Prije točno 29 godina održano je finale košarkaškog turnira na Olimpijskim igrama u Barceloni. Bilo je to finale između najveće i najjače sportske momčadi koja je ikad hodala ovom planetom i tek priznate države u kojoj je se događao krvavi rat za slobodu. SAD je došao vratiti čast koju su izgubili četiri godine ranije kada su u Seoulu uzeli “samo” broncu, a Hrvatska se došla predstaviti svijetu i s ponosom predstavljati svoju državu.
Okupljanje Hrvatske
Samo tri mjeseca prije velikog finala Hrvatska je odigrala svoju prvu službenu utakmicu. U Slovenskim Konjicama Hrvatska je debitirala protiv Slovenije i slavila s 93:74. Bio je to najjači sastav Hrvatske, a do prve pobjede odveo nas je Dražen s 18 poena. Izabranici Petra Skansija odigrali su još 10 pripremnih utakmica prije kvalifikacijskog turnira za odlazak na Igre. Kvalifikacije su se održale u Španjolskoj, 25 ekipa borilo se za 4 mjesta koja vode u Barcelonu. Odmah na startu upisali smo poraz od Njemačke, teže od očekivanog slavili protiv Rumunjske, a onda se prošetali protiv Portugala i Islanda kojeg smo pobijedili s najvećom razlikom u povijesti – 73 razlike. Zadnje kolo donijelo je jaku Grčku koju smo deklasirali sa 102:63. Petroviću i Rađi koji su dominirali u skupini pridružio se i Kukoč, a na to Grci nisu imali odgovor. U drugoj fazi natjecanja upisali smo poraz od Litve koja je predvođena legendarnim Sabonisom (33 poena) Hrvatsku dovela u neugodan položaj uoči susreta sa ZND (Zajednica Neovisnih Država – sve države bivšeg SSSR-a osim Estonije, Latvije i Litve). Hrvatska je morala pobijediti, jer porazom bi izgubila šanse za odlazak na Igre. Naši su slavili s 4 koša razlike uz sjajnu partiju Rađe i Kukoča (oba po 22 poena). Hrvatska se uz malo muke, ali na kraju uspješno i očekivano kvalificirala na Igre. Hrvatski sastav na OI u Barceloni: Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Žan Tabak, Velimir Perasović, Stojan Vranković, Arijan Komazec, Danko Cvjetičanin, Franjo Arapović, Aramis Naglić, Vladan Alanović i Alan Gregov.
Okupljanje Dream Teama
Osramoćeni zbog bronce četiri godine ranije Amerikanci su odlučili da više nema šale i da od sad na OI šalju najbolje od najboljih. Kada je objavljeno da na OI više neće ići samo igrači sa sveučilišta nego profesionalci u košarkaškom svijetu zavladala je euforija. Značilo je to da će svi najbolji igrači NBA lige igrati za istu ekipu. Zvučalo je nepošteno i bilo je nepošteno koliko su dominirali. Izbornik Chuck Daly, ujedno i trener legendarnih Bad Boys Pistonsa, imao je samo jedan cilj – vratiti zlato. U pomoć su mi stigle dvije legende koje su se vratile iz mirovine. Larry Bird i Magic Johnosn koji je par mjeseci ranije objavio da je HIV pozitivan te je odigrao veliku ulogu u educiranju javnosti vezano uz tu bolest. Uz 11 All-star igrača pozvan je i najbolji sveučilišni košarkaš Christian Laettner. Veliko rivalstvo između istoka i zapada u početku je bilo veliki problem. Gotovo na svakom treningu dolazilo je do svađa koje su bile na rubu tuča i trebalo je vremena da se smire i shvate zašto su se okupili. O jačini ove ekipe najbolje govori izjava Jordana kada su ga pitali koja mu je bila najteža utakmica na turniru, a on je odgovorio: “Naša međusobna utakmica na prvom treningu. To je bio rat. Mislio sam da će se pola ekipe ozlijedit.”
Pitanje nije bilo hoće li osvojiti, nego s koliko razlike će pobjeđivati svakog protivnika. Prva su ekipa u povjesti koja je u svakoj utakmici zabila preko 100 poena. Članovi Dream teama: Michael Jordan, Magic Johnson, Larry Bird, Charles Barkley, Karl Malone, John Stockton, Patrick Ewing, David Robinson, Clyde Drexler, Scottie Pippen, Chris Mullin i Christian Laettner.
Turnir
Članovi Dream teama stigli su u Barcelonu kao najveće zvijezde igara. Uvijek okruženi gomilom forografa i fanova nisu spavali kao “obični” Olimpjici u olimpijskom selu nego u najluksuznijem hotelu u Barceloni. Hrvatska je u skupini bila s Brazilom, Njemačkom, SAD-om, Španjolskom i Angolom. U skupini smo osvojili drugo mjesto, a jedini poraz došao je, naravno, od SAD-a. Bio je to susret gdje su Pippen i Jordan odlučili zaželjeti dobrodošlicu budućem suigraču Toniju Kukoču. Pippen ga je čuvao jedno poluvrijme, Jordan drugo, a Kukoč je kasnije izjavio da nikad nije dobio batina na terenu kao na toj utakmici.
