Bila je to ugodna ćakula sa šibenskim stručnjakom, još uvijek aktualnim trenerom Slavonskog Broda. U mirnom kutku jednog brodskog hotela pretresli smo manje-više sve – od brodske košarke i izborenog ostanka u ligi pa do reprezentacije i neizostavnog Darija Šarića. Međutim, kako smo se prebacivali s teme na temu, uvijek smo se nekako vraćali na U19 reprezentaciju i nastup na Svjetskom prvenstvu u Češkoj prošlog ljeta. Dojam je da rane još uvijek nisu sasvim zacijelile.
Dražen Brajković žarko je želio medalju, kao i svi mi. Međutim, u okrnjenom sastavu, bez šest važnih igrača (Hezonja, Mavra, Lebo, Bundović, Žganec, Bender), jednostavno nije išlo. Na pitanje, postoji li kakva neostvarena želja u njegovoj trenerskoj karijeri, medalja s U19 selekcijom bila je prva na tom popisu.
„Žao mi je jedino što s generacijom ´94. u Pragu nismo uzeli medalju. Međutim, još ću samo Vama to ponoviti, imali smo stvarno veliki hendikep, tamo nismo imali na raspolaganju šest igrača. Niti jedna velika reprezentacija, pa tako ni mi, bez šest igrača, od toga tri iz petorke, ne bi mogla izvući živu glavu. Eto, zbog toga mi je stvarno žao jer smo imali ekipu za medalju i, da smo bili kompletni, mi bi ju uzeli. To mi je bila želja, no to je prošlo i o tome više neću govoriti.“
Ostavio je trag u Gruziji kao izbornik tamošnje nacionalne selekcije. Bio je europski prvak s hrvatskom kadetskom reprezentacijom 2010. godine, a vodio je i hrvatske prvoligaške klubove: Šibenik, Kvarner, Zagreb i Slavonski Brod.
„Mislim da sam bio trener uspješnih ekipa. Nisam bio trener Cibone i ostalih velikih momčadi, što mi je isto žao. Međutim, vodio sam reprezentaciju Gruzije, koja danas nešto znači u Europi i mogu se pohvaliti da danas u toj reprezentaciji igraju tri igrača koje sam ja gurnuo u vatru sa 17-18 godina (Sanikidze, Tsintsadze, Markoishvili) i oni su sada stožerni igrači. Također, drago mi je da mladi hrvatski igrači, koje sam ja vodio i imao u rukama, dobro igraju i ostvaruju dobre rezultate.“
U karijeri je vodio mnogo kvalitetnih košarkaša. Ipak, dva imena zauvijek ostaju u posebnom sjećanju.
„Za dva igrača mogu reći da su bez konkurencije. To su Dario Šarić i Shammond Williams, bivši NBA igrač i nekadašnji reprezentativac Gruzije i igrač Barcelone. To su bili najbolji igrači koje sam ja samostalno vodio.“
Brajković i Šarić dobro se poznaju. Oni su sugrađani, prijatelji i košarkaški istomišljenici. Hoće li Dario ubrzo u NBA ili će najjača liga na svijetu ipak malo pričekati? Brajković ima svoje mišljenje.
„Dario je prije svega prepametan momak. Njegova glava je glava čovjeka od 30 godina. Moje mišljenje je da će on ići u pravcu europske košarke. U koji klub, ne znam. On je sa Zagrebom bio MVP hrvatskog prvenstva, s Cibonom je MVP ABA lige i mislim da će on ići za tim da postane MVP Eurolige. I da će onda, kao veliki igrač, otići u NBA ligu. Ja se slažem s njegovim ocem da on danas još uvijek nije spreman za pravu NBA ligu. On mora doći u europsku momčad koja nešto znači, koja ima velike ambicije i u kojoj će on participirati na pravi način.“
Dugogodišnjem djelatniku u mladim reprezentativnim selekcijama i specijalistu za mlade igrače uslijedilo je pitanje: Dolazi li napokon val košarkaša, predvođen Darijom Šarićem, koji će hrvatskoj reprezentaciji donijeti kontinuitet i ostaviti trag na košarkaškoj karti Europe i Svijeta?
