Glavno pitanje koje se postavlja nakon utakmice pretposljednjeg kola regularnog dijela ABA lige u kojoj je Partizan deklasirao Cedevitu je: Tko je ugasio svjetlo? Može tako, ali može i: Tko je rekao da Partizan nema interesa u pobjedi protiv Cedevite jer će time pomoći Crvenoj zvezdi? Ne znamo odgovor na oba pitanja, ali je jasno da je zagrebački orkestar već jedno duže vrijeme poprilično raštiman. Ne valjaju žice ni kod prvih violina (Amerikanci?), ni linija pomoći nije dobra pa je poraz u Novom Beogradu od dvadeset i jednog poena zapravo jedna od boljih vijesti. Kako su igrali, i trideset razlike bilo bi dobro za Cedevitu.
Kad u tri četvrtine postignete koševa koliko bi trebalo stati u prosječno poluvrijeme, onda se ničem većem od “debelog hendikepa” ne smijete niti ponadati. Zaista, ništa nije ulazilo, posebice izvana, a forsiralo se, u pojedinim momentima i previše. Pullen i Walker šutirali su kao na nedjeljnom treningu poslije lude noći (ukupno 2-11), a Partizan je mirno i strpljivo pred punom dvoranom Ranka Žeravice plovio prema pobjedi. Ona mu, istini za volju i ne znači previše (Džikić je kasno stigao na klupu!), ali uvijek je za Grobare lijepo usred Beograda svladati hrvatskog prvaka. I dalje se sjećaju trice Nolana Smitha iz polufinala u Kombank Areni prije dvije sezone.
Što zapravo napisati o utakmici? Partizan je krenuo sa 9:2, šest poena Kevina Jonesa koji će kasnije biti okrunjen za najboljeg strijelca susreta. Cedevita se još za vrijeme prvog perioda dugo tražila, živjela samo od Bilanovih koševa (prvih devet!), sreća je bila što je Partizan već nakon tri minute bio iskoristio bonus. Kada je Aleksandar Džikić smirio tenzije i zapravo vidio da Cedevita radi sitne korake po “minskom polju”, krenula je kanonada po košu gostiju iz Zagreba. Umjesto euroligaša, kroz središnji period utakmice Vitamini su izgledali poput kakve putujuće družine haklera.
Situacija u kojoj Edo Murić zaradi svoju treću osobnu pogrešku u petoj minuti trebala bi u nekom normalnom razvoju događaja biti dobra za Cedevitu. Ali, ne i u ovoj utakmici, jer slovenski je reprezentativac bio jedan od ključnih igrača domaće momčadi. Zabio je petnaest poena, triput zakucao, pogodio dvije trice…
Da će krenuti putem prema jugu dao je nagovijestiti starter James White. I on je, baš kao i Murić igrao dvadeset i pet minuta, no za razliku od njega nije napravio apsolutno ništa. Čak je u prvoj četvrtini uspio dvije potpuno žive lopte iz čista mira baciti izvan granica igrališta. Tu prestaje svaka priča o koncentraciji.
Dok su Cedevitu držale trice (bilo ih je u prvoj četvrtini), prednost je mogla biti relativno mala. Kad je stalo, tad se druga strana dodatno mogla razgoropaditi. Bilo je potrebno domaćinu izvesti samo dvije nešto čvršće obrane da bi se Cedeviti do kraja skratile ruke, što su i napravili. Tri promašene trice u tri napada, dvije “prodane” lopte, mic po mic, sve do ubačaja Vrapca za 36:25 u 13. minuti.
Vaš bi reporter vjerojatno prebacio program da utakmicu nije morao ispratiti do kraja, jer teško da je ove sezone Cedevita igdje odigrala slabiju četvrtinu od današnje druge. S takvim se izdanjem može mjeriti samo prvi dio europskog ogleda protiv Crvene zvezde ili izdanje u Turskoj protiv Fenera.
Partizan je brzo u drugom poluvremenu otišao na 54:34, Cedevita je (posebice Bilan) promašivala i najlakše zicere. Spomenuti je dva zakucavanja ostavio na obruču, priključivao mu se u dva navrata i Arapović, trica nije htjela ni standardno preciznog Pilepića pa je gostima iz minute u minutu drugog poluvremena postajalo sve jasnije da će na prvu utakmicu polufinalne serije ABA lige morati Zvezdi u Beograd i to u danima od 12. do 14. ožujka. To je sada potpuno sigurno, sve i da izgubi od skopskog MZT-a za tjedan dana u posljednjem kolu.
Trebat će Cedeviti iskupljenje, ono će doći samo u vidu pobjeda nad Darussafakom (četvrtak) i MZT-om (ponedjeljak).