Hrvoje Marin ponosan na mušku i žensku reprezentaciju, povijesna pobjeda za cure

Hrvatska neće imati predstavnika u Parizu na Europskom prvenstvu u košarci 3×3. Naši košarkaši su bili na korak do plasmana, dok su cure upisale povjesnu pobjedu za hrvatsku žensku reprezentaciju u 3×3 konkurenciji. Na kraju su ispale u grupnoj fazi, ostale su za jedan šut udaljene od četvrtfinala.

Više u nastavku teksta.

Razgovarali smo s našim curama prije natjecanja, za Hrvatsku su nastupale Tea Milardović, Katarina Trehub, Lana Pačkovski i Matea Vrdoljak. Odgovarale su zajedno, a mi vam donosimo njihova razmišljanja o turniru u Izraelu.

„Čekaju nas jake utakmice, posebno protiv Njemačke i Švicarske koje su igrale kvalifikacije za Tokio. Tu je još i Turska koja nema previše iskustva , kao ni mi, i nadamo se da tu možemo ostvariti pobjedu.” – rekle su cure za portal Crošarku prije početka turnira (25. lipnja)

Tako je i otprilike bilo, prvi susret su Švicarke zasluženo dobile 21:13, slijedila je Turska gdje su naše cure odigrale iznimno borbeno, Lana je tu oduševila s nekoliko ‘španerskih’ poteza. U pobjedi je nažalost našoj Tei nastradao nos, ali pod vodstvom našeg izbornika Hrvoja Marina, cure su na kraju bez previše stresa dobile 13:9 i upisale povijesnu prvu pobjedu za žensku hrvatsku reprezentaciju 3×3.

S izbornikom smo se čuli danas, evo i njegovih aktualnih dojmova o nastupu cura:

Prva povijesna pobjedu u 3×3 za žensku reprezentaciju. 2019. godine u Kijevu smo izgubili obje utakmice. Sada smo bili blizu prolaska, približili se i četvrtfinalu, tako da sam iznimno zadovoljan. I igrom, i pristupom i ponašanjem.”

Treća utakmica je odlučivala o putniku u četvrtfinale. Teom koja je morala pauzirati tokom veći dio utakmice, curama je ponestalo snage, a i nešto sportske sreće, da bi u ključnoj utakmici protiv Njemica došle do četvrtfinala.

“Tea je dobila lakat u nos, raskrvarilo ju je. Rekao sam joj da je odluka na njoj hoće li igrati i stisla je zube, svaka joj čast. U trećoj utakmici je pomogla kolko je mogla, krvarila je non-stop, onaj tampon je svako malo morala promijeniti. Tea je iznimno karakterna i čestitam joj na tome, jednostavno je htjela igrat.” – zaključio je Hrvoje o ženama, ne samo izbornik, već i naš poznati bivši 3×3 košarkaš, a danas koordinator i voditelj 3×3 košarke u Hrvatskoj pod vodstvom HKS-a.

Informativno, turnir je bio podijeljen u 4 grupe po 4 ekipe, a najbolje dvije ekipe plasirale su se u četvrtfinale, odnosno zadnji susret, jer taj je susret bio ključan – pobjednici, odnosno polufinalisti, su se plasirali na Europsko prvenstvo.

O iskustvu igranja 3×3 pitali smo naše cure: “Prije dvije godine Pačkovski i Vrdoljak su igrale kvalifikacije za Europsko prvenstvo, ali neuspješno. To im je bilo prvo okupljanje kao 3×3 reprezentacija. Prije europskih kvalifikacija imali smo turnir u Splitu sa vrhunskim ekipama kao što su Francuska, Rusija i Rumunjska koje idu na Olimpijske igre i to nam je bilo dobro iskustvo. Nažalost, mi smo jako malo vremena zajedno i ne možemo se uigrati ni skupiti tog ‘basketaškog’ iskustva jer 3×3 je sasvim drugačiji od košarke.“

Privlači li vas 3×3 u tolikoj mjeri da bi trenirale i igrale tokom sezone?

