Bila je ovo burna godina, neki trenuci će nam ostati u lijepom sjećanju, a neke valja zaboraviti. Ovo je godina kada se reprezentacija vratila u velikom stilu i dala nam nadu za svjetlu budućnost, ali i godina koja je ukazala na mnoge probleme. Redakcija Crošarke je pripremila deset događaja koji su obilježili minulu 2013. i kojih se valja prisjetiti.
10. Povratak Šibenika u prvu ligu, konstanta Kvarnera i Alkara
Tri lijepe priče na broju 10 dolaze iz domaće A1 lige, a to su GKK Šibenik, Kvarner 2010 i Alkar.
Tri godine nakon osnivanja na temeljima KK Stari grad i ugasle Šibenke, košarkaši GKK Šibenika plasirali su se u A1 ligu i time svome gradu priskrbili i drugog prvoligaša, čime je Krešimirov grad jedini grad u Hrvatskoj s dva prvoligaška košarkaška kluba.
Da se nisu zadovoljili samim plasmanom u A1 ligu, Šibenčani su nam pokazali ove polusezone kada su u prvoligaškom društvu ostvarili šest pobjeda uz tri poraza, a plasirali su se i u četvrtfinale Kupa Krešimira Ćosića. Svakako vrijedi zabilježiti i dvije pobjede u gradskim derbijima s Jolly JBS-om, oba puta pred krcatim Baldekinom i raspjevanim Funcutima.
Košarkaši riječkog Kvarnera 2010 također su izrasli na temeljima bivšeg prvoligaša Kvarnera i još jednog riječkog kluba, Torpeda. Na klupu riječkog prvoligaša pred početak njihove treće prvoligaške sezone sjeo je mladi Vladimir Anzulović, a ekipa koju je dobio u ruke također je bila mlada, najmlađa u ligi. S takvim sastavom mlađi Zula stigao je do drugog mjesta nakon prvog djela sezone i petog mjesta u Ligi za prvaka, gdje je košarkaše Kvarnera samo lošija međusobna koš razlika s Jollyem koštala plasmana u polufinale prvenstva.
I u tekućoj sezoni Riječani s mladim sastavom dobro guraju i trenutno su drugoplasirana momčad lige s omjerom 6-3, a vrjednije od svih spomenutih rezultata je povratak košarkaške publike i podizanje interesa za ovim sportom u gradu na Rječini.
Treća lijepa priča dolazi nam iz Sinja. Tamo se u proteklih godinu dana nije dogodilo ništa posebno impresivno, već je riječ o onome što Alkari već dugo vremena rade. Skromnim igračkim sastavom sastavljenim većinom od domaćih igrača uz poneko ciljano pojačanje sa strane, postižu se vrlo dobri rezultati s obzirom na proračun kluba. Sinjska dvorana postala je teško osvojiva, a njihovi Maligani redovito su šesti igrač momčadi Damira Milačića, kako kod kuće tako i na gostovanjima.
9. Napredak Darija Šarića i Marija Hezonje
Iako su medijima konstantno puna usta hvale, bilo bi nepravedno da još jednom ne spomenemo naša dva najsjajnija košarkaška bisera. U minuloj godini dobili su po prvi puta prave uloge u seniorskim natjecanjima i dobro iskoristili svoje minute. Dario Šarić dominira regionalnom ligom dok Mario Hezonja igra solidno kada dobije minutažu – onu za koju se u Barci nije lako izboriti.
Cibona je krenula u novu sezonu s velikim očekivanjima, a jedna od glavnih uzdanica bio je Šarić. Šibenčanin je naočigled evoluirao u svim segmentima igre, a ono što je najočitije je to da više nema toliko pritiska na njegovim leđima. To se vidi prema slobodnim bacanjima koja su ove godine na solidnoj razini, više slobode u igri, pogođenim tricama i svemu ostalom. Nažalost, Cibona je opet krenula u krivom smjeru, ali to možda neće biti loše za mladog igrača koji će dobiti još više slobode i mogućnosti da se razvija, posebno sada kad je imperativ rezultata stavljen u stranu.
