Jedan je od onih za koje se malo zna, a svakako je među najperspektivnijim košarkaškim trenerima u Hrvatskoj. On nije imao tu sreću da kroz izborničko mjesto mlađih selekcija ili mjesto pomoćnika izbornika A selekcije postane trener najvećih hrvatskih klubova, no sigurno za to zaslužuje dobiti priliku.
On je Igor Kovačević, diplomirani kineziolog i košarkaški trener sa FIBA licencom. Ovaj 41-godišnji Brođanin svoju igračku karijeru je započeo u Slavonskom Brodu, tadašnjem A2 ligašu Orioliku (danas KK Đuro Đaković), nakon kojeg u odlazi u Rijeku, potom u Šibenik, a zatim u Posušje i Mostar. U inozemstvu je nastupao za njemačke klubove Karlsruhe i Ludwigsburg, češki Brno, a najveći trag ostavio je u slovačkom klubu Lučenec, s kojim osvaja dva naslova prvaka te pritom postaje najbolji strijelac i MVP tamošnjeg prvenstva. Po završetku igračke karijere u Slovačkoj vraća se kući u Slavonski Brod, gdje dobiva svoj prvi trenerski angažman.
„Po povratku iz Slovačke dobivam priliku raditi kao trener u svom matičnom klubu, današnjem Đuri Đakoviću. Postajem voditelj omladinskog pogona, zadužen za razvoj kadeta i juniora te imam ulogu skauta za mlade igrače na području Slavonije i Baranje. Pored toga, postajem i pomoćni trener Ediju Dželaliji, treneru prve momčadi. U međuvremenu završavam kineziološki fakultet u Zagrebu i ispunjavam uvjete za FIBA trenersku licencu.“
No kako je u Đuri Đakoviću smjena trenera učestala praksa, Kovačević nije morao dugo čekati svoju priliku na najvišoj razini.
„Nakon lošeg starta u sezonu i tri uzastopna poraza, smijenjen je Edi Dželalija i ja postajem trener prve momčadi. Cilj mi je bio, uz iskusnije brodske igrače i članove prve petorke Domagoja Norca, Petra Ćosića i Mateja Karlovića, isprofilirati mlade igrače koje sam vodio u mlađim kategorijama. Njima smo pridodali nekoliko igrača sa strane, među kojima su se posebno istaknuli Fran Pilepić i Jurica Spahija. Smatrao sam da je to put kojim je ispravno ići i koji je dugoročno isplativ. I evo, to se vrlo brzo pokazalo točnim, budući da smo te iste sezone ostvarili povijesni uspjeh za klub i osvojili prvo mjesto u A1 ligi te se na uvjerljiv način plasirali u Ligu za prvaka. Kako su postojale najave da će se od sljedeće sezone uvesti pravilo „zaštićenog“ igrača, u Ligi za prvaka sam davao značajnu minutažu mladim igračima da se što bolje adaptiraju na seniorsku košarku u prvoj ligi. Rezultat toga je osvojeno 6. mjesto i lijepa uvertira za sljedeću sezonu.“
A sljedeća sezona je donijela mnogo toga novoga. Uz uvođenje pravila „zaštićenog“ igrača, po prvi puta će se igrati na dva fronta. Naime, klub je odlučio nastupati u Balkanskoj ligi.
„Balkanska liga je od strane kluba prezentirana kao natjecanje koje nije bilo prioritetno što se rezultata tiče. Klub je u nju ušao jer je bila besplatna, sa ciljem vlastite promocije, promocije grada Slavonskog Broda, a ujedno i Hrvatske budući da nitko od hrvatskih klubova dosad još nije nastupao u Balkanskoj ligi. Također, cilj je bio i razvijanje mladih brodskih igrača bez imperativa rezultata. Tako nam je, barem, bilo prezentirano.“
Uzevši to u obzir, teško je objašnjivo ono što je uslijedilo na samom početku sezone. Naime, nakon domaćeg poraza od Alkara u 1. kolu A1 lige, Igor Kovačević je na čudan i neobjašnjiv način smijenjen s mjesta trenera prve momčadi. Da priča bude još čudnija, smjeni je prethodio način na koji se dogodio spomenuti poraz. Gosti su tri sekunde prije kraja utakmice vodili dva koša razlike kada je napravljen prekršaj na trici na Ljubi Šamadanu. On zatim pogađa samo jedno od tri slobodna bacanja te umjesto pobjede Brođana, pobjeda odlazi u Sinj, u čemu uprava kluba na čelu sa sportskim direktorom pronalazi priliku za smjenu trenera. Nakon samo prvog kola.
„Pa da. Bilo je upravo tako. Dan nakon utakmice s Alkarom, telefonski sam obaviješten da sam smijenjen nakon sjednice upravnog odbora. Sigurno da sam bio zatečen i iznenađen. Nakon velikog uspjeha i dobrih igara u prošloj sezoni te afirmacije velikog broja mladih igrača, smijenjen sam nakon prvog kola. O razlozima smjene ne bih nagađao, no nikakve relevantne razloge za to ne mogu pronaći.“
Ovakav način raskida suradnje s mladim domaćim trenerom neodoljivo podsjeća i na sudbinu Krunoslava Krajnovića, o čemu sam već pisao u članku Đuro Đaković: Silaznom putanjom do lige za o(p)stanak. Osim što je koban bio Alkar, osim što su presudila slobodna bacanja, u oba slučaja se radi o mladim, školovanim, domaćim trenerima, koji su svojim sustavnim radom pokušali razvijati domaće igrače i na taj način doći do rezultata. Međutim, nekome to nije odgovaralo.
