Složimo se oko jedne stvari: Gledanje hrvatske košarkaške reprezentacije nekad je zaista bolno iskustvo. Ali svima nama koji se vrtimo oko tog sporta postavljena je dijagnoza nepopravljivih optimista, pa smo se i poslije zadarske torture s Rumunjima i Nizozemcima uhvatili za slamku. Za 188 centimetara visoku, 19 godina staru slamku, koja se odaziva na ime i prezime Karlo Uljarević.
Karlo, dobrodošao na portal Crošarka i hvala ti što si pristao na intervju. Istraživala sam malo o tebi i primijetila da do sada nisi dao mnogo ovakvih intervjua, pa sam mislila da krenemo od početka…
Možeš li nam opisati svoje košarkaške početke? Kako je sve to krenulo? Od kuda tolika ljubav prema košarci?
Košarku sam krenuo igrati još u vrtiću s četiri ili pet godina. Moj prvi klub bila je Škola košarke Osijek u kojoj me vodio trener Davor Dogan. Moja ljubav prema košarci počinje od toga kako sam gledao tatu s kojim sam svaki dan išao na ‘haklove’.
Bio si član A-2 ligaša Osječkog sokola. Kako je uopće krenulo sve s Cibonom?
Poslije U16 Europskog prvenstva s reprezentacijom kontaktirali su me ljudi iz Cibone. To je bio poziv koji se nije mogao odbiti.
U Cibonu si došao 2014. godine. Velik klub za mladog momka. Odvojio si se od roditelja, školovanje nastavio u Zagrebu. Kako si se snašao? Tko ti je tu najviše pomogao?
Kada sam došao u Zagreb u početku je bilo čudno, točnije prve dvije godine. S vremenom sam se prilagodio svemu.
Kako je tekao tvoj uspon do seniorske momčadi Cibone?
Igrajući u juniorima mislim da sam se pokazao kao vođa. Uvijek sam bio pun energije i mislim da su tadašnji treneri Rimac i Golemac to prepoznali. Od tada je sve krenulo malo po malo.
Osvrnimo se na ovu sezonu. U HT Premijer ligi zauzimate peto mjesto dok je u ABA ligi stanje kritičnije, tamo ste na 11. mjestu. Kako bi ti prokomentirao ovu sezonu? Jesi zadovoljan? Misliš li da Cibona može bolje?
Svakako da nisam zadovoljan. S obzirom na to da znamo u kakvom je Cibona financijskom stanju, mi kao ekipa koja je trenutno skupa pokušavamo dati sve najbolje od sebe i pobijediti svaku utakmicu. Svakako da ova ekipa može puno puno bolje.
Poprilično si samozatajan kad si ti u pitanju, no što bi rekao koje su tvoje prednosti? Što smatraš da možeš i moraš popraviti u svojoj igri?
Mislim da mi je šut svakako prednost, ali kao prvo bi naveo moju energiju i želju za pobjedom, dok od nedostataka ima dosta toga na čemu moram poraditi.
Ne možemo ne spomenuti i reprezentaciju, koja je u zadnje vrijeme glavna tema među košarkaškim znalcima. Reprezentacija ti nije stran pojam, igrao si za mlađe uzraste, no druga je stvar seniorska momčad. Ivica Skelin pozvao te u reprezentaciju i odjednom si postao reprezentativac seniorske momčadi. Kako si se snašao u cijeloj toj situaciji?
Sretan sam što sam dobio priliku od strane izbornika Skelina. Mislim da sam pomogao reprezentaciji u te dvije utakmice. Šteta za onu prvu utakmicu s Rumunjskom, ali što je tu je. Treba gledati naprijed za zadnje dvije utakmice, ići na pobjedu i dati sve od sebe.
Nazivaju te ‘slamkom spasa i jedinom svjetlom točkom hrvatske reprezentacije’ . Kažu da imaš ‘ovo nešto’. Kakav je osjećaj pročitati sve te komplimente?
Za komentare i pohvale na moj račun sam sretan kada čujem tako nešto ili kada tako nešto pročitam uvijek me tjera da nastavim raditi i svuda dajem svoj maksimum.
Neki pričaju o tome kako nam u reprezentaciji nedostaje playmaker, uz komentare kako bi trebali dovesti stranca na to mjesto, iako se računa na tebe. Zanima me tvoj komentar na sve to. Koliki je trenutno teret na tvojim leđima?
Za stranca u reprezentaciji? A gledajte, nisam taj koji odlučuje. Bit će kako bude. Tereta nema, važno je da Hrvatska pobjeđuje, a sad bilo to sa strancem ili bez njega, to ćemo vidjeti.
Uzor si mnogim mladim igračima upravo zato što si tako mlad došao do ovolikog uspjeha. Što je sve potrebno imati da bi se izgradio u dobrog košarkaša? Što bi poručio mlađim igračima?
Naporan rad, želja za uspjehom, pozitivna energija i puno odricanja. Treba vam se uz sve to poklopiti par stvari i onda ste na dobrom putu da uspijete u tome što želite. Poručujem svim mladim igračima da se trude na svakom treningu i utakmici, daju sto posto od sebe i onda neće biti problema.
Karlo, hvala ti na razgovoru. Želim tebi i tvojoj momčadi sve najbolje u budućnosti.