Četvrtak, 5 kolovoza, 2021
More

    POPULARNE OBJAVE

    Intervju: Ante Krapić

    Naš sugovornik u ovom intervjuu bio je Ante Krapić. Krilni centar je igrao u našim ponajboljim klubovima, a trenutno je na privremenom radu u Rumunjskoj. Iako će mnogi skeptično gledati na tu ligu istina je na sasvim drugoj strani. Rumunji ulažu dosta u košarku, a niti pobjede protiv ABA ligaša nisu im strane.

    - Advertisement -

    Krapić je sezonu započeo u Pitestiju (klubu koji je trenutno na sredini tablice), a nakon dobrih partija uslijedio je transfer u Ploiesti koji se bori za titulu i sam vrh rumunjske košarke. Jedan od novih suigrača bit će mu Rawle Marshall – bivši igrač Cibone, poznat po incidentu sa Sinišom Štembergerom.

    Za početak možete li nam reći nešto o životu u Rumunjskoj?

    Većina ljudi ima predrasude kad se spomene Rumunjska u bilo kojem kontekstu, bilo za život ovdje ili za košarku. Moram priznati da ni ja nisam imao velika očekivanja, ali sam ostao ugodno iznenađen dolaskom ovdje. Cijene života su uglavnom podjednake, možda i malo niže nego u Hrvatskoj, ali ništa značajno. Ljudi su vrlo susretljivi i ljubazni, pogotovo ako ste stranac. Blizu sam Bukurešta koji je jako lijep grad i ima mnogo toga za ponuditi pa često odem tamo s djevojkom koja mi je potpora ovdje.

    Sezonu ste počeli u Pitestiju, a nakon dobih partija prešli ste u Ploiesti koji je u samom vrhu rumunjske lige. Kako vam je bilo trenirati i kakvi su uvjeti općenito bili u Pitestiju te jeste li dvojili oko prelaska u novi klub?

    Da, sezonu sam počeo u Pitestiju, klubu koji je prošle sezone igrao Eurochallenge cup. Bio sam postavljen i za kapetana ekipe što mi je isto dosta značilo i pomoglo. Pripreme za sezonu su počele početkom 8. mjeseca što pokazuje ozbiljnost i cilj samog kluba. Bile su kvalitetne, pod vodstvom srpskog kondicijskog trenera. Taj prvi dio sezone smo imali možda jedan ili dva kiksa doma, ali sve u svemu je bilo dobro jer je cilj bio uhvatiti play-off te smo zadržali tu poziciju na pola sezone. I još jedna jako bitna stvar s financijske strane je ta da su plaće redovite. Na pola sezone uslijedio je poziv od Asesoft Ploiestija, kluba koji je i ove godine napravio zapažen rezultat u EuroCupu i koji se nalazi na prvom mjestu u rumunjskom prvenstvu. Nisam puno dvojio oko odluke o prelasku jer mi je želja boriti se za titule i napredak u karijeri, a to sigurno mogu postići u ovom klubu.

    Kako će na vas utjecati pritisak borbe za prvo mjesto?

    Svjestan sam pritiska koji se stvara jer je klub uložio dosta u ekipu i sigurno očekuju dobar rezultat. Pod tim smatram osvajanje prvenstva. Iako je još dosta do kraja polako se nameću te stvari, da se ekipa previše ne opusti. Sav pritisak sigurno će mi dobro doći u nastavku karijere. Znamo da neće biti lako jer ima dosta dobrih ekipa ove sezone i nekoliko ih cilja na najviše postolje. Ali ja se potajno nadam da će baš moj tim otići do kraja i da ću se vratiti doma sa svojom prvom titulom.

    U rumunjskoj ligi ima mnogo stranaca, posebno igrača s Balkana. Od prvih pet strijelaca lige čak su četiri s ovih prostora, a u vašem novom klubu igraju Rawle Marshall i Gerald Lee koji su poznati našoj košarkaškoj javnosti. Kako ocjenjujete kvalitetu same lige te koliko je praćena medijski, ali i koliko su popunjene dvorane?

