Dogovorili smo se za intervju još prije utakmice s Partizanom, a čuli smo se po dogovoru. Nakon dopodnevnog kadetskog treninga, javio nam se sada već četiri godine zaredom najbolji trener u ženskoj košarci, Braslav Turić.
Vodio je nakon juniorske, i hrvatsku žensku seniorsku reprezentaciju na Europskom prvenstvu 2015. godine. Sljedeće kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2017. godine ispale su presudne iako se osvojilo drugo mjesto, što nažalost nije bilo dovoljno za put u Češku. Sedam godina u Medveščaku, niz trofeja i praktički polovica sadašnjih reprezentativki, koje su prošle kroz Turićev filter, kratak je to pregled o ženskoj košarci.
Proći ćemo u intervjuu kroz trenersku karijeru, uspjehe Medveščaka, no prvo smo htjeli rezimirati jučerašnju pobjedu protiv Partizana. Serija 18-0 u drugoj četvrtini bila je jedan period u kojem se posebno istaknula mlada Ana Petrak.
»Gledajući zadnje tri utakmice Partizana, a dodatni naglasak je još na našoj prvoj utakmici iz Beograda, vidio sam da im je Ana stvarala velike probleme. Ona je jedna od najbržih košarkašica u regionalnoj ligi i znali smo da driblingom može pretrčati cijelu ekipu Partizana. U globalu smo htjeli igrati brzu košarku, a znamo da je Ana najbolja u tom otvaranju kontra napada i da iskusne košarkašice od 38 godina poput Vidović i Matić to neće moći pratiti.«
Tijekom sezone domaćeg prvenstva, najčešće se dogodi da Medveščak nakon jedne jače serije zaključuje utakmicu. Partizan je ipak nivo više.
»Primarno je bilo pobijediti, drugo, htjeli smo više od četiri poena ako bi se stvorio eventualni krug. I mi imamo mladu ekipu, samo to možda manje ističemo, ali znali smo da je Partizan dobra ekipa, namučili su Celje, pobijedili Montanu. Uz prije spomenute tu je i Bojović, a sve su to košarkašice europskog kalibra.«
I tako je u jednom trenutku Partizan došao na svega dva poena, bilo je 61:59, a ujedno i alarm za timeout klupe Medveščaka.
»Primijetio sam da nam pada protočnost, nije nas išao šut i nedostajao nam je prodor. Odlučili smo izvaditi našu skorericu Ivu Borović za drugog playa. Ana i Matea Tadić su u paru to odradile odlično. Matea je doista zanimljiva košarkašica, dešnjakinja čija jača strana je prodor u lijevo. Patricija Bura, naša dobra duša, je još jednom pokazala koliko je kvalitetna i kako može stvoriti višak, ili jednostavno zabiti ispod koša. Zadovoljan sam kako je jučer odigrala, ima dosta potencijala i jučer nam je donijela tu veliku pobjedu.
Ima još jedna igračica koja je jučer odigrala na reprezentativnom nivou. Iva Todorić je držala utakmicu na obje strane terena, obrambeno bez greške, u napadu standardno uz dvije, tri fenomenalne asistencije.
»Malo tko donesi takvu energiju kao što to može Iva. Odradila je jučer sjajan posao na Bojović, promijenili smo taktiku iz prve utakmice gdje smo to radili s dva playa. Jako kvalitetan presing, htjeli smo da se umori već prilikom primanja dodavanja. Uz sve to, odlična u napadu, nekad bi samo htjeli da Iva više puta pogleda prema košu, jer zna i može otvoriti utakmicu s tri uzastopne trice«
Druga Iva, Zadranka Iva Borović tih problema nema, ona je rođena šuterica.
»To je zadarska ruka, protivnici je već znaju i stoje joj sve bliže. Zna se da ne smije ostati sama na šutu. Jučer je doduše nije išlo, ima oscilacija kao što je to recimo bilo u Kraljevu. No, njoj je šut glavni forte i od Ive očekujem i vjerujem da će takvih utakmica biti što manje.«
Iskoristili smo na kraju priče o utakmici, da ne izostavimo još dvije vrlo važne cure. Prva je Marija Radoš, za koju se ujutro na dan utakmice nije znalo hoće li igrati. No, ona je znala, trener nije.
»Dobila je virozu, nije trenirala od početka tjedna, ali nazvala me u srijedu i rekla da će doći. Stavila je dvije važne trice, prije toga je imala dobar šut, borila se i trudila nevjerojatno. No, vidjelo se da je bila blijeda kao krpa, da su je prehlada i temperatura maksimalno potrošili.
