Prije dva dana završen je final four Eurolige u Londonu, iako je košarka bila na zavidnom nivou ostale stvari nisu, barem nisu do kraja. Dvorana je bila loše ispunjena, u gradu nitko nije ni znao da se igra tako važan turnir, a britanska televizija nije čak niti spomenula u vijestima tko je prvak Europe. Unatoč tome Jordi Bertomeu smatra da je sve prošlo u najboljem redu i ističe veliko zadovoljstvo, a u svojim naletima sreće izjavljuje kako se veseli danu kada će London dobiti svoju euroligašku ekipu, a dobiti će ju.
Nema veze što će samo Jordi biti sretan kada se to dogodi.
“Ovogodišnji turnir je samo jedan korak na putu ka realizaciji naše želje, naše strategije, našeg sna, a to je da Velika Britanija ostvari svoje prisustvo u natjecanju. Taj put će biti dug i proći će bar četiri godine dok britanski tim ne zaigra Euroligu. Radimo na tome i prethodnih dana smo obavili brojne razgovore s potencijalnim sponzorima” – rekao je Bertomeu.
Jasno je da košarka vjerojatno nikad neće biti popularna poput nogometa i jasno je zašto neće. Kada predsjednik jedne takve organizacije izjavljuje kako se radi na tome da se uvede neki tim ili grad u natjecanje onda definitivno nešto nije uredu. Zemlje poput Francuske, Njemačke i Engleske su trenutno u glavnom fokusu ljudi koji kroje europsku košarku.
Kada se uzme u obzir da Španjolska, Italija i Grčka daju jednu trećinu sudionika jasno je što je glavni cilj. Euroliga postaje prava zatvorena privatna liga i ovaj put kojim ide sigurno nije ispravan niti za širenje košarke, niti za populariziranje kroz medije.
Final four bi se i sljedeće godine trebao održati u Londonu, ali ipak postoje mogućnosti da se takvo što ne dogodi jer je dvorana O2 uvijek krcata programom. I nadamo se da se neće ponoviti jer jednostavno nije lijepo da u gradu od petnaest milijun stanovnika (toliko ih je umreženo gradskim prijevozom) bude polu-prazna dvorana. U finalu je bilo pet tisuća slobodnih mjesta, u utakmici za treće mjesto deset. Najlošije posjećena je bila utakmica Olympiacos – CSKA gdje je bilo devet tisuća ljudi, odnosno jedanaest tisuća praznih mjesta.
“Vidjet ćemo hoće li Final four i sljedeće godine biti organiziran u Londonu. Imamo tu opciju, ali i dosta stvari koje moramo da razmotrimo prije donošenja odluke. Arena O2 je najviše korištena dvorana u Europi i zato bi Final four tamo mogao biti organiziran tek od 30. svibnja do 1. lipnja 2014, što bi se moglo poklopiti sa play-off fazom pojedinih nacionalnih prvenstava.”
I za kraj još malo ironije. Montepaschi Siena, jedna od ponajboljih momčadi Europe zadnjih godina, zbog pravila od 10.000 mjesta u dvorani će biti primorana svoje utakmice igrati u Firenci. Nema veze što imaju uvijek ispunjenu dvoranu i jedne od najboljih navijača. Probleme ima i Barcelona koja mora predstaviti plan proširenja svoje dvorane do kraja lipnja ove godine.
Dakle nema veze što su te dvorane uvijek ili skoro uvijek pune do posljednjeg mjesta. Bitan je broj, uvjeti, a ono što se nalazi iza njih trenutno nije toliko bitno. Možda je doduše i ovo jedan briljantan plan Bertomeua pa će ovim putem popularizirat košarku u Firenci, a Barcelona bi mogla igrati svoje utakmice u recimo – Londonu.