Novi trener Cedevite Junior, pomoćnik na izborničkoj klupi i osvajač Eurolige, Damir Mulaomerović, novi je gost našeg portala.
Karijeru je započeo u tuzlanskoj Slobodi, potom je igrao četiri sezone u Ciboni da bi nakon toga otišao u talijanski Fortitudo.
U Grčkoj je s Panathinaikosom u sezoni 2001/02 osvojio Euroligu, a dok je igrao za PAOK i Panellinios bio je jedan od najboljih asistenata i strijelaca lige. Igrao je i za Real Madrid, Efes Pilsen te Olympiacos.
Proslavljeni reprezentativac Hrvatske je otišao u mirovinu 2012. godine, a prije toga osvojio duplu krunu s KK Zagreb gdje je i odigrao posljednje euroligaške minute.
Trenerski put je isti kao igrački, počeo je u OKK Sloboda iz Tuzle, potom je na klupi Cibone zamjenio Slavena Rimca. U dvije jako zahtjevne sezone popularni “Mula” držao je Cibonu ravnopravnom financijski puno moćnijoj Cedeviti Zagreb.
Bez obzira što je u finalu imao prednost 2:1 te je odradio dvije jako uspješne godine, ni to nije bilo dovoljno da ostane na klupi Vukova. Štoviše, smjena trenera je bila već dogovorena. Mula je svoje trenerske vještine dokazao u Prištini gdje je, između ostalog, bio i proglašen trenerom sezone u FIBA-inom Europe Cup-u. Uz sve to, bio je i izbornik reprezentacije Kosova i BiH, a sada je i glavni pomoćnik našem izborniku Veljku Mršiću.
S Damirom smo razgovarali o Cedeviti Junior, dotakli smo se perioda u Ciboni, a zaključili smo pričom o reprezentaciji. Više u nastavku teksta…
Pozdrav Damire!
Za početak, malo o Cedeviti. Krajem svibnja ste predstavljeni kao novi trener Cedevite Junior, kako je došlo do kontakta, što vas je privuklo u tom projektu?
„U svakom slučaju, mislim da je to jedan hvalevrijedan projekt. Naš plan je promovirati mlade igrače; naravno da to ne može biti kompletno mlada ekipa, treba nam nekoliko igrača koji će biti kao osigurači tim mladim igračima za jedno natjecanje kao što je HT Premijer liga.
Do kontakta je došlo jako brzo, znamo se već duži niz godina, još iz vremena kada sam bio trener Cibone. Tomislav Zebić, današnji direktor, i Neven Vranjković, predsjednik Cedevite Junior, stupili su sa mnom u kontakt, predstavili su mi strategiju i plan i tu smo se vrlo lako dogovorili. Ugovor sam potpisao na 2+1 godinu, nadam se da ćemo uspjeti u ovome što želimo.
Siguran sam da su ljudi željni toga, da žele vidjeti te mlade košarkaše. Rezultatski nemamo neki prioritet, međutim imamo neke osobne ciljeve i nadam se da ćemo biti jedna pozitivna i osvježavajuća priča sljedeće sezone u HT Premijer ligi.“
Malo smo već zagrebli u ovu temu, koji je rezultatski cilj Cedevite Junior? Dojma smo da bi, kao potpora Cedeviti Olimpiji, to trebao biti plasman u ABA 2 ligu. Vidimo da i Crvena Zvezda (FMP) i Budućnost (Studentski centar) imaju svoje druge ekipe u regionalnim natjecanjima.
„Što se tiče ove sezone mi ćemo igrati samo HT Premijer ligu, ako uspijemo izboriti taj drugi dio to će sigurno biti jedan veliki uspjeh. Mi smo dva kluba koja su povezana, naša uloga bi trebala biti razvijanje igrača za Cedevitu Olimpiju.
Postoje neke određene opcije da se formira jedna liga u regiji s Austrijom, Češkom i Slovačkom tako da, ukoliko dođe do toga, možda čak i nastupimo tu. HKS tu radi jedan dosta ozbiljan posao tako da, što se toga tiče, tu bi sigurno nastupali, ali u fokusu nam ostaje HT Premijer liga te osiguravanje ostanka, a možda i hvatanje Lige za prvaka. Prioritet će nam biti razvijanje mladih igrača, doveli smo Juru Planinića i Sandra Rašića koji, uz ekipu koja je iznijela prošlu sezonu, zaslužuju svaku šansu.“
Spomenuli ste tu suradnju sa Cedevitom Olimpijom, možemo li očekivati neke mlade slovenske igrače u Cedeviti Junior?
