Nakon što je proteklog tjedna naše prisjećanje na gostovanje Gordana Giričeka u Podcast Inkubatoru iz listopada 2019. izazvalo veliko zanimanje čitatelja i svih košarkaških fanova, odlučili smo vam sumirati i drugi dio Girinog gostovanja. U njemu je progovorio o razlozima neuspjeha hrvatske košarkaške reprezentacije, našim NBA igračima, ali i svom vremenu u Ciboni…
Pratiš li hrvatsku liga Gira?
“Iskreno ne pratim, a ono što vidim, ja bi proglasio amaterizam. Ovi koji si mogu priuštiti privatno neka igraju ABA ligu, a u hrvatskoj ligi neka bude amaterizam jer u našoj košarci jednostavno ne postoje uvjeti za profesionalizam. Znam da je takvo što teško prihvatiti, ali liga nam je jako slaba. Nema novaca, igrači ne ostaju više par godina u zemlji, a bazen talenata se smanjio. Internet je odvojio klince od igrališta, ona su danas prazna. Na kraju, možda ni treneri koji danas rade s najmlađima nisu ta kvaliteta kao prije. Sukus svega toga je da teško može biti bolje, talenata ćemo uvijek imati, ali iz ove perspektive ne vidim svjetlo na kraju tunela.”
Hrvatska reprezentacija, koji je glavni razlog neuspjeha koji traju godinama?
“Hrvatska ima strašne igrače u reprezentaciji, ali i brdo talenata koji se po putu gube. Ja bi napravio drastične promjene. Za popularizaciju košarke uvijek sam pri ruci Savezu, ne moraju me ništa platiti, ali ne želim biti vezan nikakvim ugovorima. Ono najvažnije je da bi mi trebali napraviti prepoznatljivi sistem igre, od najmlađih kategorija do seniora, to sada nemamo. Ovo što mi igramo, takva košarka je zamrla. Razgovarao sam sa Veljkom Mršićem i mislim da ima dobru ideju te se nadam da će to uspjeti provesti. Na svome primjeru znam da 12 najboljih igrača ne znači i najbolju momčad. Puno toga se prije same kvalitete mora posložiti. Od 95. stvari ne štimaju i nešto se mora mijenjati, ja sam neovisan pa mogu to reći, ali netko tko je ovisan o plaći ne može. Igrač za kojeg smatram da ne može biti član momčadi, on to ni ne bi bio, tu nema kompromisa. Ja bi s tim živio i umirao, ali bi barem znao da sam proveo samo svoju ideju.”
Pratio si SP u Kini, kako bi se Hrvatska tamo provela?
“Pratio sam turnir od četvrtfinala. Mi se ne bi dobro proveli, s ovim sistemom koji sada igramo opet bi imali veliki podbačaj. Igramo statično, lako je napraviti skauting za takvu igru, dok najbolje reprezentacije igraju tečno, to sve frca. Talentom se možemo nositi s najboljima, a načinom igre nikako. Obranom, čvrstinom bi nas samljeli.”
Kakvim ti se čine naši NBA igrači?
“Ma svi oni su top kvaliteta. O Babi i Šariću ni ne treba raspravljati, a Zubac je po talentu najbolji centar kojeg smo imali. Ne znam hoće li dostići Rađu po ostvarenjima, ali kažem, takvog još nismo imali. Hezonju sam gledao prošle godine u Londonu i meni kao gledatelju je djelovao kao da mu se ne da igrati. Preporučio bi mladim igračima da se nikad tako ne ponašaju na terenu, ako ti se ne sviđa u klubu, bacaj se na glavu, dokaži treneru da vrijediš, pa zatraži trade.”
Sjećaš li se legendarnog vremena u Ciboni?
“Kako ne, u momčadi smo bili Chucky Atkins, Dževo, Aramis Naglić u najboljim godinama, Grgat, Skelin, Pejčinović, Rimac, Mula s 23 godine, Gregov. To je bila takva ekipa koja je na svakoj poziciji imala dva vrhunska igrača, trener je bio Aco Petrović. Naši treninzi na kojima smo igrali međusobno bili su jači od 90% lige, koja je tada bila strašno jaka. Zrinjevac, Zadar, Split, Vinkovci, Osijek, Dubrava…”
Cijeli razgovor pogledajte na:https://youtu.be/3GJyEUQlonA