“Dok smo gledale turnir upravo smo o tome i razgovarale. Bilo bi dobro kada bi se 3×3 počeo shvaćati ozbiljno u smislu da se možemo natjecati kroz sezonu jednako kao što to radimo i u ‘normalnoj’ košarkaškoj sezoni.”

Koliko je teška prilagodba s obzirom na drugačiju loptu i drugačiji stil igre?

“Treba jako puno treninga i uvježbavanja da bi dosegli razinu nekih jačih europskih ekipa.”

Kako komentirate ideju službenih 3×3 ekipa i lige? Dojma smo da je nama 3×3 još uvijek na amaterskoj razini.

“Sama činjenica da je većina ekipa zajedno već́ 7-8 godina i konstantno se pripremaju za turnire pokazuje koliko su te ekipe ozbiljno pristupile ovom sportu. Nama je teško prilagoditi se na 3×3 jer je to sasvim drugačija igra, kretanje i ritam. Svi imamo košarkaškog iskustva, ali kako smo rekli, ovaj sport je drugačiji i zato nam treba vremena da se priviknemo, a mi to vrijeme nažalost nemamo. Zajedno smo odradili nekoliko treninga i došli na nastup dok su se druge ekipe pripremale i do 2 mjeseca za dvodnevni turnir.”

Pred kraj razgovora s curama pitali smo ih kakav je osjećaj bio nositi (ponovno) reprezentativni dres?

“Predstavljati Hrvatsku nam je svima uvijek bila čast i zadovoljstvo, pa tako i sada.”

I vaš komentar na ženski EuroBasket? Jeste li pratile naše cure?

“Naša reprezentacija je dobro igrala na EuroBasketu, šteta sto nismo pobijedili BiH za četvrtfinale, ali što je tu je. Mislim da imamo svijetlu budućnost i dobru ekipu, malo nam fali iskustva, ali sve će to doći sa godinama.”

U sastavu muške reprezentacije bili su Ivan Rašetina, Ivan Vrgoč, Zvonko Buljan i u zadnji čas, radi pozitivnog slučaja s koronavirusom, Stanka Kujundžića zamjenio je Duje Škaro.

S Zvonkom smo razgovarali prije polaska u Tel Aviv, više možete pročitati ovdje.

U iznimno izjednačenoj grupi, Izrael je pomalo neočekivano odnio sve tri pobjede. Teško je i dočarati onome tko nije gledao naše dečke samu zanimljivost i neizvjesnost svih tih susreta (sve utakmice su dostupne na Youtubeu, na više linkova – upišite “3×3 TelAviv Fiba”).

Bile su to tri doslovno ratničke utakmice, danas smo dobili i informaciju kako je teren koji je bio uz samu plažu (vidite i na slici), te subote 26. lipnja, imao otežane uvjete igre zbog jakog vjetra što je rezultiralo lošom realizacijom šuta izvana za sve ekipe.

Igralo se s puno više pomaganja nego što je to uobičajna praksa u košarci 3×3. Igra ne samo naših, nego većine ekipa, pretvorila se u borbu za svaki poen, taktiku, čuvanje faula, a dosta utakmica je otišlo i u produžetke.

Upravo je naša prva utakmica protiv jakih Čeha otišla u produžetke. Ivan Rašetina je polaganjem 3 sekunde prije kraja utakmice izjednačio rezultat na 18:18. U produžecima je Zvonko Buljan postigao dva koša i naši su upisali prvu važnu pobjedu. Mogli su to naši riješiti i u regularnom djelu, ali što zbog neiskustva, što zbog nes(p)retnosti dozvolili su Česima da se približe, pa čak i povedu pred sam kraj.

Sljedio je Izrael koji je imao i malo “poguranca” od strane sudaca. Bili smo i tu blizu da okrenemo susret, ali što nam je dalo protiv Čeha, tu nam je uzelo.