Pitanje koje se samo nameće glasi: Ukoliko je procijenjeno da Igor Kovačević i Krunoslav Krajnović nisu dorasli zadatku da vode seniorsku momčad, iako za to nema nikakve osnove, zašto nisu zadržani u klubu da rade ono u čemu su bili uspješni, a to je razvoj igrača u mlađim kategorijama? Zašto su odbačeni od strane matičnog kluba?
Iako je u pohodu na prvo mjesto u A1 ligi, roster momčadi Igora Kovačevića bio većinom sastavljen od domaćih igrača, to nije bilo dovoljno da mu se ponudi posao voditelja omladinskog pogona koji je ranije uspješno obavljao. No ostavio je trag. Njegov rad će ostati zapamćen po najboljem rezultatu juniora kluba u povijesti. Naime, nakon što je Kovačević otišao, oni su se plasirali na Final Four prvenstva Hrvatske, što je sigurno zasluga trenera koji ih je vodio dvije godine.
Igor Kovačević je zasigurno srušio neke rekorde. Osim što je smijenjen nakon prvog kola prvenstva, za što, osobno, nisam čuo da je negdje zabilježeno, u vrlo kratkom periodu je postao prvak A1 lige, afirmirao mlade igrače i pripremio juniore za Final Four. Stoga, čudi činjenica da danas nema angažman u nekome od klubova iz A1 lige.
„Bilo je kontakata iz A1 lige, međutim, nije se ništa realiziralo. No, uvjeren sam da će doći i moje vrijeme.“
Pravu priliku neće samo mirno čekati, nego će ju pokušati sam izboriti kroz trenerski angažman u A2 ligašu KK Đakovo, gdje je postigao još jedan uspjeh.
„Dolaskom u KK Đakovo, najprije kroz fazu prilagodbe i upoznavanja, prepoznajem određene kvalitete igrača, posebno onih mladih koji bi kroz ulogu „zaštićenog“ igrača mogli zadovoljiti i kriterije A1 lige. Dolaskom Krešimira Hercega početkom ove sezone, koji je godinama najbolji strijelac A2 lige istok, pojačavamo se na poziciji razigravača. Osim njega, u klub je stigao Pavle Matuško (1995.), koji je dobio raskid ugovora u Đuri Đakoviću. Na kraju sezone KK Đakovo ostvaruje sjajno 3. mjesto u A2 ligi, što je najveći uspjeh kluba u posljednjih 10 godina.“
Na samom početku trenerske karijere, Kovačevića je kao perspektivnog trenera prepoznao i Darko Kunce, koordinator mladih selekcija u HKS-u, i pružio mu priliku uputivši mu poziv na stručno usavršavanje trenera na međunarodnom košarkaškom kampu „Libertas“ u Dubrovniku, gdje se svake godine okupljaju eminentni košarkaški treneri poput Jasmina Repeše, Nevena Spahije, Željka Obradovića, Dušana Vujoševića, Žana Tabaka…
Želeći stečeno znanje prenijeti i na one najmlađe, Kovačević dolazi na ideju za osnivanjem škole košarke u Slavonskom Brodu, koju danas vodi zajedno s bivšim suigračem Draženom Rimarčukom, trenerom ŽKK Brod na Savi.
„Prije točno dvije godine moja dva prijatelja i bivša suigrača, Dražen Rimarčuk, Krešimir Herceg i ja osnovali smo školu košarke u Slavonskom Brodu. U tome nam je puno pomogla obitelj Rehlicki koja vodi sportski centar „Rehlicki“ u Slobodnici, predgrađu Slavonskog Broda, gdje smo započeli projekt Škole košarke „Rehlicki“. No s vremenom smo se, zbog većeg odaziva i potreba školske djece iz grada, preselili u centar Slavonskog Broda u dvije osnovne škole. Roditelji su nas prepoznali kao dugogodišnje igrače Svjetlost Broda i dali nam povjerenje upisujući u sve većem broju svoju djecu u školu košarke.“
Trenutno u školi košarke „Rehlicki“ trenira 60-tak djece, što dječaka, što djevojčica. Pozivam roditelje, kako u Slavonskom Brodu, tako i šire, da u sve većem broju upisuju svoju djecu u školu košarke. Kvalitetan trening i razvoj neće izostati.
„Treninzi su podijeljeni u dvije skupine, od prvog do četvrtog razreda osnovne škole pa od četvrtog do osmog. Rimarčuk vodi treninge za djevojčice, a ja za dečke. To je jedan odličan dugoročan projekt, u kojem se pronalazimo i u kojem vidimo budućnost. Planiramo se uključiti i u neka natjecanja čim se za to stvore uvjeti, odnosno čim se formiraju određene homogene grupe. Cilj nam je da jednog dana sva ta djeca završe u nekim klubovima, prvo u KK Đuro Đaković, zatim u najvećim hrvatskim klubovima. A dalje, tko zna.“
Iako u igračkoj mirovini, ne može bez aktivne košarke:
„Nakon igračke karijere još uvijek sam aktivan kroz Brodsku amatersku ligu. Nastupam za ekipu Brod old stars s kojom sam ove sezone osvojio naslov prvaka BAKL lige, što mi pričinjava veliko zadovoljstvo.“
Preostaje mi još samo poželiti Igoru Kovačeviću puno sreće i uspjeha u nastavku trenerske karijere. Budući da je ostvario veliki rezultat gdje god da je radio (seniori i juniori Đure Đakovića, KK Đakovo), možemo zaključiti da mu je potrebna samo mrvica sreće da dobije pravu priliku na jednom višem nivou. Znanja i predanosti mu ne nedostaje. Najbolja je to poruka za hrvatske klubove.