Hrvatice u inozemstvu: Carmen Miloglav

Jedna od mnogobrojnih hrvatskih košarkašica, koje su prošle ugledne američke koledže je i Dubrovčanka Carmen Miloglav. Bivša mlađeuzrasna reprezentativka Hrvatske već četiri godine brani boje Florida International Univesitiya (FIU).Ove je sezone u prvih sedam utakmica postigla prosjek od 5.1 koševa, 3.6 skokova i 4 asistencije što je čini prvom asistenticom svoje ekipe i standardom članicom udarne petorke.

Kako je došlo do ideje da odeš u Ameriku na koledž?

Moj odlazak u Ameriku je bio nekako neplaniran, jer još od malena nikad nisam imala neku veliku želju ili zanimanje ići u Ameriku na college kao ostale cure. U ŽKK Ragusi mi je bilo jako lijepo i nije bilo potrebe, ali dogodio se jedan splet okolnosti tijekom kojeg se FIU javio sa ponudom i nakon razgovora s obitelji odlučila sam prihvatit taj poziv. U to vrijeme za FIU je igrala Monika Bosilj, s kojom sam prije njezinog odlaska u Ameriku igrala u Ragusi i na čiju preporuku sam i došla na FIU, jer su oni tražili playa.

Zašto baš FIU?

Najviše zbog toga jer su mi tamo bile Monika i Maja Krajačić, a za bilo koji novi početak uvijek je lijepo imati nekoga svoga tko će ti pomoći, uputit te lakše u novu sredinu. Isto tako prije su za taj college igrale Iva Ciglar i Gordana Bedalov, što mi je također dalo jednu sigurnost da vrijedi poći. I naravno klima. Ipak sam ja iz Dubrovnika i bez mora ne mogu, tako da je Miami bila savršena destinacija.

Možeš li nešto više reći o akademskom programu kojeg prolaziš?

Studiram Međunarodne odnose (International Relations) i evo fali mi još jedan semestar da diplomiram. Inače, škola i treninzi su ovdje savršeno ukomponirani. Život studenta-sportaša nije nimalo lak, ali zato nam pružaju sve što je potrebno od besplatnih lekcija, knjiga, satova, itd.

Je li se bilo lako naviknuti na život u Americi?

Mogu reći i nije baš, ali možda više zbog toga jer sam ja stvarno vezana za obitelj i u početku sam bila dosta nostalgična. Ali, hvala Bogu, imala sam tu Maju i Moniku i uz njih je sve to bilo lakše savladati. Također, jednom kad ti počnu treninzi i škola, upadneš u tu američku radnu kolotečinu gdje nemaš više puno vremena za razmišljanje.

Nešto više o košarkaškim počecima u Americi?

Pa, počeci su bili jako zanimljivi jer ipak je to sasvim drugi stil igre i treniranja. Trebalo se naviknut na primjer na trening usred dana od 2 do 5 i da ti traje po 3 sata, zatim na dosta fizičku igru za razliku od naše, puno ozbiljniji rad u teretani, na treninzima itd. Ali, kad si nov, željan dokazivanja i napredovanja, ništa nije teško i sve novo što čuješ pokušavaš upit što prije i pokazat to na terenu.

Koliko si zadovoljna ovogodišnjim rezultatima, a koliko svojom igrom?

Nisam baš zadovoljna kako smo krenuli u sezonu. Skor nam je trenutno 3-4 ne računajući dvije dobivene prijateljske utakmice prije toga. Ali ove godine su promijenili sustav gdje igramo po dvije utakmice sa svakom ekipom iz konferencije, što je eliminiralo prvih deset utakmica da nam budu prijateljske za uigravanje. Tako da je već treća utakmica bila konferencijska i moglo se vidjet da nismo još uigrani, ali dižemo se i to je najbitnije. Isto tako i moja igra, uvijek može bolje i teži se tome.

Namjeravaš li se vratiti u Hrvatsku?

Naravno da mi je želja vratiti se doma. Diplomiram u petom mjesecu i onda treba sjest s obitelji i vidjet što i kako dalje.

Koliko pratiš košarku u rodnoj zemlji?

Žensku košarku u Hrvatskoj pratim dosta jer ipak tu igra puno mojih prijateljica. Ove godine je i puno lakše pratiti je uz portal Crosarka zbog redovitih izvještaja i samog zanimanja za žensku košarku.

Tvoji ovogodišnji ciljevi na košarkaškom planu?

Cilj je osvojiti Sunbelt Conference, što po mom mišljenju možemo. Prošle godine nam je finale izmaklo za dlaku, ali ove godine smo iskusniji i još više motivirani i nadam se i tom uspjehu.