„Mislim da hrvatski košarkaški savez napokon dolazi na svoj štih. Prvo, Jasko je odličan trener, a drugo, dolazi generacija na čelu s Bojanom Bogdanovićem, Darijom Šarićem, Marijom Hezonjom i s još puno mladih igrača. Poznajem koncentraciju talenta i kvalitete u mladim kategorijama i mislim da Hrvatska ima moć da za dvije-tri godine postane europska košarkaška velesila.“
Brod mora započeti ciklus od četiri godine
Osim po izborničkim funkcijama Gruzije i Hrvatske, Brajković je od prošlog tjedna košarkaškoj javnosti poznat i po tome što je drugi put u samo tri godine spasio Slavonski Brod od ispadanja iz A1 lige. Za razliku od 2011. godine, ovaj put je bilo puno teže. U trenutku njegovog dolaska, igračima je kasnila plaća, prijetili su odlasci i štrajk, bilo je nespremnih i ozlijeđenih. Vrlo nezahvalan trenutak za preuzeti momčad koja je i rezultatski zaostajala za glavnim konkurentima. Na kraju, ipak su uspjeli, svi zajedno, i momčad i uprava.
„Mogu Vam reći, dugo sam trener, no nikad nisam došao u težu situaciju za spasiti klub. Prije dva i pol mjeseca imao sam na raspolaganju roster od 12-13 igrača. Međutim, u posljednjih mjesec i pol dana, na treningu sam imao samo 6-7 igrača i nisam više znao što da radim. Nikad mi nije bilo teže. I onda, nakon domaćeg poraza od Križevaca, bilo je jasno da ćemo igrati dodatne kvalifikacije i bili smo koncentrirani samo na te dvije utakmice. Odradili smo ih vrlo dobro, momci su to jako dobro izgurali i to je zapravo njihova zasluga. Drago mi je što su ostanak izborili igrači iz Broda i drago mi je što sam u tome sudjelovao. Zahvaljujem se i upravi koja je, kao rijetko koji klub u Hrvatskoj, do današnjeg dana isplatila sve plaće igračima.“
Brajković je tako još jednom spasio klub od ispadanja. Kao najveće trenersko ime, koje je dosad vodilo momčad i kao čovjek koji je prijatelj kluba, Šibenčanin je, bez ikakve sumnje, vrlo kompetentna osoba da ponudi odgovor na pitanje: Što i kako dalje? Klub pritišću brojni problemi financijske i organizacijske prirode. Tu je i problem dugogodišnjeg zapostavljanja omladinskog pogona, brojnih angažmana i učestalog mijenjanja igrača i trenera izvana te izostanak marketinga i suradnje s medijima. Brajković je ponudio vrlo logična i razumna rješenja.
„Grad Slavonski Brod apsolutno zaslužuje jednog stabilnog prvoligaša. Znači, da ne životari. Nije bitno igrao on Ligu za prvaka ili da je siguran u Ligi za ostanak. Ovdje govorimo o stabilnosti kluba. Da bi to postigao, klub se mora okrenuti vremenima koja dolaze. Dakle, vremena koja su bila prije, da se plaće isplaćuju na telefonski poziv, ne dolaze u obzir. Bilo bi dobro da klub ima što više igrača iz Broda koji će participirati u prvoj ekipi. Mislim da Brod ima svoje igrače koji mogu zadovoljiti kriterije prve lige kao što su Ćosić, Matej Karlović, Čelebija, Marko Karlović, Šamija… I mislim da, uz tri dobra pojačanja izvana, klub može ravnopravno participirati u prvoj ligi“, rekao je šibenski stručnjak i naglasio ključnu stvar kao temelj dugoročne stabilnosti i uspjeha brodskog prvoligaša:
„Ključna stvar je trener. Brod mora odgojiti domaćeg trenera. To nije lako. To su teške muke. No, to je zalog za budućnost. I klub mora biti strpljiv s tim trenerom. A onda tu postoje dva scenarija. Prvi je da mladi domaći trener odmah uskoči u sedlo i počne raditi taj posao. Ili da se kaže: Doći će ozbiljan trener sa strane za još jednu sezonu i taj mladi trener će učiti od tog čovjeka. I nakon te jedne sezone učenja, klub će mu dati mandat na četiri godine.“
„Paralelno s tim, u te četiri godine moraju se postaviti još dva trenera omladinskog pogona. Znači, da skautiraju u hrvatskoj ligi i regiji i da rade po programu prvog trenera. Danas su najvažniji skauting i dobra suradnja s klubovima u Hrvatskoj poput Cibone i Cedevite. Mislim da bi na takav način ova sredina, koja ima sve potrebne resurse, za dvije-tri godine napravila jednu pravu priču. Klub, dakle, mora uvijek razmišljati dva-tri koraka unaprijed. Jer, vjerujte mi, ovako više neće izvući živu glavu.“
Jasna je to poruka iskusnog trenera upravi brodskog prvoligaša. Jer, sljedeće sezone posljednja momčad prvenstva direktno će ispasti iz lige, a Slavonski Brod više se neće moći uhvatiti za slamku spasa dodatnih kvalifikacija.
