#234

Luka Žorić: Želio sam samo u Fenerbahče

Između ručka i poslijepodnevnog odmora za vrijeme priprema hrvatske košarkaške reprezentacije u Slavonskom Brodu, razgovarali smo s Lukom Žorićem. Samozatajni, ali vrijedni 28-godišnji krilni centar naše izabrane vrste trnovitim je putem koračao kroz svoju košarkašku karijeru, ne bi li ostvario svoj životni cilj.

Sve je počelo 1999. godine u Boriku. Potom slijede godine traženja u Ciboni, Karlovcu, opet Ciboni, Braunschweigu, Dubrovniku, Olimpiji, i opet Ciboni. Trebala mu je samo jedna prava sezona, u kojoj će dobiti pravu priliku da pokaže što zna. I došla je. Prva, pa onda i druga. U Zagrebu, s kojim je osvojio prvenstvo i kup Hrvatske.

Slijedilo je ono o čemu je sanjao. Ono što nije prepoznala struka u Zadru i Ciboni triput, talent i kvalitetu, prepoznala je Unicaja iz Malage i okoristila se uslugama našeg reprezentativca. Dobio je priliku zaigrati na najvišem nivou, u drugoj najjačoj ligi na svijetu te u Euroligi.

Sezona iza njega jedna je od najljepših u njegovoj karijeri. Ako ne i najljepša. Po svim brojkama, najbolji igrač Unicaje, kako u Endesa ligi, tako i u Euroligi. I jedan od najboljih četvorki u Europi. Krajnji rezultat, interes Željka Obradovića i potpis ugovora za Fenerbahče Ülker. Zadovoljstvo nije krio.

„Imali smo stvarno dobru sezonu u klubu, posebno u Euroligi. U španjolskom prvenstvu bili smo nešto slabiji. Imali smo problema s putovanjima i nepovoljnim rasporedom utakmica. No, sve u svemu, mislim da smo napravili dobar posao i da možemo biti zadovoljni. Naravno da uvijek može bolje, ne treba se zadovoljavati malim stvarima, no dobro, idemo dalje.“

Takvim stavom ostvario je svoje snove i postao primjer mladima, kojima se karijera ne razvija po željenom planu, da se trud i upornost isplate. Nije mala stvar prijeći direktno iz hrvatske lige u Endesa ligu. I tamo odmah ostaviti dubok trag. Dokaz je to da ipak nešto vrijedite.

 „Ma dobro, ne vraćam se puno unatrag. Jednostavno, mislim da možda više cijenim ovo što se sada događa. Iz dana u dan gledam naprijed i jako sam zadovoljan svime što sam napravio u karijeri. No, tu ne želim stati, ne zadovoljavam se time jer mislim da moje najbolje igre i najbolje sezone tek slijede.“

Ipak, mali pogled unatrag. Na raspolaganju su ga imali najveći hrvatski klubovi, Cibona i Zadar, no Zagreb je bio taj, koji ga je znao prepoznati. Luka mu je zahvalio trofejima.

„Tako se nekako poklopilo u mojoj karijeri da sam tek u Zagrebu dobio svoju pravu priliku. To su bile dvije prekrasne godine. Napravili smo sjajne stvari. Osvojili smo prvenstvo i kup i igrali smo jako dobro u NLB ligi, kada sam ja bio MVP NLB lige i hrvatskog prvenstva. Sigurno da mi je Zagreb zapravo bio odskočna daska za dalje, što mi je omogućilo da biram klub u kojem ću se dalje razvijati i ići prema naprijed. To se, na kraju, i dogodilo.“

A dogodilo se da je otišao daleko naprijed. Do najboljeg igrača Unicaje i stožernog igrača hrvatske reprezentacije. Pozavidjeli bi mu i oni najbolji, među kojima se i sam nalazi.

„Ne gledam ja to tako. Mislim da svakog protivnika treba respektirati i svaku utakmicu dati 100 posto. Na kraju podvučem crtu i pokušam idući put biti još bolji.“

Foto: Marija Matičević Ivanković

Foto: Marija Matičević Ivanković

Stigao je i taj, toliko očekivani potpis za Fenerbahče, gdje će ga trenirati najtrofejniji europski trener Željko Obradović. U redu su stajali i veći klubovi. Zašto Fenerbahče?