Mario Hezonja odabrao je drugi put. Zaputio se u Španjolsku gdje se zna red i kako se što radi. Dubrovčanin je dobio priliku na početku sezone i svoje minute je uglavnom iskoristio dobro ili neutralno, nije odigrao lošu utakmicu. Mario je ovo godine primoran na borbu za prvu momčad i čekanje svoje prilike, ali u Barci je to sistem, konstanta, zna se da će prilika doći, a onda je sve na igraču. Hezonja ima sjajne uvjete, odličnu priliku, a čini se kako ju on neće propustiti.
8. Novi naslov prvaka zagrebačke Cibone
Na osmo mjesto se ugurala Cibona koja je osvojila još jedan naslov prvaka. Klub iz Draženovog doma u finalu je svladao Zadar ukupnim rezultatom 3:0. Iako se Zadar u pojedinim trenucima utakmica približavao i činilo se kako može doći blizu pobjedama, ukupnih 50 koševa prednosti kroz tri utakmice (84-68; 76-92; 101-83), ipak je bio pokazatelj veće individualne kvalitete zagrebačke ekipe.
Cibona je u polufinalu s lakih 2:0 prošla dalje pokraj šibenskog Jollya, koji je ostvario dobar rezultat samim plasmanom u polufinale, dok je Zadar odličnom igrom i nošen navijačima izbacio favoriziranu Cedevitu te se prvi put nakon 2010. godine plasirao u finale PH.
Zadar je slavio rezultatom 2:1 gdje je obje pobjede ostvario pred svojom publikom i u odličnoj domaćinskoj atmosferi, no snage za osvajanje naslova prvaka ipak na kraju nije imao.
7. Bojan Bogdanović – uspon do ponajboljeg igrača na europskom tlu
Na sedmo mjesto u deset najvažnijih košarkaških događaja u prošloj godini svrstali smo najboljeg hrvatskog košarkaša Bojana Bogdanovića za kojeg slobodno možemo reći da je trenutno ponajbolji europski igrač koji igra na starom kontinentu, a ujedno je najbolji strijelac Eurolige.
Bogdanović je odigrao odličnu prošlu sezonu za Fenerbahče i izgledalo je kao da će u ovoj sezoni otići preko bare i zaigrati za Brooklyn Netse, ali mišljenja smo da je donio najbolju moguću odluku i ostao još jednu sezonu u Europi pod palicom ponajboljeg europskog trenera, Željka Obradovića. Nakon toga bio je jedan od najboljih igrača EuroBasketa u Sloveniji gdje je Hrvatsku doveo do četvrtog mjesta u Europi, a izabran je i u najbolju petorku prvenstva.
Novu sezonu s Fenerbahčeom započeo je odlično, a koliko je dobra odluka bila ostati još jednu sezonu u Europi i raditi sa Obradovićem vidjeli smo u njegovim fantastičnim igrama u Euroligi. Igra mu je definitivno dobila dimenziju više u odnosu na prošlu sezonu i jedva čekamo da ga vidimo u nastavku sezone, ali i na predstojećem Svjetskom prvenstvu.
6. Velika kriza A1 lige
Na šesto mjesto događaja koji su ubilježili ovu godinu stavili smo krizu klubova A1 lige. Dugogodišnja financijska kriza općenito u društvu, ali i netransparentno vođenje klubova dugi niz godina doveli su do ovog.
Prvi veći problemi pojavili su se sa Splitom i njihovim ispadanjem iz ABA lige. Stečaj, predstečajne nagodbe, blokade mogli smo poistovjetiti s ovim velikanom, a nastup u A1 ligi bio je upitan sve do samog početka prvenstva. Naime, savez je izišao Žutima u susret produživši nekoliko puta rok za plaćanje obveza prvoligaša.
Netom prije početka lige Osječki Sokol odustao je od natjecanja, a zamjena nije došla. Slavonski Brod se također potpuno raspao, ali ipak su skupili momčad za natjecanje. U pola sezone polovica te ekipe upitne vrijednosti napustila je Slavoniju. Isto je učinio i trener, ali igranje drugog dijela ne dolazi u pitanje. Sol na ranu stavila je Darda koja nema financijskih problema već, nezadovoljna tretmanom, je zaprijetila istupanjem iz lige.