Slavonski Brod kao Mega Vizura
U netom završenoj sezoni, za klub su nastupila 22 igrača. Prošle sezone, prvoligaške minute zabilježila su rekordna 23 igrača, dok je sezonu ranije klub izrotirao 20 igrača. Što se trenera tiče, dolazak Brajkovića je čak deseta promjena trenera u posljednje četiri godine. Složili smo se, takve egzibicije i lutanja klub si naprosto više neće moći priuštiti.
„Apsolutno, ja se slažem s Vama i tu uopće nema dvojbe. Bit ću direktan. Onaj tko to napravi… To nije ozbiljno. Koji si to klub u Europi može dozvoliti da promijeni 25 igrača? Nema ga. Ako govorimo o ozbiljnim klubovima. Tu trebaju biti tri ozbiljna igrača izvana i sve ostalo mora biti iz ove regije. Mislim da je to jedini put kojim se treba ići. Možemo mi govoriti o kupovanju igrača, međutim, to nitko više ne može platiti.“
Prema tome, istaknuo je Brajković odmah po dolasku u klub, uzor Slavonskom Brodu mora biti hit ovogodišnje ABA lige, mlada momčad Mega Vizure.
„Tako je. To je momčad puna mladih igrača s jednim iskusnim centrom koju vodi mladi trener. Ista stvar je i s Partizanom. Jednostavno, tako se mora raditi. Vi danas više ne možete kupiti sedam igrača. Ljudi u Brodu to jednostavno više ne žele. Oni žele domaće igrače, koji će se boriti za svoj klub“, rekao je Brajković, naglasivši da je odgovarajuće poteze potrebno povući odmah, a ne čekati početak sezone.
Uslijedio je apel odgovornima, apeliramo i mi. Košarka je jedini prvoligaški sport u Slavonskom Brodu, sedmom gradu u Hrvatskoj, za koji se izdvajaju minimalna sredstva.
„Nisam političar, no apelirao bih na ljude koji odlučuju o nečemu, gradonačelnika i župana, da pomognu jer ovo dosad su bila premala sredstva. Pazite, klub je ove godine odigrao prvu ligu s 500 tisuća kuna. Usporedbe radi, grad Gorica je, s kojom smo igrali kvalifikacije, dao 600 tisuća za drugu ligu.“
Je li Dražen Brajković taj iskusni trener izvana koji bi trebao sudjelovati u odgoju mladog brodskog trenera? Hoće li ostati još jednu sezonu u Slavonskom Brodu i hoće li on biti taj koji će donijeti promjene u stručnom stožeru kluba?
„Nikad ne recite nikad. Međutim, mislim da nije realno. Sve ovisi s kojom pričom će se krenuti dalje. U ozbiljnim sam godinama i mislim da ću ići prema inozemnom angažmanu. No kažem, nikad ne recite nikad. Brod je odličan grad. Treba sjesti i staviti karte na stol. Treba započeti ciklus od četiri godine. Samo ozbiljni ciljevi me zanimaju. Ozbiljni planovi, a ne da se živi od danas do sutra i da smo od jedne pobjede u euforiji, a od poraza potonemo. Ozbiljan klub tako ne radi.“
Jasan, direktan, ozbiljan, realan. Takav je dojam ostavio Dražen Brajković. Iz njegovih riječi može se iščitati da ipak nije potpuno isključio mogućnost da još jednu sezonu provede u Slavonskom Brodu. No kako god na kraju ispadne, želimo mu sreću u nastavku karijere. A kad se jednog dana vrati u prijateljski klub, a vjerujemo da hoće, neka ga za promjenu vodi u borbi za visoke pozicije. U Ligi za prvaka, naravno. Jer, ako posluša njegove riječi, uprava će ga tamo dovesti. Prije ili poslije…