    Rumunjska liga me ugodno iznenadila. Kad imate po sedam stranaca u svakoj ekipi iza kojih su veliki klubovi, samim time je jasno da je liga jaka. Velik je broj srpskih igrača tu u Rumunjskoj, dok je Hrvata znatno manje. U Pitestiju je sa mnom bio Pankracije Barać kojem je to druga sezona zaredom u Rumunjskoj. Većina klubova ima gradski novac i redovito plaćaju igrače, mogu reći da ima dosta klubova koji imaju veliki proračun. Samim time liga je jaka i dvorane su uglavnom pune te je atmosfera jako lijepa za igranje. Medijski je liga jako dobro popraćena, većina utakmica se prenosi na najpoznatijim rumunjskim programima i za gotovo sve utakmice postoji livestreaming. Tako da je s te strane organizacija na vrhunskom nivou.

    Kada bi vukli paralelu između rumunjske i naše lige kakva bi ona bila?

    Što se tiče paralele između rumunjske i naše A1 lige, bez ABA-ligaša mislim da je rumunjska dosta jača, dok je u odnosu na ABA ligu slabija. Ali evo nedavno je bio slučaj da je Asesoft pobijedio Igokeu dva puta u Uleb kupu i samim time se može ocijeniti kao dobra liga.

    Koje je vaše mišljenje o našoj košarci te što su najveći problemi iz igračkog kuta gledanja?

    Meni je kao i većini hrvatskih igrača sigurno želja da se Hrvatska liga osnaži. Da se našu ligu medijski više prati, privukli bi se sponzori koji bi ulagali u klubove, a samim time bi se punile dvorane što je zapravo i najvažnija stvar. Teško je danas zadržati mlade i dobre igrače jer je u našoj košarci trenutno stanje jako loše. Sve će više biti i starijih igrača koji će napustiti našu ligu zbog lošeg financijskog stanja, a to su neisplate plaća i velike obaveze prema državi. Nadam se da će se to popraviti i da ćemo imati konkurentnu ligu i dosta dobrih klubova.

    Koji vam je najdraži klub u karijeri za koji ste igrali te kako danas gledate na vrijeme iza vas? Da morate izdvojiti jednu utakmicu kao onu koja će vam ostati u sjećanju, koja bi to utakmica bila?

    Teško je izdvojiti koga staviti na prvo mjesto, ali Cibona je prvi veliki klub koji mi je pružio priliku. Tu sam zapravo odigrao i prvu ozbiljniju košarku u svojoj karijeri. I to mi je otvorilo dosta prostora za napredak. Nakon tog sam prešao u Zadar gdje mislim da nisam pokazao koliko mogu i zbog toga mi je žao. Ta sezona koju sam najprije počeo u Ciboni, a potom završio u Zadru nije mi bila zadovoljavajuća i znao sam da trebam klub u kojem ću se opet dignuti. Tu sam vidio priliku u Zagrebu kod trenera Jusupa koji mi je puno pomogao i odigrao sam odličnu sezonu nakon koje sam imao nekoliko zanimljivih ponuda. U svakom klubu gdje sam igrao, ostao sam u dobrim odnosima, posebno s igračima s kojima se ponekad i čujem i razmijenimo neka nova iskustva.

    Što se tiče najdraže utakmice tu nemam dvojbe, jer je to utakmica Cibona-Igokea, kad sam postigao 22 koša i 12 skokova. I bila je pobjeda.

    Još uvijek ste relativno mlad igrač. Smatrate li da ste odabrali dobar put – odnosno odlazak u Rumunjsku? Što vam je to pozitivnog/negativnog doneslo?

    Ovo je moj prvi inozemni angažman. Ja se nadam da ću u konačnici, kad podvučem crtu na kraju sezone, shvatiti da nisam napravio krivi izbor dolaskom baš u Rumunjsku. Za sad imam samo pozitivna iskustva. Mlad, hmm, mislim da sad i ulazim u godine kad ću pružiti najbolje stvari u košarci, samo da zdravstveno stanje ostane dobro.

    Znamo da igračima nije lako pričati o nekoj daleko budućnosti, ali možete li nam reći gledate li u nekom smjeru po tom pitanju? Postoji li opcija povratka u Hrvatsku?

    Da, teško je reći što će biti u budućnosti, za sad nemam dalekih planova i zadovoljan sam tu gdje jesam, ali se nadam da ću opet jednom zaigrati u Hrvatskoj.

    Portal Crošarka se zahvaljuje Anti Krapiću na razgovoru i želimo mu puno sreće u nastavku karijere te da se na kraju godine doma vrati s titulom prvaka Rumunjske.

    - Advertisement -

    NAJČITANIJE VIJESTI TJEDNA

    zadnje objave

    NE PROPUSTITE