Nakon vijesti da će i treću sezonu za redom Kristijan Vladović igrati na dalekom nam Islandu, odlučili smo kontaktirati 22-godišnjeg razigravača iz Đakova i s njime porazgovarati o dosadašnjoj karijeri, životu i košarci na tom sjevernom otoku te planovima za budućnost.
Pozdrav Kristijane i čestitke na potpisu za novi klub. Da krenemo odmah sa svježim vijestima. Kako je došlo do kontakta s Hamarom?
“Hvala na čestitkama. Do kontakta s Hamarom je došlo preko Ruia Coste koji je novi glavni trener Hamara, a inače moj bivši pomoćni trener u Selfossu u mojoj prvoj godini na Islandu.”
Jesi li imao i drugih ponuda? Je li bilo možda interesa i iz Hrvatske?
“Bilo je također drugih interesa, kao i konkretnih ponuda sa Islanda i iz Španjolske treće lige, a također u Hrvatskoj su bile neke opcije za doći na probu, ali s obzirom da već poznajem kako trener Rui radi, mislim da je ovo jako dobra prilika za daljnji košarkaški napredak u mojoj karijeri. On je uvijek spreman individualno raditi s igračima, a uz to se jako dobro poznajemo što se tiče igre na terenu i mislim da je ovo pun pogodak.”
Najbolji potezi Kristijana Vladovića iz sezone 2020/21
Ovo će ti biti treća sezona na Islandu. Kako je uopće došlo do tvog odlaska na krajnji sjever Europe?
“Da, treća sezona na Islandu, prve dvije u Selfossu i sada Hamar. Do prvog odlaska na sjever je došlo nakon jedne sezone u Prvoj muškoj ligi u Hrvatskoj s Đakovom, nakon koje me kontaktirao agent i sada već prijatelj Mateo Blažević i dao sve od sebe da iskočim po prvi put negdje izvan granica Hrvatske. U ovom slučaju to je bio Selfoss, za koji na prvu nisam ni znao da budem iskren, Island kao opcija mi je na prvu bila “di je to” haha. Nakon odrađene probe u Selfossu, trener me kontaktirao i rekao da želi da dođem. Nakon što sam se na probi približio stilu igranja na Islandu i ekipi, bez previše razmišljanja sam odlučio prihvatiti priliku koja mi se nudi jer je Đakovo ispalo nazad u ligu niže (A2 istok), a ovo je izgledalo kao prava prilika za možda nešto više o čemu sam oduvijek sanjao kao mladi igrač.”
“Kvaliteta Islandske druge lige je otprilike na nivou naše Prve lige”
Možeš li nam pobliže opisati kvalitetu košarke u drugoj ligi Islanda i možda usporediti s Prvom Ligom koju si igrao s Đakovom?
“Kvaliteta Islandske druge lige je otprilike na nivou naše Prve lige koju sam igrao s Đakovom. Ima jako puno stranaca i liga je svake godine sve jača i jača, što sam se uvjerio u prve dvije godine tamo, a po svemu sudeći, ova će sezona biti još jača. Igra se jako brza košarka, što je vrlo zanimljivo i fizički zahtjevno. Večina trenera dopušta “run and gun” igru, ali znaju kada treba to zaustaviti i smiriti. Kod nas se više smiruje igra i prate se kretnje bez previše iskakanja, što na Islandu često bude presječeno i igra se dosta brže.”
Kakav je općenito život na Islandu?
“Život na Islandu je prije svega dosta skup, cijene su ludo visoke, ali s obzirom na njihove standarde, nije ni čudo. Vrijeme nekima može predstavljati veliki problem jer većinom je kiša, snijeg, hladno, a uz to dok traje zima, noć je jako dugačka. Na svu sreću, ja nisam imao problema oko toga, lako se i brzo priviknem na takve stvari. Žene su moram priznat lijepe, ali naravno nema do naših Hrvatica ha-ha.”
Slovio si za perspektivnog mladog igrača i već sa 16 godina dobio priliku u prvoj ekipi tada jakog Jollya. Kakve te uspomene vežu za te 2 sezone provedene u Šibeniku?
“Za Jolly me vežu jako lijepe uspomene”
“Sa 16 godina sam dobio ponudu od Jollya, koji me u te 2 godine digao i naučio što znači bit profesionalni igrač. Na prvu malo zahtjevno i iznenađujuće, ali kad to stvarno želiš, nije nikakav problem. Za Jolly me vežu jako lijepe uspomene jer sam shvatio koliko se stvarno treba trenirati da bi se igrao taj profesionalni nivo košarke.
Naravno da ima i jedna “loša” uspomena iz Jollya, a to je ozljeda prednjih križnih ligamenata u mojoj 2. godini, nakon koje sam se vratio u rodno Đakovo.”
Koliko misliš da ti je u karijeri pomoglo prisustvo u takvoj svlačionici u kojoj su kroz te 2 godine bili jako iskusni igrači, reprezentativci, ABA Ligaški igrači?
“U te dvije sezone prošlo je dosta starijih i iskusnijih igrača kroz svlačionicu i svi su bili spremni pomoći da napreduješ. Puno mi je pomoglo samo prisustvo i treniranje sa igračima kao što su Špralja, Brkić, Bilinovac, a meni najkorisniji Segarić, Washington, Scott koji su igrali na mojoj poziciji.”
Nakon ozljede odigrao si 2 sezone u rodnom Đakovu. Igrali ste i Prvu Ligu. Kakva je trenutno situacija tamo?
“Đakovo je te godine imalo jednu najboljih sezona, završivši na 1. mjestu sa samo jednom izgubljenom utakmicom i odlaskom na kvalifikacije za Prvu mušku ligu. Sezonu poslije dogodila se jedna od mojih najdražih sezona u karijeri, igrajući s Đakovom baš tu Prvu mušku ligu gdje je na domaćim utakmicama dvorana uvijek bila poprilično popunjena. Pobjede protiv većih i jačih ekipa na domaćem parketu su u posebnom pamćenju. Padali su tu Jazine, Sonik Puntamika, Dubrovnik. Stvarno sezona za poželiti, ali nažalost ne toliko uspješna budući da smo na kraju ipak ispali iz lige. Ali meni ja značila jako puno, budući da me tada moj trenutni agent, već spomenuti Mateo uočio i pružio mi nevjerojatnu priliku. Iznimno sam mu zahvalan na tome jer se ispostavilo kao pun pogodak za sada. Trenutna situacija u Đakovu je poprilično dobra, imaju ambiciju vratiti se u Prvu mušku ligu, ali nažalost na zadnjim kvalifikacijama im to nije pošlo za rukom. Nadam se da jednog dana hoće! Ljudi u Đakovu zaslužuju gledati vrhunsku košarku.”
Kakve su ti daljnje ambicije u karijeri?
“Ambicije u karijeri? Trenutno odigrati sezonu najbolje moguće, igrački napredovati i samo nastaviti koračati prema naprijed, nadam se naravno bez većih ozljeda. Nakon toga ćemo vidjeti i izvući maksimum iz do sada odrađenog.”
FOTO: selfosskarfa.is