Završen je još jedan kup Krešimira Ćosića, dvadeseti po redu, i to pobjedom Cedevite. Petom za redom. Cedevita je u finalu ogolila sve probleme Cibone, prije svega na kratak roster, koji je nakon dvije naporne utakmice, došao na naplatu, u, za njih, najgorem trenutku. No, krenut ćemo redom…
Trodnevni praznik košarke u Krešinom gradu pokazao se kao pun pogodak. Iako je posjeta mogla i morala biti nešto bolja, naviknuli smo u Hrvatskoj, nažalost, da kad u tvom gradu „tvoj“ klub ne igra, drugi te i ne zanimaju previše. A radi se o najvišem rangu naše košarke. Pa je i ovo pokazalo da košarka i ne stoji baš najbolje u tom pogledu, da gledanost i nije „baš nešto“. Suštinski nam je potreban jedan dobar rezultat reprezentacije na velikom natjecanju, jedna medalja sve bi okrenula. No, bilo je lijepo vidjeti sve te igrače na jednom mjestu, njihova druženja u dvorani, hotelu, u gradu i općenito samo natjecanje.
Na završnicu su se, pored najvišeg ranga(Cedevita,Cibona,Zadar), plasirali redom premijerligaši Šibenik, Škrljevo, Zabok, Zagreb i jedan član Druge lige Jug, Sonik Puntamika. Upravo je drugi klub iz Zadra imao čast igrati pred svijetlom kamera, što je za mnoge njegove igrače bio prvi doticaj s tim dijelom svijeta. Ždrijeb ih nije mazio pa su već u prvoj utakmici morali na noge svojim Zadranima, no bio je to njihova nagrada za odličnu sezonu u Drugoj ligi, gdje se trenutno bore za prvo mjesto i kvalifikacije za Prvu ligu. Zadar je tu utakmicu odradio rutinski i pripremio se za Cibonu.
U drugoj utakmici Garmini klinci također su naletjeli na najveći zid, Cedevitin. Također, kao i Zadar, Vitamini su odradili lakši trening i plasirali se dalje, dok je Garmi ostalo da svoju ekipu pripremi za očuvanje prvoligaškog statusa u Premijer ligi, njima je Kup ionako bio svojevrsni izlet, iako da pitate ratnika Garmu, bilo je to sve samo ne izlet. Poslastica prvog kruga odigrana je između Šibenika i Zaboka. Zulini ratnici bili su blagi favoriti, no Ivan Perinčić svojim kulerskim stavom preporodio je Zabok. Ekipa ima glavu i rep, zna se tko što radi…i to je bila jedna neizvjesna utakmica od prve do zadnje minute, prava poslastica za sve, puna lijepih poteza, koja je na kraju pripala Zabočanima. Zasluženo. Ekipa Škrljeva iznenada je zbog bolesti ostala bez trenera Damira Rajkovića, što se na kraju i nije osjetilo previše, pomoćni trener Mirko Šćekić odradio je posao i više nego dobro. Gotovo cijelu utakmicu Škrljevo je bilo „unutra“, Cibona se dosta mučila i sada, nakon svega, ostao je dojam da Konjević u zadnjoj četvrtini nije morao izaći zbog petog prekršaja, tko zna o čemu bi danas pričali.
Uslijedio je nakon toga polufinalni dan, gdje su svi očekivali jednu neizvjesnu i jednu trening utakmicu. No, i nije baš tako bilo. U prvoj utakmici, Cedevita se svojski pomučila protiv Zaboka, u kojoj igraju dvojica njihovih igrača na posudbi, Antonio Jordano i Lovro Buljević.
Čak su Perinčićevi momci prvu četvrtinu riješili u svoju korist i tako vjerojatno poremetili planove Zdovca, koji je sigurno očekivao lagan posao i priliku da odmori udarne igle za finale u subotu. Kada su shvatili ozbiljnost situacije, igrači Cedevite proigrali su, poveli i održali vodstvo do kraja, ali sigurno navukli treneru Zdovcu brige, bez obzira na to što se realno radilo o utakmici koju su trebali dobiti 20 razlike i da svi rasporede minutažu. No, kako to danas biva, ne pobjeđuje budžet i imena, pobjedu donosi igra. Zaboku sve čestitke na prikazanom, a njegovi navijači danas nakon svega mogu biti ponosni na svoje momke.
