Proteklih dana aktualna je bila situacija između KK Split i Marija Filipovića, koji je tražio isplatu dugovanja od kluba te time onemogućio Splitu da registrira igrače za novu sezonu. Jučer se ipak sve uspješno razriješilo i Split će danas protiv Crvene Zvezde igrati u najjačem sastavu. Filipović se do sada nije pojavljivao u medijima, no danas je odlučio izdati priopćenje u kojem iznosi svoju stranu priče, a njegov iskaz prenosimo u cijelosti.
“Potaknut neosnovanim komentarima koji se u posljednje vrijeme objavljuju u nekim medijima, pri čemu nitko od autora objavljenih tekstova nije razgovarao s onim o kome se piše, odlučio sam – u obliku priopćenja – javnosti podastrijeti pravu istinu u vezi podnesenog zahtjeva HKS-u za zaštitu prava iz ugovora koji sam sklopio s KK Splitom. Točno je da sam taj zahtjev podnio, ali je isto tako bitno istaknuti da je moj zahtjev, sukladno Registracijskom pravilniku HKS-a, ocijenjen osnovanim, što se nigdje u tim medijima ne navodi. Mediji su spomenuli i druge igrače koji su također podnijeli isti zahtjev, ali se ni o kome (da se razumijemo i ne treba), osim o meni, ne piše na jedan krajnje brutalan i tendenciozan način. Stoga osjećam potrebu da poradi vjerodostojnog informiranja javnosti takve objavljene tekstove u cijelosti demantiram budući da obiluju brojnim lažima i podlostima.
Najprije ističem da svi igrači imaju pravo tražiti zaštitu svojih prava koja proistječu iz tih ugovora. Ne vidim što je tu sporno. Javnost treba znati da igrači obveze koje se odnose na mirovinsko i zdravstveno osiguranje moraju plaćati mjesečno. Ako ne prime plaću ne znam kako će izvršavati te obveze. Činjenica je da mi nisu isplaćene sve plaće temeljem sklopljenog ugovora, što je potvrdio i HKS. Kako onda bilo koji igrač koji se nalazi u takvoj situaciji, pa tako i ja, može izvršiti obveze prema državi temeljem doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje? Suvišno je navoditi da Porezna uprava uredno evidentira svoja potraživanja od igrača, neovisno što klub nije izvršio svoju obvezu prema igraču. Prema tome, igrači su u goroj poziciji od kluba, a ne želim biti na listi poreznih dužnika. Samo tražim svoje i nitko me, uključujući i ovu medijsku hajku, neće zastrašiti.
U takvoj medijskoj halabuci neki novinari čak dovode u pitanje moje košarkaške kvalitete. Ide se dotle da nisam ostavio nikakav trag na parketima. Podsjećam zaboravne ili one koji to uopće ne žele provjeriti da sam dvije sezone igrao za KK Šibenik. U prvoj sam sezoni bio jedan od ponajboljih igrača KK Šibenika, dok sam u drugoj bio najbolji igrač tog kluba. Sezonu 2009/2010 završio sam kao 7. (sedmi) strijelac prve hrvatske košarkaške lige i to s prosjekom od 16,8 poena (6. Perić 17,5 poena, 7. Filipović 16,8 poena, 8. Bogdanović 16,6 poena) po utakmici (izvor: www.eurobasket.com). One koji me nikada nisu gledali upućujem da pogledaju tri kratka video linka na YouTube. Uz sve to neki novinari, zatvarajući oči pred činjenicama, prikazuju me kao nekoga tko je zalutao na parket. Kad sam ja u pitanju takvi, da sam imao prosjek i 30 koševa po utakmici, ni to ne bi vidjeli niti registrirali.
U KK Split me doveo alfa i omega kluba sportski direktor Nikola Vujčić nakon sezone provedene u Ciboni. U Cibonu sam došao iz KK Šibenika kao B reprezentativac. Inače sam prošao sve reprezentativne selekcije od predkadeta do mlade reprezentacije. Prošlu sam sezonu u KK Splitu imao ograničenu minutažu, a razlog takvog statusa leži u sportskom direktoru/igraču/predsjedniku Akademije Nikoli Vujčiću i njegovoj netrpeljivosti prema meni. Naime, pravi razlog te netrpeljivosti je što moj otac, Ivica Filipović, koji je nekoliko mjeseci bio član Upravnog odbora KK Split, nije podržao ugovor Vujčićeve akademije s KK Splitom. Radi toga ugovora moj je otac početkom rujna prošle godine podnio ostavku na članstvo u Upravnom odboru Kluba, bez obzira na posljedice po moju košarkašku karijeru. Tijekom sezone bio sam izložen sustavnom maltretiranju i mobbingu. Minute na parketu dobivao sam na kapaljku. Postoje svjedoci koji tvrde da je Nikola Vujčić vršio kontinuirani pritisak da ne igram nego da igraju igrači iz njegove Akademije. Neki su mi se ljudi ispričavali zbog takvog odnosa prema meni, ali su tvrdili da nisu mogli drugačije jer je na tome inzistirao Nikola Vujčić. Ipak, spletom okolnosti vrijeme koje sam u dresu Splita proveo na parketu u prošloj sezoni nije ostalo nezapaženo. Podsjećam na dobre role u pobjedama nad Zadrom, Šibenikom Jolly, Svjetlosti Brod te u porazu u kupu s Cedevitom.