Zagreb je zbog dugova iz prošlih sezona također suočen s krizom, ali niti većini ostalih klubova ne cvatu ruže. Plaće igrača u nekoliko godina su znatno smanjene, postaju sve neredovitije te je očit trend pada broja profesionalaca. Kvaliteta lige na najnižoj je razini od kada postoji, a slobodno možemo reći da je A2 postala A1. Situacija je krajnje dramatična i nužne su velike promjene.
5. Alarm pod tornjem
Na peto mjesto još jednom se ugurala Cibona, ali ovaj put zbog ne baš lijepih događaja koji u posljednje vrijeme potresaju klub. Prije početka sezone najavljivane su velike stvari. Potpisani su svi važniji igrači iz prošle sezone, a kao velika pojačanja iz euroligaških klubova dovedeni su Matt Janning i Darko Planinić. Šlag na tortu bio je renomirani hrvatski trener Neven Spahija. Te visoke ambicije su se tada činile ostvarivima.
Sezona nije dobro počela. Cedevita je ponizila Vukove u prvoj utakmici sezone, u kupu Dražena Petrovića, ali tu problemi ne prestaju. Stigli su porazi u regionalnoj ligi i EuroCupu, a samo par mjeseci od početka sezone prekida se suradnja sa Spahijom. Na njegovo mjesto stigao je Slaven Rimac, ali problemi nisu prestali izlaziti na površinu.
U javnost su procurili podatci da igračima ponovo nisu isplaćene plaće. Prvi je otišao Andrija Žižić – samoinicijativno, uprava je iz momčadi izbacila Darka Planinića, a američki dvojac Matt Janning i Darryl Strawberry postali su bivši. Momčad je izgubila gotovo cijelu petorku i jasno je kako kraj sezone neće dočekati u vrhu regionalne lige.
Put kojim Cibona ide nije dobar, a novi se ne nazire. Uprava je najavila povlačenje, a Milan Bandić da se u zagrebački klub više neće slijevati gradski novci. Budućnost je neizvjesna i mračna, Cibona neće prestati postojati to je gotovo sigurno, ali da će pasti na još niže grane – lako moguće. Regionalna lige zahtjeva određeni nivo kvalitete, organizacije, sistematičnosti i planiranja, a pod tornjem toga nema. Možda bi pad u A-1 osvijestio ljude zadužene za vodstvo i možda bi se krenulo nekim drugim, boljim i ispravnijim putem.
4. Agonija Splita se i dalje nastavlja
Na četvrtom mjestu smjestili smo KK Split koji proživljava najteže trenutke svog postojanja. Koncem prošle sezone regionalne lige ispali su iz iste u zadnjem kolu porazom protiv izravnog konkurenta Zadra, te se sada natječe u A-1 ligi gdje zauzima jako nisko osmo mjesto na tablici, s tek tri pobjede iz devet odigranih susreta. No, sve je to samo posljedica dubljih problema koji egzistiraju u klubu i koji su se reflektirali na naveden loše sportske rezultate i kroz 2013. godinu.
Proces preoblikovanja nije zasad donio ništa dobroga klubu, a može se reći da, iako je formalno tekao ispravnim putem, nije uspio. Igrači su tek sredinom listopada, u sklopu procesa predstečajne nagodbe u kojem se klub nalazi, dobili dvije plaće (za rujan i listopad) nakon otprilike godinu i pol dana, a koje su vjerojatno bile usmjerene na poreze i ostala davanja koja moraju plaćati. Nadalje, 25. studenog predsjednik kluba Mislav Lović sporazumno je, zbog nedostatka želje da se klub financira s tri milijuna kuna od strane Grada, napustio klub samo nekoliko mjeseci nakon što je došao na radno mjesto koje je prije njega zauzimao Ilija Naletilić, koji je pak prvog dana srpnja, s Nikolom Vujčićem (kojeg je zamijenio Damir Tvrdić) napustio Gripe nakon što su njih dvojica prije tri godine započeli “akciju” spašavanja kluba.
