#234 Emanuela Salopek: Najbolje na OI je druženje s ostalim sportašima | Crosarka.com #234

Emanuela Salopek: Najbolje na OI je druženje s ostalim sportašima

Nakon što se spustio zastor na ovogodišnje Olimpijske igre u Londonu gdje su naše košarkašice prvi put u povijesti nastupale i ostvarile prvu pobjedu protiv Angole, Emanuela Salopek nam je ponudila u kratkom razgovoru svoje viđenje turnira ali i cjelokupnih Olimpijskih igara.

Na samom početku razgovora osvrnula se na utakmice hrvatske ženske košarkaške reprezentacije.

“Što se tiče naših utakmica, prvi nastup protiv SAD-a bio je jako dobar, iako smo na kraju izgubili i više nego što je objektivno trebalo biti. Mislim da smo pružile sjajan otpor najboljoj ekipi na svijetu. Dvoboj protiv Kine, koji je moram napomenuti bio u 9 ujutro, završio je u njihovim rukama. Mislim da su nas jednostavno nadigrale u reketu, samim time imale više napadačkih skokova iz kojih su poentirale, te i ničijim loptama koje su kupile ostvarivale prednost nad našom ekipom. Na kraju su zasluženo pobijedile.”

“Treća utakmica protiv Češke krenula je našom prednošću i činilo se da imamo kontrolu nad tijekom utakmice. Međutim, Čehinje su počele napokon pogađati šuteve te u obrani postavile zonu i tu mislim da se rezultat počeo okretati u njihovu korist. Također, u trećoj četvrtini smo se ponovno vratile u egal, no u četvrtoj četvrtini jednostavno smo s nekoliko ključnih ali izgubljenih lopti protivniku dali lake poene iz kontranapada gdje se utakmica na taj način privela kraju u njihovu korist.”

I tad je uslijedila povijesna pobjeda na turniru nad Angolom.

Ušle smo snažno u tu utakmicu sa željom da ostvarimo prvu pobjedu na Olimpijskim igrama, i igrajući čvrstu obranu od prve do zadnje minute utakmice to smo i ostvarile. Tako smo došle do zadnje utakmice protiv Turske. Ovdje mislim da smo imale šanse da ostvarimo i našu drugu pobjedu nad prilično umornim Turkinjama. Međutim, na kraju smo mi izvukle deblji kraj. Iako smo i s njima odigrale pred kraj vrlo uzbudljivu završnicu u egalu kao da jednostavno nismo imale snage prelomiti to u našu korist. Jednostavno smo nekako zadnjih par napada brzopleto i neuspješno završile, što su protivnice iskoristile i pobijedile”, dodala je Emanuela pred sam kraj osvrtanja na utakmice.

Taj poraz od Turske je značio i konačan oproštaj od Olimpijskog turnira i mogućnost da se posvete nekim drugim stvarima u Londonu osim treninga i igranja utakmica.

Osim samih košarkaških zbivanja poznato je da su i naše cure navijale za svoje sunarodnjake iz raznih drugih sportova pa smo Emanuelu zamolili da nam prokomentira i dojmove i doživljaje iz Londona koje će pamtiti čitav život.

Što se tiče događanja van turnira mogu samo reći da sam se odlično provela i vratila kući puna uspomena i iskustva. Uživala sam u svemu što pruža London i same Olimpijske igre. Upoznavali smo grad razgledavajući i diveći se svemu što smo vidjeli. Naravno da smo pratili i utakmice kako naših sportaša tako i košarkaških utakmica, i tu smo ostajali bez daha dok bi gledali Ameriku kako igra.”

Slobodnog vremena nažalost nije bilo puno ali svaki takav trenutak se koristio na najbolji mogući način:

“Kad bi imali slobodno vrijeme, najčešće sam ga provodila u druženju s raznim sportašima i upoznavanju novih lica. To je možda bilo i najuzbudljivije od svega. Super je to što u selu jednostavno svi žive baš isto kao i ti, treniraju, pripremaju se za što bolji plasman i napredak. Meni je osobno u selu bilo super, i tako bih voljela kad bi se plasirali na iduće Igre u Rio de Janeiru. To je jedinstveno iskustvo koje bih svakako voljela da se ponovi.”

Svim našim reprezentativkama su olimpijske igre bile nešto novo i nepoznato pa nije ni čudno da su sve oduševljene sa svakim trenutkom provedenim u Londonu.

“Kada si tamo imaš status zvijezde, izvan sela svi se žele slikati s tobom, traže te autograme i zanimaju se o tvom sportu i nastupu. To uzbuđenje i oduševljenje navijača je nezamjenjiv i poseban doživljaj. Tek tada vidiš da je i sam dolazak na Olimpijadu ogromna stvar.”

Zanimalo nas je da li se Ema upoznala i s nekim svjetskim zvijezdama.

“Kako sam već spominjala upoznavanje novih lica, tako sam upoznala i dosta planetarno popularnih sportaša – skakača u vis Donalda Thomasa, brazilsku mušku košarkašku reprezentaciju (od koje bih izdvojila najpoznatije Leandra Barbosu, Nenea Hilaria, Thiaga Splittera, pa tako i ostale..), naravno NBA zvijezdu Kobea Bryanta i mnoge druge.”

Za sami kraj razgovora Emanuela je napomenula ono najvažnije:

“Na kraju svega, to nam je veliko iskustvo i veliki uspjeh što smo dospjele na Olimpijske igre. Da se mogao ostvarili bolji rezultat, mislim da je, jer smo objektivno imali šanse i protiv Češke i protiv Turske. Žal  za tim utakmicama naravno ostaje, ali i dalje mislim da nije to ništa toliko strašno i da trebamo biti i ostati ponosni na hrvatsku žensku košarkašku reprezentaciju.”

Na kraju Emanueli želimo puno sreće u daljnjoj karijeri i neka nam podari još puno dobrih igara kako u klupskom tako i u reprezentativnom dresu i ako se sve poklopi po našim željama nadamo se ponavljanu razgovora o ovoj temi za četiri godine nakon Olimpijskih igara u Riju.