“Bilo je razgovora za 2-3 igrača, međutim, što se tiče Cedevite Olimpije, oni imaju jedan objektivan problem, a to je da njima od veljače trebaju slovenski igrači zbog regulacija slovenske lige. Ponavljam, bilo je razgovora, ali zasada ništa od toga.
Što se tiče ostalih igrača, mladi Matej Bošnjak je pod ugovorom sa Cedevitom Olimpijom, jedan je od boljih igrača u U20 reprezentaciji i on zaslužuje pažnju.
Naravno, s mladim igračima uvijek treba biti oprezan, znamo da će biti oscilacija u igri kroz sezonu, ali mi smo tu da ih podržimo i da izdržimo sve to do kraja.”
Sigurno je i prednost što mladi igrači poput Planinića i Rašića već imaju ozbiljne seniorske minute iza sebe.
„Bilo je dosta igrača koji su nas odbili, ali ovo su momci koji su izrazili želju da dođu nakon što smo im predstavili način kako će to sve biti koncipirano. Mislim da im je to jako bitno, pogotovo Planiniću koji nakon 2-3 sezone u Zadru u kojem je imao epizodnu ulogu – radi se o sjajnom i vrlo motiviranom momku, veliki je radnik i siguran sam da će nam na pozicijama visokih igrača donijeti kvalitetu te bi mogao biti jedno od iznenađenja prvenstva.“
“pokušavali smo vratiti Borisa Tišmu”
Da, sada na tim visokim pozicijama imate Planinića i Bošnjaka koji bi trebali bit najmlađa unutarnja linija lige.
„Ja se ne bojim toga, na poziciji četiri smo doveli i Miličevića koji je prošle godine igrao kod mene u Slobodi, radi se o jednom momku koji ima 6 godina igranja ABA lige, osvajao je i trofeje sa Zrinjskim u BiH ligi te su to momci koji će sigurno pomoći sa svojim iskustvom.
Naravno, u potrazi smo još za jednim playmakerom što je rak rana jer kod nas jednostavno nema kvalitetnih igrača koji bi zadovoljili naše potrebe. Imamo još vremena do početka priprema, vidjeti ćemo što će tržište do tada ponuditi.“
Tražite li na poziciji playmaker nekog talentiranog igrača ili naginjete prema iskusnijoj opciji?
„Mislim da će biti ova druga varijanta, ne možemo mi razvijati ni previše mladih igrača. Biti će to mlada ekipa, ali trebati će nam igrač koji će moći podnijeti pritisak i da nam donese ekstra kvalitetu na toj poziciji.
Nismo mi protiv mladih igrača na toj poziciji, pokušavali smo vratiti i Borisa Tišmu, no neki momci ili ne žele ili imaju bolju drugu opciju.“
U zadnjih mjesec dana i Matej Rudan i Boris Tišma su pojačali abaligaše koji imaju realne šanse za igrati u Europi. Smatrate li da je to nešto što fali našim klubovima kod dovođenja mladih igrača?
„To su njihove osobne odluke, svi oni, uz svoje menadžere, odlučuju što je najbolje za njih. Moje mišljenje za Tišmu je da bi najbolje bilo da je ostao u Cedeviti, on je ekstra talentiran dečko i ta jedna sezona bi mu pomogla da se razigra.
Nažalost, i mali Gnjidić je 99% u Baru… ja mislim da bi se on najbolje razvijao u Ciboni, međutim siguran sam da će ga i u Baru prihvatiti na najbolji mogući način i sigurno ga nisu zvali bez razloga. Ima određenu kvalitetu i sada pruža sjajne partije u U20 reprezentaciji i radi se o momku koji bi sigurno mogao biti rješenje za playmakersku poziciju u sljedećim godinama.“
Kad smo kod mlade reprezentacije, njih čeka nastup na turniru u Češkoj, kako vidite tu generaciju?
„Oni su već na neki način seniori, mislim da imaju sjajnog trenera Dina Repešu i od njih se dosta očekuje, no moraju se dokazati i pokazati na terenu. To su najteže godine, taj prelazak iz juniora u seniore. Ne želim sada nikoga posebno izdvajati jer ću sigurno zaboraviti nekoga, ali definitivno se radi o generaciji koja zaslužuje pažnju.“
Kao trener uvijek ste bili u kompliciranoj situaciji, dolazili ste kao vatrogasac, pa i ova sezona u Tuzli koju je obilježila korona. Kako gledate na to da ste došli u jednu stabilnu i organiziranu sredinu koja nudi odlične uvjete te da imate trogodišnji ugovor koji vam sigurno daje određenu mirnoću?
