Josip Naletilić: Očekujem dosta dobru sezonu u dresu Slobode

Josip Naletilić, dugogodišnji kapetan Širokog, u aktualnoj sezoni nosi dres tuzlanske Slobode. Rođeni Širokobriježanin za sada ima samo riječi hvale za novu sredinu i smatra da bi, ako ih zdravlje posluži, mogli napraviti nešto više u rezultatskom smislu.

Kako ti se sviđa u novoj sredini?

Tuzla meni nije nepoznanica, jer sam s ekipom Širokog više puta gostovao ovdje i uvijek je bila “vruća” atmosfera, ali i vrlo korektna publika koja pozna košarku, zna prepoznati košarkaške vrijednosti i nagraditi pljeskom ili kritikom, bilo domaću ili gostujuću ekipu. Tko imalo prati, zna o čemu pričam. A Tuzlu kao grad i ljude sam sada više upoznao i apsolutno bi lagao kada bi rekao nešto loše. Grad je pun raznolikosti, bez osuđivanja tko si, što si i čiji si. Za sada imam samo pozitivne dojmove i neka tako i ostane.

Što očekuješ u ovoj sezoni?

Iskreno, dosta očekujem. Ekipa je nova, ali sastavljena tako da imam pravo i obvezu očekivati puno u ovoj sezoni. Osim mene, tu su Zlatko Jovanović, Milivoje Božović, Adam Mirković i Almir Hasandić od novih igrača, koje ne treba posebno predstavljati, te mladi tuzlanski igrači koje vrijedi spomenuti i koji mogu puno dati, a uz sve to, imamo mladog i obzirom na godine, vrlo dobrog i ambicioznog trenera Josipa Pandžu. Nova smo ekipa, tek se uigravamo, ali s obzirom na karijere igrača i naviku da smo više manje svi igrali za trofej i osvajali ih, mislim da, ako nas ozljede zaobiđu, možemo dosta napraviti. A što je to dosta, vidjet ćemo kako bude sezona išla, ali da imamo ambiciju, imamo.

Većinu karijere si proveo u Širokom, no igrao si i u drugim klubovima. Gdje ti je bilo najbolje?

Dijete sam Širokog, rođen i odrastao u Širokom i ako sve bude u redu, živjeti ću tamo, stoga moram reći da mi je bilo najbolje u Širokom one sezone kada smo predvođeni trenerom Velićem, igračima Špraljom, Grgatom, Ramljakom, Šakićem, Pilepićem, Bilinovcem, Baraćom, Planinićom, te Amerikancem Collinsom sezonu u ABA ligi završili na petom mjestu. Općenito tih par sezona, kada smo dominirali bosansko-hercegovačkom košarkom i osvojili četiri godine uzastopno duplu krunu. To su nekako najljepša sjećanja iz karijere, ali nadam se da će biti još lijepih priča.

Tvoj komentar na loše nastupe seniorske reprezentacije Hrvatske?

Općenito ne volim komentirati nešto što ne znam, a to ne znam, jer nisam bio s dečkima, gledao što rade i kako rade. Ne volim kada netko moj rad na osnovu priča rekla kazala, osuđuje na dobar ili loš način. Reprezentacija je svetinja i samim time se traži uvijek više od onog što je možda realno u tom trenutku, ali tako i treba biti, jer bez ambicije nema ni uspjeha.

Pratiš li Euroligu i NBA ligu? Što očekuješ od hrvatskih igrača te od svog sunarodnjaka Džanana Muse?

Euroligu pratim, ne previše, volim se našaliti da ovo što mi igramo i što se igra u Euroligi, su dva različita sporta. Moj suigrač Zlatko Jovanović ima ogromno znanje o košarci i košarkašima pa u zadnje vrijeme s njim često pričam o tome i skupa gledamo i komentiramo. NBA manje pratim, nisam neki veliki fan, ali danas uz Facebook i sav ovaj virtualni svijet, ne možeš pobjeći od toga. Ali općenito, Euroliga, puno više nego NBA. Što se tiče Muse, mislim da taj momak uz sve komentare, ima ovo, nema ono, što može i ne može, gura uspješno, ima zacrtan cilj, ne osvrće se na kritike, može samo uspjeti, a vrijeme će pokazati koliki će to uspjeh biti.

Josipu se zahvaljujemo na vremenu koje je izdvojio za intervju te mu želimo sve najbolje u nastavku karijere.