Euroliga ponovno u Hrvatskoj?

Bez provedene javne rasprave i bez relevantnog mišljenja struke i klubova, autonomija hrvatskog ulaska u Euroligu prepuštena je regionalnoj ABA ligi, dok je hrvatsko prvenstvo potpuno izgubilo na svom značaju. Takvim manevrom Hrvatska je ove godine prvi put u povijesti ostala bez svog predstavnika u najelitnijem europskom košarkaškom natjecanju.

Međutim, prilagođeni i takvim pravilima igre (tko nas je pitao???), došli smo u poziciju da vratimo euroligašku košarku u naše dvorane. Preciznije, priliku za to imaju zagrebački klubovi Cedevita i Cibona. Sve je isključivo u njihovim rukama, prostora za krivi korak više nema, jedan od njih mora u finale ABA lige, koje donosi Euroligu. Sve to nosi i određeni pritisak. Ogroman. No, ostvarivanje uspjeha pod pritiskom odlika je velikih klubova. Onih euroligaških.

Cedevita je osigurala Final Four ABA lige. Međutim, momčad Jasmina Repeše nema pravo na opuštanje niti na bilo kakve kalkulacije. Jer, u preostala dva kola, Cedevita još uvijek igra za sebe, ali i za hrvatsku košarku. Dakle, postoji odgovornost i prema tome. Najprije u dvojku Doma sportova stiže Igokea, protiv koje, realno, problema ne bi smjelo biti. Pobjeda je nužna kako bi se i teoretski osiguralo drugo mjesto i kako bi se bez opterećenja posljednje kolo putovalo u Beograd na noge Partizanu.

Upravo je okršaj u Pioniru od dvostruke važnosti za hrvatsku klupsku košarku. Prvo, Cedevita bi pobjedom izravno pomogla Ciboni da se dokopa trećeg mjesta, a kada bi tome bilo tako, dogodio bi se hrvatski dvoboj u polufinalu regionalne lige, što u prijevodu znači: finale i Euroliga za Hrvatsku. A drugo, Hrvatska bi dobila još jednu pobjedu više na kontu u mrtvoj utrci sa Srbijom (trenutni koeficijent 13.5:13.33 u korist Srbije) za četvrtog predstavnika u ABA ligi sljedeće sezone.

S druge strane, Cibona je jednom nogom zakoračila na Final Four te bi se čudo, odnosno vlastiti propust trebao dogoditi da se tamo ne plasira. Jedna pobjeda Vukova ili jedan poraz Budućnosti dovoljno je i za teoretsku potvrdu odlaska na završnicu. Međutim, Cibona se jednostavno ne smije zadovoljiti samim plasmanom na Final Four, koliko god bi to, u ovom trenutku, za nju bio veliki uspjeh. Jer, i ona, osim za sebe, igra i za hrvatsku košarku.

Vukovi sljedeće kolo putuju u Hercegovinu. Širokom gori pod nogama u kontekstu ostanka u ligi, no Cibona je kvalitetnija momčad, a momčad koja želi u Euroligu, nema pravo, nakon Zadra, kiksati protiv još jednog fenjeraša lige. Potencijalno slavlje u Širokom, osim potvrde plasmana na Final Four, značilo bi i borbu za nešto više u posljednjem kolu kada u Draženov dom stiže vodeća Crvena Zvezda. A onda, isto kao i Cedevita, slijedi borba za koeficijent i hrvatsku klupsku budućnost. Ali i za sebe.

Naime, pobjedama u posljednja dva kola, Ciboni se, uz Cedevitinu pomoć, otvara mogućnost plasmana na završnicu s trećeg mjesta, ali i u Euroligu. Vukove bi u polufinalu čekala Cedevita, s kojom ima 2:0 ove sezone, dok scenarij, po kojem bi oba naša kluba u dvoboju sa srpskim klubovima izašli kao pobjednici i završili u Euroligi, u vjerojatnoj završnici u paklu beogradske Arene, naprosto nije previše realan. Taj rizik si Hrvatska, a i ove dvije najbolje hrvatske momčadi jednostavno ne mogu i ne smiju priuštiti.

Više nema alibija, a ni mjesta za neke druge aktualne kalkulacije. Hrvatska drži ključeve Eurolige u svojim rukama. Ovaj put, ne radi se ni o HKS-u, ni o ABA-i, ni o FIBA-i. Cedevita i Cibona igraju za sebe, jedno za drugo, za hrvatsku košarku, za Euroligu. Prilika se ukazala, ona je realna, izazov nikad veći: borba s Partizanom i Crvenom Zvezdom za košarkašku prevlast u regiji i početak jedne nove ere.

I da, odigramo li karte kako treba, Hrvatska će za dva tjedna imati euroligaša. Ispit je to zrelosti. A i vrijednosti…