Gdje se izgubila košarka?

Array
Kada smo pomislili da ne možemo pasti niže, naši košarkaši su nas još jednom razuvjerili. Hrvatska košarka je nestala s radara na par godina. Nakon poraza od Litve, koja je elitna košarkaška nacija s najvećim ambicijama, nekako smo se nadali da ćemo se protiv Poljske vratiti na pravi put. No, to se nije dogodilo. Gostovanje kod Poljaka je otkrilo sve naše mane, kako reprezentacije tako i košarkaškog sustava.

Ima još za odigrati po jednom protiv Poljske i Litve te dva puta protiv Mađarske. Treće mjesto je udaljenije od susjedne galaksije. No, utvrdit ćemo kako, službeno, ciklus još nije završio. Kada pogledamo preko lijevog ramena možemo se sjetiti svih nedaća i problema. Nakon neuspjeha u ljeto 2017. krenulo se u “pomlađivanje” s polovnim igračima koji nisu tako mladi. Reprezentaciju je preuzeo Ivica Skelin koji se također pokazao kao nedorastao izazovu.

Slijedila su sramoćenja protiv cvjećara iz Nizozemske i potpuna blamaža protiv Rumunjske pa je Skelin uskoro smijenjen te je došao Dražen Anzulović te je Hrvatska početkom ljeta na trenutak izgledala dobro pa smo sada stekli dojam da je roster iz lipnja bio vidno kompaktniji nego ovaj rujanski. No, lako je biti general poslije bitke….

Porazi od Litve i Poljske su možda trebali doći i ranije tako da se “resetiranje” odradi što prije kako bi se sustav koliko-toliko mogao preokrenuti i kako bi se počelo novo slaganje kockica za budućnost. Igra reprezentacije je zastarjela, 1 na 5 se nije igralo ni u vrijeme Dina i Stojke, a ovo je još jedna potvrda da je sustav pun mana i da su naši “windowsi zastarjeli”.

Treba početi od onih najmlađih, ali i trebamo se zapitati koliko kvalitetno obrazujemo i stvaramo struku i je li ona ide u korak s modernim europskim zahtjevima i trendovima? Pojedini NBA (i europski) igrači također moraju shvatiti da reprezentacija ne služi za nabijanje osobne statistike…

Veliki problem je i pad kvalitete domaće klupske košarke. Treneri i igrači u prvoj (čitaj Premijer) ligi već niz godina igraju i treniraju za 4-5 tisuća kuna, a Cedevita zbog kapitala jedina drži korak s regijom i Europom. Jače nacionalno prvenstvo bi trebalo biti temelj za stvaranje europskih igrača.

Možda je sada vrijeme da dopustimo mlađima da se igraju…

Mnogi se pitaju zašto košarkaški nemaju nadimak kao vaterpolisti ili nogometaši? Sada je konačno jasan odgovor…..Nisu to zaslužili.

Related Articles