Druga, na kojoj je manji naglasak kada je u pitanju Partizan, ali je svakako važna što se tiče budućnosti hrvatske ženske košarke, barem ako pitate trenera koji je zadnje tri godine izbacio najviše reprezentativki (Tikvić, Begić, Džankić, Premasunac, Majstorović), je došla iz Požege.
»Ana Vojtulek je budućnost kluba i hrvatske reprezentacije, što ja garantiram. Cura je došla iz Požege gdje je prethodno trenirala rukomet. Vidi se da joj koordinacija u tim koracima te završecima ispod koša nije još tečno košarkaška. Ima ogroman potencijal, svaku utakmicu je praktički na double-double prosjeku i njoj najprije treba adaptacija na veći klub, jače natjecanje, a i na moj sustav rada. Ne smijemo zaboraviti da je imala ozljedu prednjih križnih ligamenata i da moramo strpljivo raditi s njom. Protiv Podravca smo je odmarali u cijelosti, želimo sačuvati tijelo i koljeno, tek je napunila 18 godina i vjerujem da su pred njom lijepe košarkaške godine.«
I u Medveščaku je niz mladih cura koje se bore i kroz prvenstvo skupljaju iskustvo potrebno za seniorsku košarku.
»Marta Nimac, 19-godišnja iznimno borbena i pouzdana cura. Iznimno zahvalna, Tonia Uzelac je naša najveća cura. Svakako budućnost kluba, godinu mlađa nego Marta. Nikolina Macan, 1998. godište, perspektivna igračica koja mora početi više trenirati. Najmlađa Tepeš (2000. godište) se vraća nakon teške ozljede i čekamo da proigra. Nives Arežina i Diana Grizelj, vanjske igračice koje su jako vrijedne i puno nam znače u procesu treninga, ali trenutno im je fakultet na prvom mjestu i to je potrebno poštivati.«
Sljedeći tjedan je možda i najvažniji, treba Kraljevo pobijediti, i ako je ikako moguće, nadoknaditi tri razlike iz prvog susreta.
»Ako pobijedimo Kraljevo više od tri poena razlike, onda smo napravili veliki korak prema Superligi. U prvoj utakmici nismo uspjeli zabiti tricu. Iz 17 pokušaja, tek ona zadnja sa zvukom sirene. Osjećalo se da čekamo tu jednu tricu koja bi nas opustila, ali nije išlo taj dan. Morat ćemo pripaziti na Ivanu Šerić koja nas je nadigrala u prvom susretu.«
Prije nego smo se dotakli naše lige i reprezentacije, u razgovoru smo doznali kako bi i Kraljevo moglo u Zagreb doputovati s jednom Amerikankom više. Beroe je na primjer u susjednoj skupini, a upravo prije Trešnjevke je kupio tri, ali srećom jučer im to nije pomoglo. Smeta li vam to kupovanje na kratki rok?
»Ja ću biti iskren i reći kako nemam ništa protiv, jer znači da imamo teže i jače utakmice. No, svakako treba pripaziti i na regularnost natjecanja. Drago mi je da jučer Beroeu nije to pomoglo i da je Trešnjevka pobijedila pa čak i nadoknadila 13 poena razlike iz prve utakmice.«
O WABA ligi vrijedilo je polako zaključiti, mada pitanje o samom značenju i važnosti turskog protivnika, i je li vrijeme za jedinstvenu ligu, smo sačuvali za neki drugi put. Zanimalo nas je koliko je Medveščaku “dobro došao poraz od Trešnjevke”. Činjenica je kako Medvjedice dominiraju već četiri godine zaredom, ne samo u zagrebačkim susretima, već čitavom ligom.
»Slažem se, nije svaka pobjeda dobra, kao što nije svaki poraz loš. Nisam trener koji se voli vraćati u prošlost, svaka sezona je priča za sebe. Upozoravao sam, jer sam gledao njihove utakmice, ali nismo najbolje doživjeli tu utakmicu. Kaznili su nas, iz kontre su nam zabili 23 poena, a mi njima tek 7. Nije nam funkcionirao ni presing, a obrambeni segment nije bio pravi. I moramo se pripremiti da se to u drugom dijelu sezone ponovno ne dogodi i da pokažemo kako vrijedimo više nego tada.
Turić na klupi Medveščaka ima niz od četiri spomenuta prvenstva i tri osvojena Kupa te finale regionalne lige. Hoće li Medveščak i ove sezone dominirati u ligi?
