Košarkaški klub Zagreb ove je sezone ostao bez svoja tri dragulja. Dario Šarić potpisao je za Bilbao, Mario Hezonja za Barcelonu, a Dominik Mavra se odlučio za belgijski Pepinster.
Najmanje eksponirani od tog bivšeg Zagrebovog trojca je Mavra. Rođen je 15. lipnja 1994. godine u Zadru, igra na poziciji beka i visok je 196 centimetara. Svoja najveća postignuća bilježi za vrijeme boravka u Trnskom, u rosteru s Hezonjom i Šarićem. Sa Zagrebom je osvojio juniorsku Euroligu u kojoj je bio prvi strijelac završnog turnira, a prošle sezone je upisao i svoje prve ABA i A1 ligaške minute. Zasigurno najveći uspjeh mu je osvajanje dvije zlatne medalje na kadetskom i juniorskom Europskom prvenstvu.
“Kao i svaki Zadranin košarku sam počeo trenirati sa sedam godina, u školi košarke Prvi Koš kod Umberta Piasevolija. Tamo sam proveo sljedećih sedam prekrasnih godina i to razdoblje mi je ostalo u neopisivo lijepom sjećanju. Uz Umberta na moje košarkaško znanje utjecali su i nezaobilazni Učo Pulanić, Boris i Lucijan Valčić, te Arijan Komazec. U četrnaestoj godini sam prešao u KK Zadar”, o svojim prvim košarkaškim koracima ispričao je Dominik za Crošarku.
Zadar ispod kože
U Zadru si ostao do rujna 2010. godine. Dojam je da nisi bio zadovoljan svojim statusom. Tvoj otac Boris je tada izjavio da ga nitko nikada iz kluba nije kontaktirao u vezi tebe i da smatra da Zadar u tebi ne vidi potencijal.
“Iz Zadra sam otišao jer više nije bilo smisla daljnjem ostajanju. Jednostavno nisu imali sluha za mlade igrače, užasno loše stanje je bilo u tom trenutku. Naravno, u Zadar se svakako želim vratiti. To je moj klub koji će mi uvijek biti pod kožom. Otac me je vodio u Jazine još od sezone Dina Rađe i Arijana Komazeca, znači od 1999. godine, a od sezone 2004/05 nisam propustio ukupno 10 utakmica.”
Nakon toga slijedi Zagreb. Po čemu ćeš zapamtiti igranje u Zagrebu?
“Najljepše me uspomene vežu uz osvajanje juniorske Eurolige i osvajanja seniorskog Prvenstva Hrvatske. Kao najmlađa momčad, samo s tri igrača izlaznog juniorskog godišta, osvojili smo juniorsku Euroligu. Imali smo odličnu ekipu i odlično smo igrali. Vjerujem da sam i ja svojim igrama dao veliki doprinos, na završnom turniru sam bio i najbolji strijelac. Šteta što taj rezultat nismo obranili sljedeće godine, vjerojatno nam je za taj uspjeh nedostajao tada bolesni Mario Hezonja.”
O igranju za seniore je dodao: “U Zagrebu sam upisao svoje prve seniorske minute u ABA i A1 ligi. Mislim da sam to svojim zalaganjem i treniranjem zaslužio. Svakako će mi u dragom sjećanju ostati osvajanje naslova prvaka Hrvatske.”
Zagreb je u tom vremenu imao odličnu juniorsku momčad. Međutim, juniorski naslovi su odlazili u Dubravu i Cedevitu.
“Da, iako smo bili najjači po imenima i bili smo favoriti, nismo osvojili posljednja dva juniorska Prvenstva Hrvatske. Prošle godine smo porazom od Brod Svjetlosti ispali već u poluzavršnici u Splitu, a ove godine nas je u finalu zasluženo svladala Cedevita. Mislim da smo morali više napraviti, i te rezultate smatram neuspjehom.”
Zagreb definitivno nije u dobrom stanju i vrijeme je bilo da se ode
Već nakon Europskog prvenstva u Litvi najavljivao si odlazak iz Zagreba. U Trnskom su bili najperspektivniji mladi igrači, a sada se traže igrači koji će igrati kao zaštićeno godište. Koji su razlozi odlaska iz Trnskog?