Bio je to uvod u veliko finale. U četvrtfinalu je Amerika s lakoćom izbacila Portoriko dok ih je u polufinalu čekao susret sa zemljom košarke: Litvom. Litva je bila hit turnira, ponajviše zbog svojih trenirki te su košarkaši izgledali kao da idu na Woodstock, a ne na Olimpijske igre. Od Litve se očekivao veći otpor, ali su i oni bili impresionirani igračkim veličanama s druge strane. SAD je slavio s 127:76. Litavci nisu tugovali negu su kao i većina protivnika poslije utakmice tražili fotografiju ili autogram od najboljih košarkaša tadašnjice.
Hrvatska je svoje finale izborila na isti način kao i plasman na Igre, pobjedom protiv ZND-a. Bila je to nevjerovatna drama o kojoj je na kraju odlučilo igračka klasa Tonija Kukoča i Dražena Petrovića. 30 sekundi do kraja susreta Hrvatska gubi 4 razlike, Toni Kukoč se diže i pogađa tricu za minus 1. Komazec radi faul i šalje Volkova na linju slobodnih bacanja. Rus je podlegao pritisku i promašuje oba, Hrvatska ima napad, fauliraju Dražena koji dobiva dva slobodna. Dvorana je na nogama, buka kao na stadionu. Dražen hladno posprema oba slobodna bacanja za svojih 28 poena i 10 sekundi prije kraja Hrvatska ima plus 1. Naši su od silne eufroije zaboravili na preostalih 10 sekundi, Volkov baca loptu Gorinu koji je sam ispod koša, ali najednom ispred njega dolaze Rađa i Petrović te je Gorin promašio cijeli obruč za veliko finale između Hrvatske i Dream Teama.
Unaprijed se znalo tko će uzeti zlato. Jednostvano, Dream Team je bio defincija dominacije i moći. Ipak u jednom trenutku Hrvatska je povela. Na iznanađenje cijelog svijeta, Dream Team je po prvi put na turniru gubio. Jordan je promašio tricu, Kukoč ulovio skok i povukao kontru, došao do reketa i pričekao Franju Arapovića. Arapović je uletio u prazan prostor između američke obrane, zakucao i doveo Hrvatsku u vodstvo 24:23 (nakon dodatnog slobodnog 25:23) uz legenadrani urlik Slavka Cvitkovića: ” Spusti se Franjo.”
Nakon toga uslijedila je trica Barklyea, SAD je poveo te sigurno uzeo zlato s pobjedom od 117:85. Nama fanaticima ipak ostaje par malih pobjeda. Dražen je zabio više od Jordana (24:22), Kukoč je bio bolji od Pippena (16 koševa 8 asista, Pippen 12 koševa), a Rađa je zabio više od Admirala Robinosna i Poštara Malonea zajedno ( 23:15).
Značaj i utjecaj
Dream Team je u Barcelonu došao na izlet, a u pauzama su odigrali nekoliko utakmica te lagano osvojili zlato. Izbornik Daly tijekom cijelog turnira nije pozvao nijedan timout i rekao je da je jedino pomislio zvati kada je Hrvatska povela, ali je odustao. Bila je ovo velika promacija NBA lige koja je nakon ovih igara proširila svoje tržište na Europu, ali i cijeli svijet i tako postala najmoćnija liga svijeta. Sponzorski gledano, nijedna ekipa u povijeti OI nije imala ovako veliki marketniški utjecaj kao Dream Team. Od 12 igrača njih 10 spadaju u 30 najboljih svih vremena. Bila je to ekipa koja je imala sve i ovo je jedini pravi Dream team, a Hrvatska je imala čast igrati protiv njih. Mala, tek priznata zemlja, predvođena genijalcima Petrovićem i Kukočom, ušla je u finale i povela protiv najjače ekipe u povijesti sporta. Čitav svijet je gledao kako Arapović zakucava i dovodi Hrvatsku u vodstvo. Čitav svijet je tada upozano Hrvatsku. Zato je ovo najveća utakmica u hrvatskoj sportskoj povijesti. Igarana je u trenutku kada se Hrvatska borila za slobodu i kada su brojni ljudi stradali i iseljeni iz Hrvatske. Igrana je protiv najveće, najjače i socijalno i kultorološki najutjecanije momčadi svih vremena. Zato je ovo srebro bilo veće od srebra. Ova utakmica i Goranovo prvo finale Wimbldona par mjeseci prije Hrvatsku je stavilo na kartu svijeta. To je ona prava moć sporta. Bila je i ostala je najveća utakmica u Hrvatskoj povijesti.
Izvori: olympics.com, FIBA, HOO