Hrvatski šuter Damir Rančić je prošle sezone svojim dobrim igrama pomogao KK Zagreb u njihovom premijernom nastupu u Euroligi. Prosječno je zabijao 6,1 koš, i to uglavnom iza linije za tricu. Damir je tijekom nedavnog intervjua za eurobasket.com, kojeg prenosimo u cijelosti, ponešto rekao o svojim planovima za budućnost i daljnjem nastavku karijere.
Vi ste već prije imali iskustva u Euroligi igrajući za Cibonu, a prošle sezone ste zaigrali i sa Zagrebom. Smatrate li prošlu sezonu, u kojoj ste igrali za Zagreb, uspješnom?
Kao što ste i rekli, moje prvo iskustvo u Euroligi bilo je ono s Cibonom 2006. godine. Prošle sezone sam se vratio u Euroligu igrajući za Zagreb. Mislim da smo imali dobru sezonu što se tiče Eurolige. Nastup u Euroligi smo započeli s par velikih poraza, no u drugome dijelu faze natjecanja po grupama smo odigrali jako dobro te smo čak imali priliku plasirati se među 16 najboljih, ali smo u posljednjoj utakmici izgubili od Žalgirisa te smo tako propustili šansu za prolazak dalje.
Kako bi usporedili svoje euroligaško iskustvo s Cibonom te ono sa Zagrebom?
Euroliga je sve jača. Postaje sve bolja i teža svake godine. U smislu organizacije, Euroliga je sigurno jedan od najboljih sportskih događaja.
Hrvatska košarka svakodnevno proizvodi sve više talenata, ali se čini kako ljudi više očekuju od nacionalne vrste u kojoj ste i vi igrali?
To je istina. Imamo toliko mladih talenata koji osvajaju zlatne medalje u mlađim kategorijama, ali nikome nije jasno što je sa seniorskom momčadi. U posljednjih 7 godina, tri od četiri puta smo bili izbačeni u četvrtfinalu, počevši od Beograda 2005. godine gdje sam također igrao.
Uglavnom igrate na bekovskim pozicijama, ali ne mislite li da bi mogli igrati i na krilu kao što mnogi misle?
Moja prirodna pozicija je na mjestu beka šutera, ali isto tako mogu igrati i kao nisko krilo zbog moje visine od 199 centimetara.
Ljudi znaju da ste odličan šuter. Vaš postotak za tricu je uvijek bio visok i mnogi bi rekli da je šut vaše najjače oružje i instinkt?
Istina, to je moja najbolja stvar i ljudi me prepoznaju po tome. Mislim da je instinkt, ali iza toga stoji jako puno truda i teškoga rada.
Kao i mnogi drugi slobodni igrači, i vi čekate pravu ponudu nekoga kluba. Kako napreduju vaši pregovori?
Svi znaju da je na tržištu situacija jako loša ove godine. Mnoge momčadi su smanjile proračune, a neke su imale problema s plaćanjem svojih igrača. Zbog toga sam odlučio čekati pravu ponudu nekog tima koji mi može pružiti najbolje uvjete za daljnji nastavak karijere. Za sada nema pravu ponudu, ali se nadam da će i to uskoro doći.
Kakav je osjećaj biti profesionalni sportaš kojem se većina vremena sastoji od treninga, putovanja i utakmica? Uspijete li pronaći dovoljno vremena za sebe?
Mnogi su igrači počeli vježbati od malena te je takav način života u njihovoj krvi. Volim košarku i takav način življenja, stoga nemam problema s manjkom slobodnog vremena. Inače se volim opustiti uz dobru knjigu, igrajući video igre ili odem na pecanje preko ljeta. To me oslobađa od košarkaškog života koji zna biti stresan.