Nakon nesagledive štete koju mi je Vujčić nanio spriječivši me da tijekom protekle sezone pokažem sve što mogu, a time pomognem Klubu u ostvarenju boljih rezultata (podsjećam, dok sam nastupao za KK Šibenik na mojih 35 koševa Boriku, 25 koševa Cedeviti, …) zatražio sam zaštitu svog ugovora. Zahtjev za zaštitu ugovora poslao sam HKS-u 26. srpnja 2012. U razdoblju dužem od dva mjeseca nakon posljednje utakmice u prošloj sezoni, Vujčiću nije palo na pamet niti se javiti. Iz toga se može zaključiti da je sve ovo što se zbiva planirao, osvećujući mi se zbog toga što moj otac nije podržao ugovor između KK Split i Akademije “Nikola Vujčić”. Split je moj grad, KK Split je moj klub u kojem sam napravio prve košarkaške korake i za njega sam emotivno vezan od osme godine života. Da je Vujčić bio korektan, nikad ne bih podnio zahtjev za zaštitu ugovora. U to svi koji ovo budu čitali mogu biti uvjereni.
Vujčić dobro zna kakvo maltretiranje mi je priredio u prošloj sezoni. To mu očigledno nije bilo dovoljno te nastavlja u istom smjeru tako što, ovaj put, potiče medijsku hajku s osnovnim ciljem da me diskreditira u svakom pogledu. Između, s moje strane predloženih, više načina za rješenje nastale situacije, temeljem kojih bih sigurno povukao zahtjev za zaštitu ugovora, Nikoli Vujčiću sam iznio i onaj prema kojemu bi mi on posudio svoj novac, a ja bih mu ga vratio čim mi Klub izmiri dugovanja. Takav prijedlog, koji nije kako to neki lažno prenose protuzakonit, bio bi potvrđen u pisanoj formi pred javnim bilježnikom i sve bi se riješilo u najkraćem roku. Zanimljivo je kako je ovih dana KK Zadar (koji je također u procesu preoblikovanja) riješio identičnu situaciju sa svojim igračima u skladu s propisima. Kad Vujčić istinski voli Klub, kako to često ističe, zar mu je problem posuditi mi – za njega – neznatan iznos novca? Međutim, za takvo nešto Vujčić nije želio ni čuti, a nije mu bilo teško njegov privatni projekt Akademije prebaciti na leđa klubu. Uz to, preko nekih novinara (među kojima se nađe i poneki kum) u medijima vrši klasičnu zamjenu teza pokušavajući me prikazati kao nekoga tko radi protiv Kluba, hrvatske košarke i kao “nakaradni primjer kako se razvijala naša domovina” (ovoj umotvorini koju je u sklopu medijske hajke na mene napisao jedan novinar mogla bi “pozavidjeti” i najbolja pera te časne profesije), ignorirajući pri tome vlastitu odgovornost za funkcioniranje Kluba koji mu je u ovoj fazi povjeren na upravljanje. Vujčić, ne osvrćući se na moje prijedloge, isključivo traži da “povučem podneseni zahtjev HKS-u” i pri tome za moju “neposlušnost” uzima sebi za pravo da me, preko nekih novinara u jednom dijelu medija, besprimjerno blati. Podrazumijeva se da ću se s nekim osobama susresti i na sudu.
Stoga, pozivam Nikolu Vujčića da prestane s medijskim napadima na mene te da objavi ugovor između KK Split i Akademije “Nikola Vujčić” radi kojega je moj otac podnio ostavku na mjesto člana Upravnog odbora KK Split, pa neka javnost prosudi je li Nikola Vujčić “spasitelj Gripa” kako ga se prikazuje ili nešto posve drugo te kome je potrebna pomoć (ne mislim samo na humanitarnu) meni ili Nikoli Vujčiću.”
Mario Filipović