Posljednji susret u grupi protiv Portugala odlučivao je o putniku u četvrtfinale. Portugalcima nismo dozvolili niti jedan lagan poen, susret je završio s niskih 9:13, ali više nego uvjerljiva i zaslužena pobjeda naših.

Izbornik Hrvoje Marin je danas na tu temu rekao: “Puhao je jak vjetar, ali isto je zanimljivo kako protiv Poljske s vjetrom njima uđe, nama ne. S Portugalcima je bila praktički makljaža, nitko nije mogao pogoditi izvana. Mi smo se odlučili dosta pomagati, imali smo visoku ekipu, te smo tu ostvarili prednost pod košem.”

Rašetina i Buljan nakon pobjede protiv Portugala i prolaska grupne faze natjecanja (Fiba.basketball)

Praktički bez pauze, u ženskoj konkurenciji se odigrao samo jedan susret prije ključne utakmice i četvrtfinala protiv jedne od najjačih reprezentacija, Poljske. Naši su odigrali u razmaku od nešto više od sat vremena tri ratničke utakmice, dok su Poljaci 2 sata ranije odradili grupu i s odmorni dočekali četvrtfinale.

“To je problem te FIBA-ine priče, pričao sam o tome s odgovornim ljudima. Da igramo susret, pa odmah slijedi dvoboj s domaćinom. To nam se isto desilo i u Grazu, ali tu se jednostavno ništa ne može napraviti, organizator prebaci odgovornost na FIBA-u, pa oni nazad na njih.”

Konkretno, Poljska i ta ključna utakmica četvrtfinala gdje bi nam pobjeda donijela Europsko prvenstvo?

“Odigramo zadnju utakmicu u grupi, pa kratka pauza i odmah Poljska. A oni su bili jedini u grupi s 3 ekipe, znači odigrali su samo 2 utakmice. Odmorili su se i vidljivo je da je umor odnio dosta toga i da imamo teške noge. Poljska je inače jedna od najboljih reprezentacija, izborili su i OI, riječ je o iskusnoj reprezentaciji predvođeni s Michaelom Hicksom.”

Na kraju, važna i ohrabrujuća vijest da je Ivan Vrgoč dobro – u zadnjoj utakmici poljski je igrač “uletio” u noge Ivanu, izgledalo je dosta ružno, kako i kaže Hrvoje uplašio se i on, ali je potvrdio kako je sve uredu.

“S Ivanom sam iznimno zadovoljan, najmlađi je bio od svih, a taj trenutak je strašno izgledao, iznimno sam se prepao, ali biti će ok.”

Za kraj smo pitali Hrvoja, igra li još 3×3?

Ne igram više. Morao sam birati posao ili igranje, a znam da puno više mogu dati u tom djelu. Cilj nam je podići sve na viši nivo, o čemu smo pričali i prije kod žena, da nedostaje natjecanja i iskustva. Korona nas je malo poremetila, ali vratiti ćemo se na pravi put i veću razinu.”

Za čitatelje još da spomennimo kako su na kraju u konkurenciji muškaraca dalje prošli:
Austrija, Poljska, Belgija i domaćin Izrael.

Kod žena su prošle:
Njemačka, Belgija, Španjolska i domaćin Izrael.

Više informacija možete nači ovdje, kao i slike te video isječke.

Domaćini su na kraju u obje kategorije u infarktnim utakmicama osvojili kartu za Pariz.

Dva dana turnira su bila jako uzbudljiva, nama je najvažnije da su Tea i Ivan dobro, iskustvo je stečeno, a pod vodstvom čovjeka koji to jako dobro poznaje i razumije vjerujemo da će se i naš ranking po pitanju 3×3 još podići te da čemo u budućnosti i muškarce i žene gledati na velikim natjecanjima.

Curama hvala što su u cijeloj gužvi uspjele odgovoriti na sva pitanja i obečajemo da ćemo u budućnosti džentlmenski dat prednost vama, pa tek onda dečkima 😉

Ali povijesnu pobjedu smo arhivrali!

Related Articles