Filip Krušlin, nekoć član Cibone, Dubrave, Zaboka, Bosne i Dubrovnika i mladih reprezentativnih selekcija, danas je igrač splitskih Žutih. Došao je u klub s velikim problemima. Klub u kojem se treba dovršiti proces preoblikovanja.
Kao i suigrači, igra iz ljubavi prema košarci jer plaće nema. Filip nam je iznio svoje dojmove o klubu, atmosferi unutar i oko kluba.
Filipe, kako ste zadovoljni rezultatom momčadi u prvom dijelu sezone?
“Svi u klubu smo dosta zadovoljni rezultatom, jer nam prvi pratitelji zaostaju dvije pobijede i u jako dobroj smo situaciji u nastavku sezone, žao nam je da nismo još možda dobili Partizan i Zadar kod kuće, al i ovako je situacija dobra.”
Iza vas su teški mjeseci, kakav je to osjećaj igranja bez plaća i uz sve probleme koje to donosi?
“Svi smo bili upoznati sa situacijom prije nego smo potpisivali ugovor tako da smo otprilike znali što nas čeka. Ja osobno sam i pristao na sve ovo jer mi se pružila jedna jako dobra prilika na kojoj sam zahvalan treneru Erjavcu i Vujčiću kao sportskom direktor, koji me doveo. Naravno da nije bajno igrati bez novaca, ali kao što sam i rekao, prilika je ta koja me čini sretnim i zadovoljnim, a novci ce doći.”
Kakva je atmosfera u momčadi? Sviđa li vam se sam grad, klub i atmosfera na tribinama?
“Atmosfera u ekipi je odlična od prvog dana. Sve su to dečki koji su već par sezona skupa, izuzev nas par. Atmosfera na tribinama je odlična i smatram da su navijači ti koji čine naš parket vrućim za sve naše protivnike i samim time je nama lakše igrati, hvala im na tome. Grad i klub su super, jako sam se brzo prilagodio svemu.”
Gdje se vidite u budućnosti? Koji su vaši snovi, a što je realnost?
“Ja ne gledam daleko u budućnost nego pokušavam sve radit korak po korak, svaku sezonu ići korak naprijed i nadam se da će me to dovest daleko. Koliko daleko, to je teško znati. San je Euroliga, a je li to realnost, to ćemo na kraju vidjeti.”
I za kraj, s kojom bi ocjenom od 1 do 5 ocijenili vašu igru u dosadašnjem dijelu prvenstva? Kako ste zadovoljni vašim učinkom?
“Ne bih si davao ocjene jer smatram da je to uvijek nezahvalno, ali mogu reći da svaki trening i utakmicu dajem 100% od sebe i to je nešto što me čini zadovoljnim. Naravno da svatko od nas ima stvari u kojima je dobar i stvari koje bi trebao poboljšati, pa tako i ja. Smatram da čovjek uvijek može biti bolji i da se ne treba zadovoljavati malim stvarima, nego svaki dan treba raditi na onom gdje je lošiji i to popravljati.”
Hvala Filipu na ugodnom razgovoru. Svjesni smo da je u ovako teškoj situaciji ključ svega strpljenje i sustavni rad. Grad je pružio ruku spasa klubu nedavno na sjednici. Za nadati se je da će opstati najbolji klub 20.stoljeća. Klub koji je dao mnoge hrvatske košarkaške velikane treba nastaviti s proizvodnjom nekih novih Kukoča i Rađa.