Vujčić je svoj odlazak najavljivao još u travnju, ističući kako su svi digli ruke od kluba i kako nije nimalo lako raditi u takvim uvjetima, posebno naglasivši kritični peti krug preoblikovanja koji predugo traje. Iz Splita je otišao u Maccabi, svoj nekadašnji klub u kojem je nastupao kao igrač, gdje će obavljati posao šefa stručnog dijela klupskog djelovanja, a izraelski košarkaški div ponudio mu je taj posao upravo zbog njegovog rada u matičnom klubu.
Vratimo li se konkretno na KK Split, spomenuti treba i odlazak mladih nada Paola Marinellija, Dragana Bendera, Ante Žižića i Tonija Katića, što je pravi pokazatelj lošeg stanja u klubu – nepostojanje želje za ostankom kod mladih igrača.
Kroz cijelu minulu godinu djelatnici u klubu optuživali su Grad, gradonačelnika Ivu Baldasara i ostale političke figure u gradu, dok se s te adrese ukazivalo na problematičnost poteza ljudi u klubu, počevši od Nikole Vujčića. Kako god, upiranje prstom jednih u druge, nikako nije donijelo rezultata, a ogromni dugovi koji čekaju razrješenje situacije s predstečajnom nagodbom su i dalje tu, iako je Baldasar prije desetak dana izjavio kako će u roku od šest mjeseci do godine dana vratiti Žute u normalno stanje. Sve u svemu, agonija se do daljnjeg nastavlja, a ovakvo stanje u košarkaškom velikanu sramotno je…
3. Debakli U19 i U16 reprezentacije
Na visokom trećem mjestu događaja koji su obilježili 2013. godinu svrstali smo debakle U19 i U16 reprezentacije.
Prvi na rasporedu su bili oni stariji, Dario Šarić i društvo. Hrvatska je glasila kao jedina zemlja koja je u stanju zapapriti Amerikancima, generacija koja je nadmoćno osvojila kadetsko i juniorsko europsko zlato. Ipak, ozljeda Marija Hezonje, otkaz Karla Žganeca, ali i U18 europsko prvenstvo gdje se također ganjalo zlato razlozi su zbog kojih su najviši ciljevi bili stavljeni pod upitnik.
Konačno osmo mjesto splet je nesretnih okolnosti, nepovoljnog rasporeda te ozljede Ivana Bendera. Unatoč svim problemima, nikako se ne možemo oteti dojmu da je izbornik Dražen Brajković imao svojih zasluga u svemu tome i da igra nije bila na razini. Veliko razočarenje i još jedan udarac za hrvatsku košarku, pogotovo ako uzmemo u obzir da su svi veliki mediji popratili ovaj događaj.
Za razliku od U19 reprezentacija, tri godine mlađi kolege nisu imali nikakvih problema i u punom su sastavu otputovali na prvenstvo. Za tu generaciju (1997.) svi relevantni stručnjaci kažu da je najtalentiranija u novijoj hrvatskoj povijesti. Osim tehničke i taktičke nadmoći, Hrvatska je i fizički bila daleko najpotentnija ekipa.
Konačno šesto mjesto i neodlazak na Svjetsko prvenstvo sljedeće godine velik je udarac u mladim karijerama ovih igrača, ali i još veće razočaranje za košarkašku javnost. Možda zvučimo prepotentno, ali sve osim zlata je bilo ravno neuspjehu. Izbornik Tomislav Rupčić pokazao se kao neiskusan i nedostojan zadatka te još jedan promašaj saveza. Mnogi su mu prigovarali zbog loše selekcije i loše pripreme četvrtfinala.
Ljeto za zaborav!
2. Srebro U18 reprezentacije
Da 2013. ne bude godina debakla mladih reprezentacija pobrinuli su se juniori. Od 18. do 28. srpnja ove godine u Latviji je bilo održano Europsko U18 prvenstvo. Hrvatska je reprezentacija na pripremama uoči prvenstva ostvarila tri pobjede, a kao tada aktualni prvaci Europe našli su se u skupini D s Turskom, Engleskom i Ukrajinom. Naše mlade reprezentativce pod kormilom Ante Nazora čekao je dug i naporan put, a zbog izostanka ozlijeđenih Ivana Bendera i mlade nade Marija Hezonje bio je upitan njihov uspjeh.