„Dobro pitanje i dobra konstatacija, uvijek sam bio vatrogasac, svi ti poslovi su bili spašavanje što je izrazito teško i tu je velika potrošnja. Meni je jako drago da imam vrhunski kompleks za treniranje, jako mi je bitna i stabilnost kluba. Zadovoljan sam i imam jedan veliki motiv da privučemo ljude u dvoranu, ako u tome uspijemo mislim da će nam to biti najveća satisfakcija. Prošle godine Cedevite nije bilo tako da mislim da ćemo mi biti neko osvježenje, ljudi su željni gledanja takve vrste košarke, gledanja lokalnih momaka iz svojih kvartova. Naravno, preduvjet je da igramo dobru košarku, ako to ispunimo ljudi će doći. Ne smijemo iz poraza letjeti u ponore, niti u visine nakon pobjeda – moramo ostati stabilni i raditi najbolje što možemo.“
Kako gledate na ostale hrvatske klubove, posebno na Zadar, Split i Cibonu? Bila je izborna godina, puno je neizvjesnosti oko klubova, dojam je da vlada jedna neorganiziranost, posebno kada se usporedimo sa europskim ligama.
„Mislim da je u najboljoj i najstabilnijoj situaciji Zadar što se pokazalo i u ovoj godini kada su osvojili duplu krunu. Rade unutar svojih financijskih okvira, ono što obećaju to i plate i to je sigurno važno.
Što se tiče Cibone, poznato je još od vremena kada sam ja bio trener da imaju problema s financijama, uvijek se priča o nekim blokadama. Ne bi sada u dubinu, ali jasno je da hrvatskoj ligi treba i jaka Cibona.
Split je ušao u jedan projekt i koliko vidim igrati će kvalifikacije za košarkašku Ligu prvaka. Odlučili su se na igranje tri natjecanja što je izrazito teško. Ja sam to iskusio sa Cibonom, potreban je jako širok roster jer se dešavaju razne ozlijede, nemate vremena za trening, jednostavno se dogodi da iz aviona idete na utakmicu.
Kad smo kod izbornih stvari, ne volim baš ulaziti u to, radi se o nečemu što vrlo vjerojatno opterećuje sport jer nema dugoročnog planiranja, sve je uvijek na dvije ili četiri godine. Nadam se da će svi oni biti stabilni u budućnosti.“
“Cibona je moja, uvijek ću je voljeti i to mi nitko ne može oduzeti”
Moramo par pitanja vezanih za Cibonu. Vodili ste u finalu 2-1 protiv Cedevite, jeste li vi bili smijenjeni čak i u slučaju da ste osvojili naslov?
„Da, istina je. Ja bi pristao otići i da smo osvojili, žao mi je da nismo. Ta Cedevita, kada usporedite njihov roster sa našim, mislim da se radilo o jednom od zanimljivijih prvenstava. To su bile pune dvorane, Veljko je vodio Cedevitu, ja Cibonu, zbilja se igrala jedna kvalitetna košarka.
Cijelu tu sezonu nas je pratila nestašica, neimaština i kašnjenje plaća i baš mi je žao, jer smo bili u dobroj šansi da osvojimo naslov.
Ne bi sada ulazio u način na koji su me smijenili, ja sam preponosan i mislim da bi na kraju i sam otišao. Cibona je moja, uvijek ću je voljeti i to mi nitko ne može oduzeti. Dala mi je možda i najbolje godine košarkaškog života i bez nje ne bi bilo karijere koju sam kasnije imao. Je li to bilo ispravno ili ne, to je pitanje za ljude koji su tada vodili, a i još uvijek vode klub.
Stvarno bi volio da se Cibona vrati u europska natjecanja, mislim da to Zagreb zaslužuje. Vjerujem da je vrijeme da netko Cibonu vrati tamo gdje joj je i mjesto, ne smije se dogoditi da budu na začelju ABA lige. Ako trenutna uprava nije sposobna nešto promijeniti… uvijek se upirao prst u trenere i uvijek se smjenjivalo trenere, vrijeme je da netko uperi prst u njih i postavi pitanje jesu li oni sposobni da vode klub.“
Ivan Velić osvoji naslov prvaka, nakon par mjeseci je smijenjen. Vi ste naslijedili Slavena Rimca isto nakon uspjeha u ABA ligi. Vi ste imali odličnu sezonu u katastrofalnim uvjetima, i vas se smjeni. Zanima me, ako naslov prvaka Hrvatske i 4-0 protiv Cedevite nije garancija za trenera, što onda je?
