Jedna od važnijih karika Trešnjevke, je zasigurno i mlada Josipa Pavić. Nakon završetka svih klupskih obveza, trenutno se nalazi na pripremama U20 reprezentacije, koje ove godine igraju Europsko prvenstvo u Sopronu, Mađarska.
Protekla sezona, bila je i više nego uspješna za Trešnjevku. Sad kad sve “zbrojiš i oduzmeš”, koji je tvoj komentar na sve to?
“U proteklu sezonu ušli smo pomalo skeptični, znajući da smo, odlaskom Ane Lelas, ostali na juniorsko-kadetskoj ekipi. Primarni cilj bio je plasirati se među četiri najbolje ekipe Hrvatske, te pružiti što bolji otpor u regionalnoj ligi. Odigravši neke senzacionalne utakmice, pokazali smo svoj karakter, potencijal i dugotrajan rad. Prvi dio sezone završili smo plasmanom u Super-ligu i zauzeli smo prvo mjesto na tablici domaćeg prvenstva. Drugi dio sezone bio je nešto lošiji, što je bilo i za očekivat od tako mlade ekipe. Još uvijek ostaje žal što se nismo uspjele plasirati na završnicu Kupa Ružice Meglaj-Rimac. Sve u svemu, zadovoljni smo rezultatima. Spremni smo da krenemo još jače, bolje, i da pokušamo napraviti isti, ako ne i bolji rezultat.”
S obzirom da se stalno provlači pitanje “Gdje je nestala ženska košarka u Hrvatskoj?”, zanima nas kako ti gledaš na to sve. Je li ženska košarka u fazi mirovanja ili je pak totalno “umrla” ?
“Moje mišljenje je da domaće prvenstvo svake godine sve više slabi. Klubovi su prisiljeni, zbog nedostatka financija, igrati s jednom ili dvije seniorke, koje se priključe juniorsko-kadetskoj ekipi. Postoji par klubova u vrhu i po meni, jedino su njihove međusobne utakmice produktivne i višeg intenziteta. Igranje WABA lige donosi ekipi puno, ali u isto vrijeme i uzima. Sve u svemu, postoji jako puno perspektivnih i talentiranih igračica, ali jako malo novca, ulaganja i rada. Čast iznimkama, naravno.”
Kakav je plan kluba za sljedeću sezonu?
“Nastavljamo u istom ritmu kao i prošlu sezonu. Nastupamo u domaćem prvenstvu te u regionalnoj WABA ligi. Odlaze nam četiri jako bitne igračice. Erjavec, Kostić i sestre Galić nastavljaju svoj put, kako bi se reklo preko bare, u Americi. Ovim putem im zahvaljujem i želim im svu sreću u daljnjem životu. Mi “stare” trešnjice nemamo šta drugo nego još jače i motiviranije trenirati, jer je to jedini put do uspjeha, kao što smo pokazali i prethodne sezone.”
S obzirom da je ljeto pravo doba za transfere, kakav je tvoj osobni plan? Ostaješ u Trešnjevci?
“U budućnosti se želim ozbiljno baviti košarkom. Vidim još mjesta za osobni napredak, stoga ove sezone ostajem u Trešnjevci koja mi to omogućuje.”
Sad si na pripremama s reprezentacijom U20, gdje intenzivno radite za nadolazeće Europsko prvenstvo u Sopronu. Koji je glavni cilj?
“Primarni cilj svake reprezentacije je ostanak u elitnoj diviziji. Moji ciljevi, a vjerujem i ciljevi ostale ekipe, su isti: dobra kemija između igračica na terenu i van njega, veliko srce i vjera.”
Osim vas i ostalih mlađih kategorija, pripremaju se i A reprezentacije. Muška ekipa relativno je loše otvorila prvi krug kvalifikacija.
“Naši su momci prvi dio kvalifikacija počeli jako loše, ostvarili su omjer od tri poraza i jedne pobjede. Međutim, ovaj drugi dio odigran je jako dobro, neka bolja Hrvatska i po meni, realna. Izborili su s ove dvije pobjede drugi krugi krug, te smatram da ovakva Hrvatska može daleko.”
I evo za kraj ovog ugodnog razgovora, tko je tvoj najveći životni, a tko košarkaški uzor?
“Životni uzor, a i moja najveća podrška je svakako moja obitelj. Košarkaški uzor, vjerujem kao i većini nas, veliki kapetan Dražen Petrović.”
Josipi još jednom veliko hvala na izdvojenom vremenu. Puno sreće u nastavku karijere.