Bez većih poteškoća su prošli u drugi krug, gdje su izgubili prve dvije utakmice od Latvije i Španjolske, ali u onoj za prolazak dalje svladali su Italiju. Zauzevši četvrto mjesto u skupini, u knock-out fazi dobili su Ruse te izborili polufinale, gdje su još jednom igrali protiv domaćina Latvije. Tamo su pobjedom utišali dvoranu i izborili finale protiv Turske i njihove mlade nade Kenana Sipahija. Iako se činilo da će se naši reprezentativci osvetiti Turcima za poraz iz skupine, to se nije dogodilo. Turska je zasluženo pobijedila i mi smo otišli kući sa srebrom oko vrata.
Na kraju, u najboljoj petorci turnira našla su se čak dva Hrvata – Domagoj Bošnjak i Paolo Marinelli.
1. Povratak otpisanih
Konačno dolazimo do onoga što nam je vratilo vjeru u našu košarku – Eurobasketa, gdje su naši reprezentativci nakon punih 18 godina prvi puta prošli u borbu za medalje na nekom natjecanju i potpuno zasluženo zauzeli broj jedan.
Same pripreme prije europske smotre nisu nam dale naslutiti kakvi nas nastupi Kockastih očekuju u Sloveniji, a loša igra i isti takvi rezultati u prijateljskim utakmicama pripremali su nas na još jedno razočaravajuće prvenstvo. Izabranici Jasmina Repeše natjecanje su otvorili teškim porazom od Španjolaca, a još je teže bilo gledati nemoć naših košarkaša na terenu. Nakon novih kritika javnosti, dečki su skupili glave i rekli – dosta!
Iako ni drugi susret protiv Gruzije nije ponudio bajnu igru, ubačaj Ante Tomića za pobjedu očito je bio okidač za sjajne nastupe koje su naši košarkaši pružili u sljedećih osam utakmica. U “Povratku otpisanih” redom su padali Poljska, Slovenija i Češka u Celju u skupini prvog kruga, a potom u Stožicama Finska, Italija i Grčka za prvo mjesto skupine F drugog kruga i četvrtfinalni dvoboj s Ukrajinom.
Iako su mnogi očekivali poznati hrvatski lako ćemo pristup i tešku utakmicu s Ukrajincima, naši su reprezentativci dvojbe oko pobjednika riješili u prvom poluvremenu, a lagano opuštanje u trećoj četvrtini nije nas previše koštalo i sa 84:72 prolazimo dalje u polufinale.
Preko Litve dalje nismo mogli, ovaj puta nas je loša treća četvrtina ipak skupo koštala i odvela na Španjolce u borbi za treće mjesto, koji su nam još jednom očitali lekciju i izgurali nas s podija za podjelu medalja.
Bojan Bogdanović turnir je završio na drugom mjestu ljestvice strijelaca, što mu je uz općenito odlične igre donijelo uvrštenje u najbolju petorku natjecanja. Tomić je bio treći na listi najboljih skakača, dok je Dontaye Draper bio četvrti kradljivac natjecanja.
Iako je reprezentacija Hrvatske ponovno ušla u vrh europske košarke, jednako važna, ako ne i važnija je činjenica da smo nakon niza neuspjeha i razočaranja vratili povjerenje u košarkašku javnost i navijače. A isti ti navijači, koje se na prošlim natjecanjima moglo nabrojati na prste jedne ruke, ovog su kasnog ljeta okupirali Celje i Ljubljanu, davali podršku u svim utakmicama te osim zvižduka u prvoj, u svim ostalim utakmicama, pa i u teškom porazu za treće mjesto, nagrađivali Otpisane pljeskom.
Ljubav se stvorila između terena i tribina i nadamo se da će nas naši košarkaški reprezentativci uveseljavati i na sljedećim natjecanjima, a da će im naši navijači u tome pomagati iz svega glasa.