Popričali smo s Draganom Šekeljom, koji trenutno igra u gruzijskoj Super ligi, u dresu kluba BC Titebi.
Što misliš o novoj sredini, kako ti se sviđa?
Za sada je sve ok, imamo team managere koji su nam 24/7 na usluzi ako nam nešto treba, a i dečki u ekipi su spremni pomoći za svako naše pitanje ili zahtjev. A grad kao grad je vrhunski, ipak tu živi milijun i pol ljudi, samo što se još malo vide ostaci komunizma u nekim rubnim dijelovima, ali se dosta brzo sve razvija.
Koja očekivanja imaš od sezone?
Ovo ljeto sam se napokon doveo u red zahvaljujući treneru Edinu Hadžiću, s kojim sam radio individualno cijelo ljeto te Viktoru Miličeviću, s kojim sam i po 2 puta dnevno radio u teretani na snazi i kondiciji, tako da je samopouzdanje na vrhuncu i osjećam se odlično. Vjerujem da će takva biti i sezona, odnosno to bi značilo plasman među top 5 ekipa u prvenstvu uz dobru individualnu igru.
Studirao si u Americi, možes li našim čitateljima reći je li razlika u uvjetima rada puno drugačija u odnosu na Europu?
Uvjeti su nebo i zemlja, u Americi ti je dvorana otvorena kad god poželis te također i teretana te ti treneri stoje na raspolaganju svaki dan. Nema koncerata i političkih skupova u dvoranama, ili problema da nema grijanja, jer klub nije platio struju na vrijeme. Također se moraš brinuti oko opreme i takvih stvari, jedini razlog zašto nisi radio na sebi je ili ozljeda ili lijenost.
Što misliš o rezultatima hrvatske reprezentacije, kakve su po tvojem mišljenju šanse za plasman na SP?
Naravno da sam kao košarkaski fan razočaran rezultatima, a kao košarkaš vjerujem da će momci koji budu izabrani dati sve od sebe da vidimo svjetsko prvenstvo, ali da se neke stvari u savezu i reprezentaciji moraju mijenjati, to je već svima jasno te ne treba trošiti riječi o tome, sve je više manje rečeno.
Kako komentiraš da nijedan igrač iz generacije 90/91 nije nositelj reprezentacije, iako je ta generacija u mlađim kategorijama osvajala medalje?
Većina tih igrača je igrala u našim najvećim klubovima, koji su igrali Euroligu i tadašnju Goodyear ligu, gdje je svaka ekipa ganjala neki rezultat te osobno mislim da su se klubovi bojali dati šansu mladim igračima, kroz mijenjanje klubova i sredina ono nešto se izgubilo. Ne treba gledati daleko, može se baciti pogled malo na istok i vidjeti kako neki klubovi u Srbiji riskiraju sa mladim igračima i zato im je reprezentacija druga najbolja na svijetu. Radije izgubi 20 razlike sa nasim igračima, nego 10 sa strancima, treba pretrpiti dječje bolesti i poslije ubrati plodove razvijanja igrača, a rezultat će biti manje više isti.
U kojem klubu odnosno državi ti je bilo najbolje igrati?
Imao sam priliku igrati dva mjeseca u Italiji, u Avellinu, te je tamo s organizacijske strane sve odlično posloženo i stvarno je bilo odlično igrati tamo, naravno, to sve poslije Floride, gdje je stvarno bio gušt igrati i živjeti.
Pratiš li više NBA ili Euroligu. Što misliš o našim igračima “preko bare”?
Puno više volim gledati euroligaške utakmice, jer većina ima dušu i svaka utakmica je na nož pa je puno zanimljivije. NBA je jedan drugi svijet, business koji mi je također zanimljivo pratiti, ali ne kao Euroligu. Za naše igrače se nadam da će im uloge rasti iz godine u godinu te da će postati standardni role playeri, ako ne i stalni članovi prve petorke u svojim ekipama, jer to može donijeti puno dobra našoj reprezentaciji.
Draganu se zahvaljujemo na intervjuu te mu želimo puno uspjeha u nastavku karijere.