#234

Košarkaški fanatik: Jure Zdovc

Ovog tjedna u “Košarkaškom fanatiku” donosimo vam priču o jednom od najboljih slovenskih košarkaša u povijesti, Juri Zdovcu, koji se rodio 13. prosinca 1966. godine u Mariboru.

Mladi slovenski dijamant prvi put je privukao pozornost na sebe 1983. kada je pozvan u kadetsku momčad Jugoslavije kako bi zaigrao na Europskom prvenstvu u Tubingenu. Jugoslavija je bila prva, a Zdovc je osvojio svoju prvu medalju. Iste godine pozvan je i na svjetsko juniorsko prvenstvo u Mallorci kao najmlađi član Jugoslavije.

Godinu poslije ponovno je dobio poziv u juniorsku reprezentaciju na Europskom prvenstvu. Rame uz rame s Velimirom Perasovićem, Franjom Arapovićem, Ivom Nakićem i Žarkom Paspaljom vodio je reprezentaciju bivše države do trećeg mjesta i nove medalje za svoju kolekciju.

jure-zdovc

Nakon Europskog prvenstva 1983. potpisuje svoj prvi službeni ugovor sa Smelt Olimpijom (Union Olimpija) za koju je odigrao 8 sezona. U samo dvije sezone provedene tamo postao je jedan od najvažnijih i najboljih igrača u ekipi, a bio je i među najmlađima.

1988. Dušan Ivković poziva Zdovca na njegovo prvo veliko natjecanje, Olimpijske igre u Seulu u Južnoj Koreji. Prvi put je dobio priliku igrati s velikanima poput Dražena Petrovića, Tonija Kukoča, Dine Rađe, Zorana Čuture i drugih. U grupnoj fazi izgubili su samo od Portorika s košem razlike, a u finalu ih je dočekao Sovjetski savez koji je slavio sa 76:63. Zdovc je bio jedini Slovenac u momčadi i vraćao se kući sa srebrom oko vrata.

Na Europskom prvenstvu 1989. priključio se Jugoslavenskom dream teamu. Jugoslavija je pokazala nadmoć nad svim ekipama, a u finalu je pala Grčka predvođena Nikosom Galisom rezultatom 98:77. Na svjetskoj smotri u Argentini 1990. ista ekipa osvojila je zlatnu medalju.

Nažalost, u svaku lijepu priču 1991. morala se uplesti politika. Jure je ponovno pozvan u nacionalnu selekciju koja je igrala Eurobasket u Rimu. Jugoslavija je došla kao favorit, ali bez Dražena kojeg je zamijenio Saša Đorđević. U grupnoj fazi Zdovc nije previše zabijao (7 poena je zabio Bugarskoj, 3 Poljskoj, a 4 Španjolskoj). Unatoč lošijoj igri broj njegovih poena nije razlog tužne realnosti.

Dan prije polufinalna, 26.6.1991., pokucao je na vrata trenera reprezentacije Dušana Ivkovića. S očima punih suza rekao je Ivkoviću kako mu je slovenska Vlada, koja je dan prije proglasila neovisnost od Jugoslavije, naredila da napusti tim i vrati se u domovinu. Jugoslavija je pobijedila Francusku u polufinalu i Italiju u finalu, ali bez Zdovca. Tijekom podjele medalja ostala je jedna zlatna medalja viška. 11 igrača, svi Hrvati i Srbi, slavili su naslov, ali jedinog Slovenca u ekipi nije bilo.

Nakon toga odlazi sedam godina u inozemstvo gdje je igrao za Knorr Bolognu, CSP Limoges s kojim je osvojio Euroligu i francusko prvenstvo, Iraklis, Racing Paris s kojim je ponovno osvojio francusko prvenstvo i Tofas Bursu. 1998. ponovno se vraća u Olimpiju s kojom 1999. osvaja slovensko prvenstvo. Kao šlag na torti 2002. svojoj kolekciji pridodao je slovenski kup, prvenstvo te ABA ligu.

Karijeru je završio u Splitu osvojivši hrvatski kup. Nakon sezone provedene kao pomoćni trener u Krki, KK Split nudi mu mjesto glavnog trenera koje on prihvaća. Kao trener je osvojio prvenstvo Bosne i Hercegovine (2008. s Bosnom Sarajevo), slovensko prvenstvo (2009. s Uniom Olimpijom) te je tri puta bio prvak slovenskog kupa (2009. – 2011. također s Union Olimpijom). Od 2011. preuzeo je ulogu glavnog trenera Spartaka Sankt Petersburga, a već u prvoj sezoni proglašen je za najboljeg trenera Eurokupa kada je Spartak izgubio u finalu. Godinu dana proveo je na klupi slovenske reprezentacije i donio joj do tada najbolji uspjeh. U četvrtfinalu Eurobasketa, Slovenija je izbacila Hrvatsku, ali nažalost morala se zadovoljiti s drvenom medaljom.

30. lipnja 2005. godine u Ljubljani Zdovc je prihvaćen u slovensku Kuću slavnih. Na toj ceremoniji pojavio se i njegov bivši trener Ivković koji mu je uručio zlatnu medalju s Europskog prvenstva u Rimu. Po mnogima, Jure Zdovc je drugi najbolji slovenski košarkaš svih vremena, odmah iza legendarnog Ive Daneua.