Dogodio nam se dvostruki ulazak u A-diviziju u dobi do 20 godina (čestitke dečkima na pobjedi Velike Britanije), kako kaže izbornik Aco Petrović, “kinezi” su s turnejom nadmašili sva očekivanja, bezbroj reprezentativnih vijesti, a mozak nam traži isključivo udarne naslove.
Tako nekako je prošao i transfer Gorana Vrbanca u grčki grad Patras, drugoligaški klub Apollon, kao i na kraju prošle godine, odlazak, odnosno neproduljenje suradnje s Karpošom. Javio nam se Goran sa otoka Ugljana kraj Zadra, gdje provodi vrijeme s obitelji:
»Ljeto provodim radno, ujutro trening, malo kupanja, pa navečer opet trening.«
Za kada su zakazane pripreme?
»Pripreme počinju 18.8, tako da još imam vremena za odmor i da se dobro pripremim.«
U to ne sumnjamo. Goran je košarkaš koji je uvijek volio trening i koji je to shvaćao kao jedini i ispravni put. Igrač – pobjednik, atletičan, snažan, dobar šuter, osjećajan i otvoren košarkaš. Razumljivo kad spominje vatrene navijače, jer on njih treba, a i oni njega. Nije nikada skrivao te osjećaje, u prvom redu do Cibone, i ispunjenja sna zaigra Euroligu u njihovom dresu, kao i na prekrasne dane u Zadru. Navija, i dalje je navijač Rijeke, tata 4-godišnjeg Gabriela, otvorenog srca i na kraju zadovoljan muž Lucije.
»Što se tiče odlaska tako daleko od doma, to neće biti problem, jer nakon što se smjestim, doći će i moja obitelj, bez koje ne bi mogao funkcionirati.«
Posljednju utakmicu odirao je još prošle godine, na Badnji dan protiv Igokee. Nakon raskida ugovora, čekao je na konkretnu, ambicioznu ponudu, no do nje nije došlo. Bez obzira, Vrbanc je cijelo trenirao s mladim zadarskim trenerom Stipom Kulišom.
“Odlično smo radili, ali nisam imao interesantne ponude. Ako klub nije ambiciozan i ako me trener baš ne želi, onda se iskreno ne vidim u tome.”
Kontakt s trenerom iz trećeg najvećeg urbanog grada u Grčkoj, došao je preko Goranovog agenta Zvonimira Ridla, sve nakon toga kako sam kaže brzo su se dogovorili.
“Važnost potpisivanja ugovora kod mene uvijek je bila ambicija kluba i da li se vidim u toj priči. Razgovarao sam s trenerom Dimitrisom Papadopoulosom i nisam dvojio. Zadovoljan sam s predstavljenim, ekipom, načinom igre, svojom ulogom. Posebno mi je drago što je to još jedna košarkaška sredina s vatrenim navijačima.”
Atena je udaljena 200km moderne autoceste, koliko je to utjecalo na odabir tvoje nove destinacije?
»Lokacija za mene nije bila važna u mojoj karijeri jer igram košarku i gledam da mi više paše klub, trener, ambicija kluba, nego pozicija i sam grad.«
Lako je bilo zaključiti već prilikom potpisa ugovora da je primarna želja Gorana povratak kluba u prvu ligu. Takav je, vjeruje u uspjeh, ako ne bi, ne bi potpisivao za Patras, mada u istom dahu također pametno stane na loptu.
»Naravno da mi je ambicija ući u prvu ligu , ali polako, nismo još složili ekipu. Moram vidjeti kako sve to funkcionira, imati ćemo mladu ekipu, vidjeti ćemo kroz sezonu koliko možemo, ali svakako da mi je to cilj.«
U prošloj sezoni je u Karpošu došao u neugodnoj situaciji, igrao, počinjao, imao dobre utakmice u Balknaskoj ligi, igrač utakmice protiv FMP-a. No pred kraj godine je bilo jasno, da sezonu neće tamo završiti.Nije to bila trenerova želja, kako sam kaže, s te strane je bilo sve korektno, no nije sam sebe vidio do kraja tamo.
»Imali smo dobru ekipu, ali nakon isteka dvomjesečnog ugovora nisam se više vidio tamo. Makedonija je predivna zemlja, trener Gagi Nikolić došao je nakon lošeg početka sezone, mislim da je odradio odlićan posao, no spletom okolnosti razvilo se da smo se razišli.«
Zadar je pod FIBA-inom blokadom, na listi je i Goran Vrbanc, kako sam kaže moralo se to drukčije izvesti. Bio je jedan od oslonaca Zadra u povratku u ABA ligu, no od bizarnih situacija, gdje su teško prihvaćeni dodatni treninzi, do same neisplate ugovora i činjenice da malo bivših igrača Zadra danas biranim riječima govore o bivšem sportskom direktoru. Na našu sreću, dogovor je bio, da o tome nećemo previše, i predugo, niti nas je zanimao Branko Skroće.
“Meni nikada nije bilo žao što sam došao u Zadar, jer je to košarkaška sredina i ljudi koji vole košarku. Ostao sam tu živjeti, rodio mi se tu sin, tako da stvari vezane oko uprave i određenih pojedinaca kako su se ponijeli prema meni, ne mogu pokvariti ostale dojmove. Uspomena na Klub, igranje na Višnjiku i vraćanje Zadra u ABA ligu ostati će mi uvijek u lijepom sjećanju.”
Igrao je za riječki Kvarner kada je košarka u gradu na Rječini bila na puno većoj razini nego li je danas, doživio i ispunio san u euroligaškoj Ciboni, igrao u prepunom Višnjiku…
»Igrao sam za dva od tri najveća hrvatska kluba, kao što su Zadar i Cibona. Meni kao mlađem uvijek je bila Cibona interesantna igravši Euroligu. Cibona mi je bila motiv velikog rada i odricanja, da bih u životu obukao dres i na kraju igrao Euroligu.«
I nekako smo tu namjerno stali o priči hrvatske košarke, mada kako sam kaže, u Ciboni od “one garniture” više nije ostao nitko, a i u Zadru pušu neki novi vjetrovi, pa na moju maštu, što se tiče Vrbanca u Hrvatskoj – nikad ne znaš. Kako sam kaže, najviše je volio zadarski đir prije utakmice, pjesme poput Kamene Dalmacije i drugih.
Za kraj, dotakli smo se nogometa. Na prolazak hrvatskih predstavnika, istaknuvši Rijekin prolazak protiv Velškog protivnika.
»Drago mi je za hrvatske klubove da su uspješno započeli u kvalifikacijama. Naravno da sam navijač Rijeke, i ovim putem čestitao bi im na tituli prvenstva te kupa. »