Naš novinar Krešimir Pavković je popričao s nekadašnjim nositeljem reprezentacije 90./91. godišta, Dinom Butorcem, o nadolazećoj sezoni u koju ulazi kao igrač islandskog kluba Körfuknattleiksdeild Tindastóls.
Kako ti se čini nova sredina na Islandu?
Mislim da svi znaju da je Island jedna prelijepa država, a u to sam se imao priliku i uvjeriti. Teško je to opisati riječima, ali svakako se isplati uživo doći i vidjeti. Grad je izuzetno mali, no vidi se da je sportski ustrojen, na svakom koraku nalaze se nogometni i košarkaški tereni. Klub još upoznajem, ali za sada sam izuzetno zadovoljan i uzbuđen pred početak sezone.
Koja očekivanja imaš u nadolazećoj sezoni?
Klub ima velike ambicije. Prošle sezone su osvojili kup i izgubili u finalu prvenstva, tako da se ove godine sigurno cilja na prvenstvo. Ekipa je mlada uz dva iskusnija Amerikanca, igra se dosta brza košarka tako da će svakako biti jedna jako zanimljiva sezona.
Potekao si iz zagrebačkog kluba Fenix, za koji su govorili da ima jaku generaciju 90./91., iz koje je tek nekoliko igrača uspjelo u seniorskoj košarci (ti, Sven Smajlagić, Andro Anzulović…), a u mlađim kategorijama si igrao još za Cedevitu te si bio nositelj igre reprezentacije. Kako komentiraš činjenicu da nijedan igrač iz talentirane 90./91. generacije nije jedan od vođa reprezentacije?
Na to pitanje nažalost nije teško odgovoriti, to je problem hrvatske košarke duže vrijeme i to se nije ni danas promijenilo. Problemi se znaju, ali to mi igrači ne možemo riješiti.
Možeš li nam reći što misliš o nedavnim lošim i neočekivanim rezultatima reprezentacije?
Komentirati loš rezultat je nezahvalno, ali nešto će se sigurno morati mijenjati. Problem je što naša liga gubi sve više na vrijednosti i kvaliteti, tako da će buduće generacije trebati imati dosta sreće da nađu pravu priliku u Hrvatskoj ili u inozemstvu. Sve ima svoje posljedice, kada su tu uspjesi, uvijek je lakše, ali postoji i druga strana medalje, nažalost.
Do sada si igrao u različitim ligama. Gdje ti je bilo najbolje, odnosno u kojem gradu su ti život i igranje ostali u najljepšem sjećanju?
Moram priznati da svaka liga i zemlja u kojoj sam igrao ima svoje prednosti, ali mislim da moram odabrati Švedsku kao najdraže mjesto. Uvijek je ljepši život kada je i sezona uspješna, tako da dvije godine tamo, pod vodstvom Vedrana Bosnića su najljepši period u mojoj dosadašnjoj karijeri.
Zahvaljujemo se Dini Butorcu za vrijeme koje je odvojio za razgovor s nama te mu želimo sve najbolje u nadolazećoj sezoni.