„Da, imao sam još ponude i trofejnijih klubova, ali jednostavno, Željku sam još ranije dao riječ i nisam uopće razmišljao o nekom drugom klubu. Od tog trenutka sam znao da ću napraviti praktički sve da postanem igrač Fenerbahčea. Sigurno da nije bilo lako. Unicaja je tražila visoku odštetu, no ja sam postavio ultimatum da želim igrati jedino za Fenerbahče, da ne želim prijeći u niti u jedan drugi klub i to je to. Na kraju, svi sretni.“

Potpis za Fenerbahče, kaže, ni u jednom trenutku nije došao u pitanje.

„Pa s moje strane nije. A nije ni sa strane Željka i Ülkera. Postojali su otpori nekih drugih klubova. I Unicaje, naravno, jer njima bi puno značilo da ja ostanem tamo i dalje.“

No, Unicaja ga nije samo tako pustila. Španjolci su uporno odbijali ponude Fenerbahčea te se u jednom trenutku činilo da će Turci odustati. Kako se osjećao u tim trenucima?

„Ja sam cijelo vrijeme bio u kontaktu s ljudima iz Fenerbahčea i uopće nisam bio nervozan. Postojao je dogovor i ja sam se toga držao.“

Slijedi dokazivanje i nametanje Obradoviću. Neće biti lako jer konkurencija na četvorci je žestoka. Linas Kleiza, Nemanja Bjelica… Svjestan je toga i popularni Žora.

„Pa dobro. Fenerbahče je velik klub i sigurno je da mora imati više kvalitetnih igrača na visokim pozicijama. Ja mogu igrati i četvorku i peticu i nadam se da ću se uspjeti izboriti za mjesto u momčadi.“

Sada se može mirno posvetiti reprezentaciji i svetom cilju, povratku Hrvatske u sam vrh europske i svjetske košarke. Tako nešto bi, sasvim sigurno, bilo šlag na tortu njegove bogate karijere.

„Tako je. Svi mi, koji smo ovdje, živimo za to. Nismo tu došli zbog nekakvih svojih interesa i zbog novaca jer ovo se ne plaća. Došli smo tu jer želimo nešto napraviti za reprezentaciju pod okriljem naše zastave. Mislim da smo na dobrom putu. Ne bih davao neke bombastične najave i ne bih ništa obećavao. No, sigurno je da imamo dobru reprezentaciju i dobru atmosferu. Dobro ćemo se pripremiti i to su neki preduvjeti da bi se napravio dobar rezultat.“

Kakav je odnos snaga u skupini? Španjolci i Slovenci su pogođeni otkazima, ranjeni smo i mi, a ostali mogu biti vrlo neugodni ukoliko ih se ne shvati ozbiljno.

„Treba gledati utakmicu po utakmicu. Sigurno da je Španjolska, unatoč svim otkazima, u najužem krugu favorita za medalje. No, favoriti ne pobjeđuju uvijek.  Mislim da i mi imamo kvalitetnu reprezentaciju i da možemo pomrsiti račune mnogima na Europskom prvenstvu.“

Koliko može Hrvatska? Čime bi Luka Žorić osobno bio zadovoljan?

„Sigurno da možemo jako puno. Čime bih bio zadovoljan? Bio bih zadovoljan kada bih poslije prvenstva znao da smo dali sve od sebe i da, poslije svega, mi budemo zadovoljni samim sobom. Mi moramo biti zadovoljni svojim igrama pa kuda god nas to dovede. Mislim da je to osnovni preduvjet da nešto napravimo.“

Navijači, čitatelji Crošarke, dođite u Sloveniju!

„Podrška navijača će nam sigurno jako puno značiti. Pozivam sve navijače hrvatske reprezentacije i ljubitelje košarke u Hrvatskoj da nam pomognu i da budu naš šesti igrač kako bismo svi zajedno došli do uspjeha na Europskom prvenstvu.“