u Sloveniju to zasigurno jest.
Nakon poraza od Cibone na društvenim mrežama se pojavila pošalica s kojom ćemo zaključiti osvrti: “Valjda opet neće negdje drugo preseliti.”