U ovotjednom Fanatiku donosimo vam priču o životu jednog od najtrofejnjih trenera u povijesti i članu američke košarkaške Kuće slavnih, Mirku Novoselu, koji je od igrača i suca postao jedan od najboljih taktičara u Hrvatskoj i svijetu.
Novosel je u košarkaške vode ušao s nepunih 14 godina kada je postao razigravač u Lokomotivi, a bio je tamo sve do 1966. godine. Nije se odlučio u potpunosti posvetiti košarci te je nakon završenog Pravnog fakulteta preuzeo palicu Lokomotive, a paralelno je radio i kao pravnik u jugoslavenskim željeznicama. Tek krajem 60-ih u potpunosti se opredijelio za košarku.
Odmah nakon završetka igračke karijere dobio je priliku trenirati mlađe uzraste u Lokomotivi koje je brzo pretvorio u momčadi koje se bore za sami vrh u tadašnjoj Jugoslaviji te tako skrenuo pozornost cijele države na sebe. Ostao je zapamćen kao trener koji je od 1971. do 1973. osvojio uzastopno kadetsko, juniorsko i seniorsko Europsko prvenstvo.
“Ja ću odmah kazati ono što mi je na srcu. Mirko Novosel je najbolji trener koji me je ikad trenirao, za mene je najbolji jugoslavenski trener svih vremena”, izjavio je član tadašnje seniorske momčadi Zoran Slavnić.
Dvije godine poslije Novosel se opet vratio s Europskog prvenstva sa zlatnom medaljom, a njegov talent prepoznali su iz Cibone te ga doveli kao glavnog trenera. U samom početku, nakon promjene imena iz Lokomotiva u Cibona, mlada ekipa smislila je šaljivo značenje riječi slavnog zagrebačkog kluba koja je bila upućena Mirku Novoselu: C(icibanski) I(nstitut) B(asketskog) O(ca) N(ovosel)A.
O njegovoj taktičkoj sposobnosti i autoritetu najbolje govori priča s Olimpijskih igara 1976. iz Montreala. U borbi za polufinale Jugoslavija je igrala protiv Italije, a na poluvremenu je gubila 16 razlike. Novosel je ušao u svlačionicu, zalupio vratima i rekao: “Naređujem presing. Moramo poginuti za pobjedu. Presing, presing! Bacajte se po parketu, poginite, ali dobijte utakmicu. Da, ovu utakmicu možemo dobiti! Mo-že-mo!” Novosel je istupio, glavnu riječ je preuzeo Slavnić, ali kako on kaže, riječi koje je tada rekao i stvari koje su se dogodile ne bi nikada ponovio niti rekao novinarima.
U posljednjih 30 sekundi Italija je imala 87:86 i navijači su počeli slaviti. Novosel zove minutu predaha. “Talijani će sigurno misliti da će posljednju loptu pucati Kićanović ili Dalipagić, ili da će Slavnić spustiti loptu na Ćosića, ali neka napad završi – Moka Slavnić.” I tako je i bilo, Kićanović je navukao trojicu Talijana, vratio loptu Slavniću koji se okreće, šutira i – zabija za konačnih 88:87 i prolazak u polufinale. S tog prvenstva Jugoslavija se vratila sa srebrom zlatnoga sjaja.
Četiri godine kasnije uspio je ono što nažalost nije prije, osvojiti zlato na olimpijskim igrama. “Mirko Novosel imao je najveću ulogu u stvaranju reprezentacije koja je od 1973. do 1980. osvojila sve što se moglo osvojiti. Bili su višestruki europski prvaci, svjetski prvaci i olimpijski pobjednici. Mirko je bio veliki trener, ali i još veći čovjek. Mnogo se brinuo o našim teškoćama i problemima izvan parketa. Bio nam je prijatelj”, opisao je Dragan Kićanović.
Na idućim olimpijskim igrama u Los Angelesu dogodila se još jedna Mirkova anegdota. Naime, u polufinalu je naredio igračima da puste i izgube utakmicu jer se “bolje vratiti kući s pobjedom nego s porazom, a između srebra i bronce ionako nema neke razlike”. Jugoslavija se vratila s broncom oko vrata, a Novosel postao tek četvrti trener u svijetu s tri ili više osvojenih olimpijskih medalja.
Ne smijemo zaboraviti ni njegove uspjehe kao trenera Cibone s kojom je tri puta bio prvak Jugoslavije, sedam puta prvak Kupa Jugoslavije, dva puta pobjednik europskog Kupa kupova i konačno 1985. prvak Europe. 2000. godine prvi je puta bio u konkurenciji za primanje u košarkašku Kuću slavnih u američkom Springfieldu, a u nju je ušao sedam godina kasnije.
“Cibona je sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća davala pečat europskoj košarci. Predvodili su je sjajni strateg Mirko Novosel i genijalni košarkaš Dražen Petrović. Slobodno mogu reći da je cijeli život Mirko Novosel bio i ostao – vojnik košarke. On zapravo živi s košarkom u srcu!”
“Mirko Novosel je uvijek bio ispred svoga vremena, zapravo on je bio veliki košarkaški ideolog. Vrlo rano se ostavio trenerskog posla i zbog toga je košarka mnogo izgubila.”
Ovo su samo neke od izjave posvećene Mirku Novoselu, a u njegovu čast izdana je i knjiga Zlatna košarka Mirka Novosela.
Mogli bi još puno njegovih izjava, anegdota i taktika izvući, ali ima samo jedna stvar koju još moramo spomenuti – Novosel je dao jugoslavenskoj i hrvatskoj košarci više nego itko i to ime trebamo zapamtiti jer će budući treneri morati napraviti ogroman posao kako bi se uopće i približili imenu Mirko Novosel!