Tek u četvrtom kolu Osječki sokol je došao do prve povijesne prvenstvene pobjede u A1 ligi. U subotu su, pojačani s bivšim NBA igračem Brunom Šundovom, odigrali dobru utakmicu i slavili s 18 poena razlike.
Nakon prvog trijumfa, a prije gostovanja u Zaboku i Dubrovniku, razgovaramo sa Zoranom Helbichom, trenerom sokolova iz grada na Dravi koji je na tu dužnost došao prošle godine umjesto Davora Dogana, nakon poraza u A2 ligi protiv Mladosti iz Čačinaca. Helbich je osoba s uspješnom igračkom karijerom. Na poziciji visokog krila/centra u svojoj karijeri igrao je za Gradinu iz Pule, vinkovački Telecomp, Svjetlost iz Slavonskog Broda, portugalski Ovarense i Portugal Telecom, njemački Trier, Troglav iz Livna, kosovski Vllaznimi, ciparski Apollon Limassol, češke klubove USC Prag i BBC Brno, austrijski Xion Dukes iz Klosterneuburga i mađarski Marso NYKK.
Prije gostovanja u Osijeku, iz Križevaca su najavljivali da se ne smije puno uzimati u obzir trenutni omjer pobjeda i poraza Vaše ekipe, upozoravali su svoje igrače i navijače da igraju s momčadi koja je po kvaliteti u gornjem domu lige. U toj utakmici izgledali ste puno bolje nego u prethodne dvije, konačno ste imali više raspoloženih igrača. Brnas, Budimir i Tomeljak su bili statistički najbolji, pretpostavljamo da ste zadovoljni s igrom i rezultatom?
“Naravno da sam zadovoljan, iako je moglo proći bez par padova koji nam nisu bili potrebni. To su stvari za analizu i na njima moramo raditi. Momčad su predvodili trojac Brnas – Budimir – Tomeljak, ali ključ pobjede vidim u još dvije stvari. Naši zaštićeni igrači Juraj Kozić i Tomislav Radoš su odigrali utakmicu na način kako smo planirali i kako smo se uvježbavali, a veliki obol momčadskom učinku dao je Bruno Šundov“. O učinku mladog dvojcca i NBA pojačanja je dodao:
“Znali smo da ne smijemo dozvoliti Rembertu da se razigra i da dođe u poziciju da kreira igru, dođe blizu reketa ili da bude na slobodnom šutu. Naši zaštićeni igrači Kozić i Radoš odlično su odigrali obranu na njemu, izolirali su ga i to je bio glavni razlog loše organizacije napada gostiju. Rembert je na kraju zabio 18 koševa, ali kad smo lomili utakmicu i stvarali razliku nije uspio uspostaviti igru gostiju i napraviti preokret. Tek pred kraj, kada smo promijenili način igre u obrani, imao je više prostora što je i iskoristio”.
“Za razliku od prošlih utakmica, ovu utakmicu smo igrali kao momčad s više samopouzdanja. Prema Bruni Šundovu idu najveće zasluge za to. Došao je neposredno prije utakmice, a imamo osjećaj da je dio momčadi već dugo. To je čovjek koji sve zna, kojega respektiraju i protivnički igrači i suigrači. Sama njegova pojava u reketu često suparnika natjera da odigra napad van svih rezona, a suigrači dobivaju sigurnost i on im pomaže da njihove kvalitete dođu do izražaju. Njegovo prisustvo na parketu pozitivno utječe na čitavu momčad”, rekao je Helbich o doprinosu Šundova.
Šundov je popunio rupu pod košem. Kakav je njegov status, koliko je realno da odigra do kraja prvenstvu?
“Svaka utakmica koju odigra je bonus za našu ekipu, ne računamo da će odigrati do kraja ligu. Osječki sokol njegovo igranje financijski ne košta, došao je tu da pomogne. Veliku su ulogu odigrali njegov suigrač Tomeljak, a i njegova procjena o kvalitetnom radu u Osječkom sokolu.”
Znači, u potrazi ste za centrom? Vjerojatno ste zahtjevni jer je to vaša pozicija.
“Danas dobrog centra traže skoro svi klubovi, pa tako i mi. Ne žurimo nigdje, vjerujem da znam procijeniti koje su osobine igrača najbolje za klub i po njima ćemo se ravnati. Problem visokih igrača nije samo u Hrvatskoj, taj je trend i u Europi. Primjerice, Grgat vrlo uspješno igra i bez treninga, protiv puno mlađih od sebe. On nije usamljen slučaj, dovoljno je pogledati rostere klubova.”