“Zagreb definitivno nije u dobrom stanju i vrijeme je bilo da se ode. U Zagrebu je bilo dosta dobrih stvari, ali isto toliko i loših. Mislim da ne bi bilo dobro za mene da sam ostao. Otišli su i Šarić i Hezonja, mislim da je Zagreb napravio neke greške u koracima, vjerujem da njih nije bilo ostali bi u klubu još koju godinu. Sada je ta priča završena i ne želim ulaziti u detalje. Zahvalan sam klubu na svemu i želim im sve najbolje. Svi mi težimo ipak nečemu većem od A1 lige i to je jedan od glavnih razloga mog odlaska u Belgiju.”
Zašto baš Pepinster?
“Najveće zasluge za odlazak u Pepinster idu treneru Nenadu Trajkoviću. Bilo je i drugih opcija, drugih ponuda, ali prevagu je odnio moj sadašnji klub baš zato što će me trenirati taj čovjek. Pored toga, Belgijska liga je jača nego naša A1, ovdje je svaka momčad pojačana s 4-5 internacionalca. Atmosfera u ekipi je odlična, to je mlada, solidno posložena momčad. Prognoze su da se nije bilo boljeg rostera Pepinstera u posljednjih nekoliko godina. Uvjeti za život i rad su odlični, engleski mi nije problem pa sam se brzo uklopio u momčad. Sa mnom u ekipi su i dva igrača iz Srbije, Dragan Tubak i Nemanja Aleksandrov. Aleksandrov je bivša velika nada srpske košarke, a za povratak vrhunskom igranju nakon ozljeda izabrao je baš trenera Trajkovića koji je najpoznatiji kao individualni trener. Dovoljno je reći da je radio sa Steveom Nashom, Rajonom Rondom i Goranom Dragićem, a godinama je bio pomoćnik u Phoenix Sunsima. Već sam odradio nekoliko treninga s njim i oni su užitak. Odigrao sam i prvu utakmicu za klub, to je bilo na neki način moje upoznavanje s ekipom. Smatram da ću u narednih godinu dana rada s njim dosta napredovati, a nadam se i dobroj minutaži na utakmicama.”
Odšteta je 150 000 eura,o tome tko ju je platio ne bih
Danas su se na Twitteru pojavile navodno pouzdane brojke o odšteti za Šarića i Hezonju. Kako ste to pitanje riješili s bivšim klubom?
“O odšteti ne bih u detalje. Mogu samo reći da je između mene i Zagreba stajala fiksna odšteta od 150.000 eura.”
Generacija 1994. i mlađi osvojila je i kadetsko i juniorsko Europsko prvenstvo. Naš portal dao je veliki prostor nastupima juniorske reprezentacije. Kratko viđenje zlata iz tvog kuta.
“Smatram da smo vrlo dominantno osvojili prvenstvo i da smo pokrili nedostatak par važnih igrača. Imamo već veliko iskustvo u igranju jakih utakmica i posjedujemo pobjednički duh. Zbog toga smo bili u velikoj psihološkoj prednosti nad ostalima. Nismo osjećali pritisak da moramo obraniti ono zlato od prije dvije godine, bili smo sigurni u svoje mogućnosti i podržavali smo jedan drugoga, na čelu s trenerom Jakšom Vulićem koji nas je znao ukomponirati. Osobno sa svojom igrom i nisam zadovoljan, pogotovo šuterskim dijelom, ali nema smisla to isticati nakon ovako velikog uspjeha.”
I na kraju, koji su daljnji planovi?
“Najvjerojatnije ću se u Belgiji zadržati godinu dana, u tom vremenu želim napraviti najviše što mogu za sebe i za svoj klub. Svi dugoročni planovi su vezani uz moj napredak u igri i igranje na visokom nivou u vrhunskim klubovima. Nadam se da ću doći u priliku osvojiti i seniorsku Euroligu i medalju sa seniorskom reprezentacijom Hrvatske, kao što sam to već napravio s juniorima Zagreba i juniorskom reprezentacijom Hrvatske.”
Pored košarke, vrlo bitna mu je i škola, prijatelji i roditelji, za cure kaže da nema vremena: “U školi sam uvijek bio odličan, drugi i treći razred sam završio u 13. gimnaziji u Zagrebu s vrlo dobrim uspjehom. Nadam se razumijevanju škole i da neću imati problema niti u četvrtom razredu. Imam podršku prijatelja, kao i roditelja koji će biti sa mnom cijelu godinu, kao što su bili i zadnje dvije u Zagrebu. Oni su ipak dvije najvažnije osobe u mom životu bez kojih ne bih ništa postigao.”