»Liga će biti zanimljivija jer se Ragusa, Trešnjevka i mi dosta potrošimo u regionalnoj ligi. Ja se nadam da ćemo usprkos umoru ostati dominantni. U Dubrovniku je trenutno teška situacija, ali znam da su im ambicije da se pojačaju i da uđu među četiri, gdje će biti sigurno neugodne. Trešnjevka je iznenađenje s obzirom na to da ih je napustila Ana Lelas i ne igraju sestre Galić. Ali igraju brzu, energičniju košarku. Zadar je dobio na iskustvu s Anom Vrsaljko, ljevorukom košarkašicom koja može svakome zabiti 20 poena. Šibenik će se dizati s Bralićem koji je sjajan trener. Na začelju su Brod na Savi i Dubrava, no mislim da će Brod osigurati opstanak, imaju mladu Mihaelu Lazić koja je iznimno zanimljiva košarkašica.«
Kakve su ambicije kluba koji je godinama u vrhu, koji su mogući iskoraci i gdje se sam tu vidite?
»Koliko vidim klub nema ambicija da se cure zaustave, politika je jednostavno da tko može otići, tko je završio fakultet, ili može zaraditi neka ode. Svake godine otvaramo prostor za neku mlađu iz naše ekipe ili primjerice Ane o kojoj smo pričali. Da bi košarkašice zadržavali pod svaku cijenu potrebna je pomoć sa strane, i sponzora i grada. Ne vidim politiku koja bi napala vrh regionalne lige, da se izađe u Europu, da se jače uključi marketinški dio. Što se mene tiče, dok budemo zadovoljni i klub i ja, bit ću tu, čim jedna strana osjeti nezadovoljstvo, ili ne bude išlo, dat ćemo si ruke. Sedam godina sam tu, znamo svi kakav je trenerski život, ako vidiš da nešto ne funkcionira uvijek moraš biti spreman,. »
Medveščak upravo na kartu poštenja i zdrave sredine održava taj kontinuitet.
»Kao trener i osoba pokušavam živjeti pošteno, da nema laži. Istina je samo jedna, inače smo Poncije Pilati, i ne prepoznajemo istinu. Predsjednik kluba je Milan Perić i od samog početka do dana današnjeg radimo korektno, nema muljaže i mislim da je to ispravni put. Nema ludih brojeva, nema probijanja granica, standardi se postave i drže. Klub nije nikome dužan ni lipe.«
Za kraj dotaknuli smo se reprezentacije, Turić je preuzeo seniorsku reprezentaciju za kvalifikacije za EP 2015. nakon vođenja juniorske reprezentacije. Kvalifikacije su odrađene 100% učinkom, omjerom 4-0, da bi se na prvenstvu uz sve silne poteškoće i ozljede koje nažalost nisu zaobišle našu reprezentaciju (otkazi Režan, Mišura, ozljede Lelas, Todorić, viza za Amerikanku Shvante) probili u drugi krug.
Slijedile su kvalifikacije za EP 2017. Bez obzira na 2. mjesto i nadoknađivanje devet poena iz prve utakmice iz Nizozemske, otkaz je bio malo neočekivan. I ono što je paradoksalno jest, da Hrvatska danas izgleda kako je Turić i predvidio i vidio reprezentaciju.
»Razgovarali smo četiri puta, na kraju smo se bez grubih riječi pozdravili i ja želim svojoj Hrvatskoj sve najbolje. Tu je pola mojih igračica i sretan sam što smo dobili Italiju. Ne bih se vraćao u prošlost, ali stoji da neke stvari koje su meni rečene da ne idu, sada idu.«
Za kraj, osvrnuli smo se na odigrane utakmice protiv Švedske i Italije.
»Šteta da nemamo dvije pobjede, no po meni je puno veća pobjeda Italija, nego da smo dobili Švedsku. Psihološki kvalitetnija pobjeda, jer mi smo takav mentalitet, da je bilo obrnuto, rekli bi, nema košarke kod Švedske, zašto nismo dobili Talijanke. Dosta znači ta pobjeda, a odigrali smo dobru utakmicu, Režan je odigrala vrhunski, kaznili smo tamo gdje smo trebali.«
U veljači slijede dva gostovanja, Makedonija i Švedska.
»Nadam se da ćemo na krilima te pobjede odigrati dobro i da možda iznenadimo Šveđanke.«
Zašto ne, moraju se postaviti visoki ciljevi. Hrvatska ima kvalitetu i potreban joj je kontinutet europskih prvenstava. Zahvaljujemo se treneru koji je prošle sezone pokupio tri nagrade za najboljeg trenera. Uz standardne udruge trenera i portala Eurobasket (četvrtu godinu zaredom), ove godine je Braslav u Vodicama primio i priznanje među kolegama trenerima iz prve ženske lige čija se nagrada prvi put dodjeljivala.
Medveščak nakon Partizana sada dočekuje Pulu, pa onda Kraljevo za potvrdu ulaska u Superligu. U skupini gdje su super jake ekipe još poput Celja i Montana. Partizan je apsolviran.