Prva tri kola porazi, da li se moglo više?
“Protiv Vrijednosnica u Dardi nije bilo realno očekivati pobjedu. Darda je uvijek odlična na domaćem parketu, a u prvu utakmicu prvenstva ušli su uigraniji i kompletniji. Mi smo neposredno prije gostovanja kompletirali roster i nismo ni sami znali koliko možemo očekivati u premijeri. Veliki kiks smo napravili u Osijeku protiv Đure Đakovića, a morali smo bolje reagirati i u Sinju. Protiv Brođana smo kontrolirali utakmicu, a onda se baš sve poklopilo – kako ne treba. Iako su Krajnovićevi igrači bili oslabljeni, u završnici su nas dotukli. Umjesto da privedemo utakmicu kraju, što ozbiljne ekipe moraju napraviti u takvom odnosu snaga i rezultata, mi smo odigrali kao neka amaterska momčad dopuštajući im da uhvate priključak i na kraju bez problema pobijede. Nismo iskoristili svoje prednosti niti njihove nedostatke, nismo igrali agresivno, nepotrebno smo čuvali rezultat i solirali. To nam je veliko iskustvo. Ne volim stvarati pritisak na igrače, ali drago mi je što su nakon uvjerljivog vodstva protiv Križevaca pojačali igru u obrani ne dopuštajući protivniku da se približi ispod 10 koševa. Imali su tu utakmicu u podsvijesti, na greškama se ući.”
“U Sinju sam očekivao puno bolju igru, upozoravao sam momčad na njihove prednosti i slabosti i da se igra na vrućem terenu gdje i puno jače momčadi nisu sigurne u pobjedu. Odigrali smo jedan period dobro, ali očito da je mojim igračima u tom trenutku nedostajalo više samopouzdanja i vjere u vlastite mogućnosti. Prije utakmice sam za vaš portal izjavio da vjerujem u moju momčad i samo je pitanje vremena kada ćemo pokazati pravo lice. Siguran sam da je to vrijeme sada pred nama”, rekao je o drugom kiksu u Sinju.
Slijede gostovanja u Zaboku i Dubrovniku kod ekipa koje su u sličnoj poziciji kao Osječki sokol. Što očekujete?
“Kvalitetniji smo i od Zaboka i od Dubrovnika, idemo na pobjedu i očekujem pobjedu. Vrlo su nam važne te utakmice i u slučaju povoljnog rezultata smanjio bi se pritisak. Idemo utakmicu po utakmicu, nadam se najboljem, a ako tako ne bude nećemo klonuti duhom. Čestitat ćemo boljem, a tražiti pobjedu u sljedećim susretima. Sve protivnike uvažavamo, ali u svaku utakmicu idemo s maksimalnim očekivanjima. Imamo veliku podršku u klubu, a pogotovo prvog čovjeka, predsjednika Miodraga Borojevića bez kojeg mnoge stvari ne bi dobro završile.”
Na kraju, dosta je priča oko naglog prestanak igranja brata Srđana. U najmanju ruku je čudno da netko tko prođe kompletan naporni pripremni ciklus tjedan dana prije početka prvenstva kaže “… bilo je dosta, ja idem u košarkašku mirovinu”?
“Srđan je igrač od kojega smo svi puno očekivali i koji je najviše i pridonio da smo sada u A1 ligi. Odlično je radio na treninzima i bio je jedan od glavnih stupova momčadi i kluba. Došlo je do manje povrede discipline na što ja nisam mogao zažmiriti. To su stvari koje se dešavaju u svakom klubu i stvari koje se rješavaju razgovorom. Srđanu je to bio vjerojatno okidač za odluku o prestanku igranja, i ustrajao je na tomu. Ekipa je u tom trenutku doživjela krah, odjednom su ostali bez kapetana, najboljeg igrača, autoriteta, gurua momčadi. Bila nam je želja da i dalje ostane na klubu, na jednoj od funkcija s kojih će, na drugih način, imati utjecaj na ekipu. Odabrao je Zagreb i nastavak školovanja na Kineziološkom fakultetu – smjer Košarka. Ne isključujem igranje za nekog A2 ligaša Centra.”