„Ovo je na neki način i pitanje i odgovor, treneri nemaju sigurnost što god napravili. Veliću se dogodilo isto što i meni, Rimac i Golemac su složili dobru ekipu… ali to je takav posao, to je posao trenera. Danas-sutra će i mene netko zamijeniti u Cedeviti, profesionalizam to nosi. Ali pitanje je na mjestu, što trener mora napraviti da dobije dvije-tri godine za rad?
Postavlja se pitanje ‘Zar nema dobrih hrvatskih trenera?’ – zar nije Slaven dobar trener? Zar nije Golemac dobar trener? Da ne spominjemo još i Perasovića i Repešu koji su već iskusni… pa i jedan Damir Milačić koji radi vrhunski posao u Sinju.“
Da se nadovežemo na trenere, kako gledate na njihov rejting u europskim okvirima? Većinom rade u manjim ligama i ne mogu se probiti u top 5 liga Europe.
„To je dobro pitanje. Za neke lige kao što je Turska, ja sam na primjer bio blizu Gazientepea, mi smo limitirani odredbama koje su tamo donijeli. Postavili su visoke limite, na primjer, moramo biti osvajači ABA lige ili osvajači olimpijske medalje, i time štite svoje trenere. Jednostavno, u neke lige se ne može ući zbog administracije.
Ali nije sramota raditi nigdje. Ja sam na Kosovu surađivao sa sjajnim ljudima, igrali smo FIBA-in Eurokup, došli smo do četvrtog kruga u kojem smo ispali od Varesea. Osvojili smo prvenstvo, i bez obzira što se ne radi o atraktivnoj ligi, ne bi ju se smjelo ni podcijeniti. Ante Nazor je otišao u Prishtinu i siguran sam da će raditi s odličnim ljudima.
Volio bi i ja da idemo u najjače lige, ali zbog te neke administracije smo osuđeni na zemlje u regiji.“
Prije nego se okrenemo reprezentaciji, pratite li ova događanja oko Cibone? Jako ste dobri s Acom koji je dio te grupacije, poznajete li ostale ljude? U razgovoru ste već rekli da je potrebna promjena, jesu li oni ta promjena koja Ciboni treba?
„Od svih tih ljudi znam Borana Glavaša koji je bio prisutan u moje vrijeme kada se pokušavalo malo stabilizirati situaciju oko kluba i pronađu ozbiljni sponzori koji će rasteretiti budžet. Od ostalih ljudi čuo sam za Sašu Pavličića, on je veliki navijač Cibone, a za ostale ne znam. No o kome god se radilo, smatram da je dobro da se krene u to i da se donese stabilnost klubu.“
Iza vas je Olimpijski kvalifikacijski turnir u Splitu, kakav je vaš dojam o cijelom tom iskustvu sada nakon 2-3 tjedna?
„Sigurno da je neuspjeh, mi koji smo sudjelovali smo možda i najviše željeli da to sve prođe na puno bolji način, međutim, ono što je Veljko naglašavao, imali smo dosta problema oko sastavljanja ekipe, ozljeda, otkaza, igrači su dolazili naknadno, pripreme u Rijeci smo započeli s osam igrača. Bilo je tu dosta stvari, mi ne tražimo alibi, ali činjenica je da na kraju nije ispalo ako treba.
Izgubili smo od ekipe koja je na puno većoj razini od nas, imaju igrače koji igraju jaka natjecanja i koji su individualno i fizički bili na puno većem nivou od nas. Imali smo šansu na kraju, vodili smo desetak razlike, ali u današnjoj košarci to ništa ne znači.
Ostaje žal, dosta smo radili i trenirali, uložili smo puno truda. Nažalost ja sam morao napustiti pripreme zbog smrti oca, vratio sam se emotivno prazan, ali htio sam ostati sa Veljkom i ekipom do kraja. Stvarno smo svi vjerovali u to, nismo uspjeli, to se dešava, treba to prihvatiti i jednostavno ići dalje. Sigurno će se iz ovih stvari izvući neke ozbiljnije analize i da za sljedeće kvalifikacije u 11. mjesecu spremimo.“
Kako komentirate to da smo imali status favorita? Uvijek se spominju NBA igrači, prošle godine smo ih imali sedam, ali neki od njih su imali samo epizodnu ulogu, a na temelju tog statusa NBA igrača javnost ima percepciju da smo možda i bolji nego što zapravo jesmo.
„Vjerojatno su nas svi svrstali u favorite zato što igramo na domaćem terenu, međutim to danas ne daje preveliku prednost. Da je bila puna dvorana i da smo imali veću podršku možda bi bilo drugačije, tu moram pohvaliti i Torcidu, stvarno su digli atmosferu. Ali vidjeli ste, i Kanada i Srbija i Litva nisu uspjeli, Kanada je imala 10 NBA igrača… Nije to nikakva garancija.
