#234

Throwback: Juniorsko srebro Hrvatske u Jazinama

Hrvatska je 2000. godine dobila čast biti domaćin Europskom juniorskom prvenstvu, a Hrvatski košarkaški savez odlučio je da će se Prvenstvo igrati u Jazinama u Zadru. Božidar Longin, predsjednik Organizacijskog odbora Europskog juniorskog prvenstva, započeo je projekt Europa 2000 u Zadru sa 640 ljudi koji su danonoćno radili kako bi pripremili dvoranu za ovaj veliki događaj.

Mlada hrvatska reprezentacija nije razočarala domaću publiku. Uspjeli su proći grupnu fazu te ih je u četvrtfinalu čekao okršaj s Litvom koja je pala rezultatom 83:73. Za prolazak u finale Hrvatska je svladala Italiju 70:62, a za zlatnu medalju ostala je samo još jedna prepreka – Francuska. Nakon pobjede nad Italijom, Longin je gotovo dotaknuo strop svoje sobe skačući od sreće.

„Momci su nam na ovaj način zahvalili za sve ono što smo u rekordno kratkome vremenu učinili da bismo ovo prvenstvo organizirali ovako uspješno. Još ako na sve to dodaju zlatnu medalju u finalu, Zadar će gorjeti od sreće. Kao da smo ovoga proljeća osvojili naslov prvaka Hrvatske!“, osvrnuo se Login.

Istina, nitko nije imao primjedbu na organizaciju. Stizale su pohvale sa svih strana pa tako i od komesara FIBA-e Pietera Leegwatera: „Nitko nije kazao niti jednu primjedbu na račun organizacije prvenstva! Nijedna reprezentacija, nijedan sudac, nijedan novinar! Bravo za HKS, bravo za Zadar i Jazine. Još se nikad nije dogodilo da svakoga dana na utakmicama juniorskoga prvenstva Europe u dvorani bude više od 3000 gledatelja.“

Činjenica je da je odabir Zadra za domaćina Europskog prvenstva za juniore pravi potez HKS-a. Nigdje u Hrvatskoj, nigdje u Europi u srcu ljeta dvorana ne bi bila puna, a u Zadru je bila prepuna sve do posljednjeg dana. Finale između naše reprezentacije i Francuske pratilo je čak 4000 gledatelja, a utisak svih sudionika prvenstva mogli su se sažeti u jednu rečenicu: „Zadar je košarkaški san!“

Od današnjih zvučnijih imena naši juniori bili su sastavljeni od Marka Popovića, Krešimira Lončara, Marina Rozića, Zorana PlaninićaIvana Krole Tonija Dijana. Na drugoj strani, za Francusku reprezentaciju igrala su četvorica današnjih NBA igrača i nositelja igre francuske reprezentacije, Tony Parker, Boris Diaw, Rony Turiaf i Mickael Pietrus. Sve u svemu, čekala nas je zanimljiva utakmica.

Najviše što su se Francuzi uspjeli odvojiti bilo je osam razlike (32:24 u 20. odnosno 36:28 u 22. minuti utakmice), ali zahvaljujući trima uzastopnih trica fantastičnog Planinića vraćamo se u igru. Kod minusa od 54:56 nakon promašaja Francuza uzimamo loptu, Popović brzom akcijom asistira Dijanu i tri sekunde prije kraja rezultat je bio izjednačen te se u Jazinama igrao produžetak.

Prvi produžetak nije bio dovoljan da dobijemo pobjednika jer kod rezultata 60:60 Dijan bio zaustavljen pri šutu ispod koša. Ako je bio prekršaj, on nije suđen, ali svi u našem taboru žestoko su protestirali. Slobodnim bacanjima Popovića imali smo prednost 64:63 pet sekundi prije kraja. Francuzi brzo prenose loptu i pronalaze našeg „krvnika“ Yanga samog ispod obruča koji smireno polaže loptu u koš.

4000 navijača u dvorani ostalo je skamenjeno u Jazinama. Bio je to pravi košarkaški rat živaca, priča bez kraja. Propala je velika fešta, ali žalosni nismo smjeli biti jer je srebro tu (iako smo ga osvojili treći put u posljednjih četiri prvenstava, 1996. bili smo prvaci).

„Tužno, nemam riječi kojima bi opisao ovako duboko razočaranje i žalost. Sudbina nam je odnijela sve što smo gradili tijekom priprema i Prvenstva Europe,“ izjavio je Planinić.

„Kakva nesreća, naprosto ne mogu vjerovati što nam se dogodilo, bili smo ne pred vratima, već jednom nogom u raju. Zaista smo nesretno izgubili, sudbina je ove večeri pokazala širok osmjeh Francuzima. Njihova pobjeda jest zaslužena i nemamo što sebi zamjeriti, dali smo sve od sebe i tješit ćemo se s ovom srebrnom medaljom“, nadovezao se Popović. Izbornik reprezentacije Joško Pulja nije bio zadovoljan kvalitetom suđenja u finalu i žalio je za zlatom.

Planinić je bio najbolji strijelac Prvenstva, a nagrada za najboljeg dodavača pripala je Popoviću. Lončara su u neslužbenoj anketi izabrali za Mistera prvenstva dok je za najboljeg igrača prvenstva izabran Tony Parker. Svoju podršku u finalu dao je i Dino Rađa koji je bodrio reprezentaciju s južne tribine među najvatrenijim navijačima.

Ovaj događaj sigurno je ostao u srcima svih navijača i gledatelja koji su imali priliku popratiti ovaj događaj, uživo ili preko medija. Hrvatska juniorska reprezentacija dala je sve od sebe kako bi na domaćem terenu svojim navijačima donijela zlato, no u tome su uspjele neke druge generacije u 2010.-im godinama.