Toni Kukoč, trostruki NBA prvak, najbolji 6. igrač lige, trostruki europski prvak i jedini igrač koji je triput proglašavan najkorisnijim igračem završnog turnira Eurolige, odnedavno je član FIBA-ine Kuće slavnih. Tim povodom je gostovao na Al Jazeeri u emisiji “Oni pobjeđuju”. Donosimo vam dijelove tog intervjua.
“Ušli ste u FIBA-inu Kuću slavnih. Je li ovo vrhunac, možete li reći da ste u svakom smislu ispunjeni?”
“Ja sam se i prije ovog trenutka osjećao ispunjenim. Igrao sam u doba kada je naša košarka bila najbolja. Bio sam strašno, kako se kaže ‘lucky’, što su moji treneri bili toliko dobri, isto kao i suigrači. Poticali su me da dođem do tog nivoa. Svi ti rezultat došli su iz čitavog tog rada i upravo zato najveći kredit ja dajem upravo njima. Poznavajući sebe, da me netko nije tjerao da radim, ja ne vjerujem da bih radio sâm, pogotovo ne sa 17, 18 godina.”
“Nakon umirovljenja odmakli ste se od košarke, a sada ste se u nju vratili?”
“Košarka je, neću reći sve što znam, ali je ono što sigurno znam. Prošao sam taj europski dio košarke, reprezentativni i 13 godina sam nastupao u NBA. Imam osjećaj da mogu pričati o košarci i učiti mlađe.”
“Smeta li Vam u kojem pravcu ide košarka danas i sport općenito?”
“Obično kažemo da je košarka bila bolja u moje vrijeme. Ne znam je li bila bolja, ali bilo je više boljih ekipa. I u staroj Jugoslaviji i u NBA-u. Događa se da veliki igrači žele igrati s isto tako velikima pa se naprave ove “izolirane” ekipe tipa Golden state, Cleveland, i prije par godina Miami. Od svih ekipa u NBA postoji četiri ili pet ekipa za koje se zna da su jake. U naše vrijeme postojalo je pet, šest ekipa i s Istoka i sa Zapada koje su bile jake i imale šansu nešto napraviti.”
“Mnogo je bilo otkaza prije EuroBasketa od strane NBA igrača. Mislite li da su igrači izgubili taj osjećaj pripadnosti reprezentativnom dresu?”
“Dosta se stvari promijenilo, ja ne osuđujem nikoga hoće li igrati ili ne igrati za reprezentaciju.
Mislim da je na kraju krajeva čast da imate tu mogućnost nastupati za svoju zemlju.
Opet, jesu li te stvari točne da ih momčadi ne puštaju? Pa ako su mogla dva Gasola, jedan Nowitzki, Parker itd., onda ne vidim zašto naši igrači ne bi mogli nastupati.”
“Nikada niste zapostavili nacionalni tim. Biste li mogli sebi oprostiti da ne igrate za reprezentaciju?”
“Postojao je niz sezona gdje bih imao samo sedam dana odmora. Bili bismo duboko u playoffu ili finalu i nakon samo sedam dana bih se priključio reprezentaciji. Iskreno, meni je bila želja igrati za reprezentaciju. Par puta Bullsi su me pitali hoću li igrati. Odmah sam im rekao da ja to želim i volim i nikada mi netko to nije branio.
U ovo novije vrijeme ne znam zašto bi netko tim momcima branio igranje, tako da je to za mene nešto novo. Na kraju krajeva, ako netko želi igrati za reprezentaciju ne postoji čovjek koji mu to može zabraniti.”
Cijeli intervju s “Bijelim Magicom” možete pogledati ovdje.