Vidjeli smo da je i Moritz Wagner odigrao vrhunski protiv Brazila, protiv nas je isto dobro odigrao, a protiv Tunisa se potpuno prilagodio kolektivu. Imao sam sreću raditi sa Brooklyn Netsima i u Ljetnoj ligi, to je potpuno druga košarka. Ista je samo lopta, čak ni teren nije isti. U Euroligi se puno ozbiljnije igra na tom defanzivnom dijelu, igra se puno više 5 na 5, dok je NBA puno otvoreniji i igra se 1 na 1. Ima dosta NBA igrača koji se nisu mogli uklopiti u Euroligu, isto tako i europskih koji se nisu prilagodili na NBA, pogotovo na playmakerskim pozicijama.
Kad pogledate Saibu i Loa, to su dečki koji su izrasli u odlične igrače samo zato što svaki drugi-treći dan igra Euroligu i Bundesligu. To je neki dio koji mi ne možemo pružiti našim igračima, mi danas u Euroligi imamo samo Krunu Simona, a prije smo ih imali puno više i bili su nositelji u svojim ekipama. Imamo sada Prkačina, Gnjidića i još neke momke koji mogu dosegnuti te stvari.“
“radili smo u najboljoj mogućoj vjeri i mislili smo da će to završiti puno, puno bolje”
Nakon blamaže u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo rekli ste da vam fali netko tko bi preuzeo odgovornost, a nismo primijetili da je to netko i sada napravio. Mršić nešto djelomično, vidjeli smo Rađina prozivanja u medijima..
„Logično je da smo mi najodgovorniji, i mi i igrači, to nikada nije ni dolazilo u pitanje. Mi odgovaramo za rezultat, radili smo u najboljoj mogućoj vjeri i mislili smo da će to završiti puno, puno bolje.
Savez je stvarno vrhunski organizirao pripreme, imali smo sve moguće uvjete tako da s te strane smo stvarno sve imali na raspolaganju.“
Kakav je vaš stav oko stranca? Trebamo li stranca na poziciji jedan ili su sve pozicije otvorene? Također, spominjalo se više stranaca koji bi se zvali ovisno o njihovoj dostupnosti.
„Ma ne, mislim da se razmišlja o jednom naturaliziranom igraču. Ne treba biti protiv toga, pogotovo ako nam donese ekstra kvalitetu s kojom bi ušli u borbu za medalje. Većina reprezentacija u našem okruženju ima stranca, Slovenci sada imaju Tobeya, prije su imali i Randolpha s kojim su osvojili Eurobasket.
Izvlači se to da nam treba pozicija jedan, no treba ostavit vremena Veljku da pogleda što i tko se točno nudi i onda ćemo odlučiti što nam točno treba.“
Izbornik Mršić je spomenuo i dva NBA igrača koji imaju hrvatske korijene, znate li o kome se radi?
„Ne znam, to je bolje pitati Veljka.“
Damire, ostajete li vi na klupi Hrvatske u ulozi pomoćnika?
„Naravno, mislim da je Veljko napravio dosta dobrih stvari u ovim kvalifikacijama. Naravno da ovo zadnje nije bilo dobro, ali u kvalifikacijama za Eurobasket smo stvarno bili dobri i to ne treba zaboraviti. Nadam se da ćemo već u 11. mjesecu u Milanu pokazati puno bolju sliku Hrvatske, truditi ćemo se, to je ono što možemo obećati.“
Prije nekoliko dana smo intervjuirali i Tonija Perkovića, pitali smo ga za mišljenje o vama i rekao nam je da kad god bi završio trening i netko bi vas zamolio za dodatan rad, uvijek ste bili spremni pomoći.
„Meni to nije problem, ja sam bio tu na raspolaganju, na kraju krajeva, to je i moj posao. Bilo je tu igrača koji su i na slobodno jutro tražili da treniraju.
Toni je sjajan dečko, jako vrijedan i željan uspjeha tako da je meni bilo zadovoljstvo raditi s njim, kao i sa cijelom ekipom i ako sam im mogao usaditi jedan dio nekog mog znanja meni je to zadovoljstvo.
Mi smo na neki način servis svima njima kad god nas zatrebaju, da im damo neke savjete, da podignu razinu igre i da u konačnici budu zadovoljni.“
Damiru puno hvala na izdvojenom vremenu, bio je užitak odraditi intervju s njim. Želimo mu puno uspjeha, kako na trenerskom, tako i na reprezentativnom planu u mjesecima koji dolaze!
Foto: Crosarka.com / Sportstudio.agency