U drugoj utakmici, stari rivali Zadar i Cibona, ponudili su jednu neizvjesnu utakmicu, u kojoj je Cibona vodila većim dijelom, dok je Zadar pokušavao na sve načine vratiti se u utakmicu. Povremeni bljeskovi nisu im bili dovoljni da ugroze Nazorove momke, koje je predvodio u toj utakmici odlični Luka Žorić. S 30 poena i 14 skokova unakazio je domaće redove, a pripomogli su mu i mladi Karlo Uljarević, koji je trice šutirao 4/4, i to u važnim trenucima, za bijeg ka pobjedi, te Marko Tomas koji je u pravo vrijeme uštopao novog Amerikanca Graya u redovima Zadra, dok je Marin Rozić u obrani onako bezobrazno puštao šutere Zadra da šutiraju i okretao im leđa prilikom šuta, što ih je na kraju izbacilo iz takta, pošto je na kraju statistika prikazala kriminalan šut za tri poena 6/28, mizernih 21 %. Dojam je ostao da je Zadar i pao pod pritiskom. Domaći teren, gotovo puna dvorana, velika očekivanja od od svih u gradu, dobri rezultati i forma u zadnje vrijeme, pobjede protiv te iste Cibone u Zagrebu, pobjeda protiv Cedevite u Zadru, pala je i Budućnost….sve je to upućivalo da se nešto dobro kuha u Krešinom gradu, no trener Naglić u izjavama prije završnice bio je oprezan i spuštao loptu na zemlju, a cilj mu je bio plasman u finale, a onda što „Bog da“, ali na kraju igrači su ti koji igraju, a koji su vjerojatno podlegli pritisku, što je iskusna Cibona iskoristila.
Subota je ponudila finale. U najavama većina se složila da je Cedevita samo blagi favorit, prije svega zbog svoje širine u ekipi i kvalitetnih Amerikanaca. Prijetnja Cibone dolazila je u liku Luke Žorića, koji je dan prije dao naznake da je spreman za finale, no ostalo je pitanje može li Žorić, s 33 godine na leđima, dva dana za redom pružiti dvije, u najmanju ruku rečeno, identične partije. Cibona je bolje otvorila utakmicu, Bilinovac je u tim trenucima pogodio otvorene šuteve i stvorio svojoj ekipi prednost, no već u drugoj četvrtini Cedevita je pronašla svoju igru i preko razigranog Cherrya i Nicholsa okrenula vodstvo na svoju stranu. Vidjelo se već u prvom poluvremenu da je Žorić energetski ispod razine i da će, što utakmica bude odmicala, padati, što se na kraju i obistinilo. Ostaje nejasno zašto su igrači Cibone u ovoj utakmici, protiv ekipe koja u svojim redovima ima niz kvalitetnih šutera, ponovila igru u obrani iz utakmice sa Zadrom, tako da je puštala šutere da nesmetano šutiraju.
Podatak da su igrači Cedevite šutirali više trica nego dvica dovoljno govori. Cherry, Ukić, Markota, Krušlin i Nichols tako su im „stavili“ 17 trica, sve jedna ljepša od druge. Umor je na kraju bio presudan faktor, jer Cibona je svoje udarne igle doslovno potrošila protiv Zadra, ako imamo na umu da je Žorić igrao 32 minute, Rozić 35 i Tomas 33. Cvijet mladosti za njih je odavno uvenuo i bilo je jasno da će teško odigrati na visokom nivou u dva dana punu minutažu, protiv tako dva teška protivnika. Na kraju, potpuno zaslužena pobjeda Cedevite i prvi njihov trofej ove sezone.
Klubovi se sada vraćaju svojim obavezama u Premijer, ABA i drugoj ligi. Cedevita će voditi bitku za što bolju poziciju u regionalnoj ligi, Ciboni i Zadru ostaje vrijeme da se što bolje pripreme za završnicu prvenstva Hrvatske, dok će Šibenik, Škrljevo i Zabok u borbu za doigravanja i što bolje pozicije. Zagrebu i njegovom prvom fajteru Nikoli Garmi ostaje grčevita borba za ostanak u ligi, gdje ga još čekaju utakmice s izravnim konkurentima za ostanak, dok će simpatična ekipa Sonika, u svojoj drugoj ligi Jug u borbu za prvo mjesto i kvalifikacije za Prvu ligu.