Pod Tornjem vlada tišina, naslov je ponovno u vitrinama, a vodstvo kluba je na godišnjem odmoru. Scenarij nenadanog naslova, podsjetio nas je na 2014. i trofej regionalne lige, nakon kojeg je također došlo do kratkotrajne euforije, koja je brzo splasnula odustajanjem od Eurolige.
Cibona se nalazi u procesu predstečajne nagodbe, rate stižu, a problem je što javnost i navijači malo znaju o tome. Logika nalaže da zbog starih dugova postojeća momčad mora biti osjetno jeftinija od nekih u prošlosti. U svemu tome plus je što priliku dobivaju mladi igrači, dok s druge strane igraju i momci koji svojom kvalitetom nisu ni mogli zamisliti da će ikada nositi dres Vukova.
Najveći minus vodstva Cibone, na čelu s direktorom Čavlovićem je što se stvarno stanje u klubu prikriva. Tako je pred kraj prošle sezone direktor izjavio da plaće postojećim igračima redovno sjedaju te da su u zaostatku tek jedan mjesec, što naravno nije istina. Prema našim saznanjima većina igrača je primila tek 3-4 plaće za prošlu sezonu, godinu u kojoj su postali prvaci. Samim time njihovi ugovori su samo slovo na papiru, a igrači u bilo kojem trenutku mogu zatražiti jednostani raskid ugovora zbog neispunjenih obveza od strane kluba.
Trofej i bar kratkotrajno vraćanje publike na tribine, odlična je prilika vodstvu da privuče sponzore. Bez toga, bilo je ovo još jedno mazanje očiju onima kojima je Cibona u srcu.
