Hrvatski košarkaški savez danas je u zagrebačkom muzeju Mimara svečanom ceremonijom obilježio 20 godina od najvećeg uspjeha hrvatske reprezentativne košarke – osvajanja srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine.
Svečanom ceremonijom na kojoj je prikazan dvadesetminutni dokumentarni film o nastupu hrvatskog “Dream Teama” u Barceloni, te je okupljenima podijeljena replika dresa Dražena Petrovića, obilježen je najveći trenutak hrvatske košarkaške povijesti. Prisutni su bili čelnici Hrvatskog košarkaškog saveza, kao i legende hrvatske košarke poput Mirka Novosela, Mihovila Nakića, Aleksandra Petrovića i drugih, no nije bilo niti jednog člana reprezentacije koja je jedina pokazala svijetu da se košarka igra i izvan SAD-a, a svim pratiteljima košarke taj će trenutak ostati u pamćenju zahvaljujući uzviku “Spusti se Franjo!” komentatora HRT-a Slavka Cvitkovića.
Legendarni hrvatski srebrni košarkaši odlučili su ignorirati ovaj događaj i tako još jednom pokazati da “Generacija 92.” ima “neriješenih stvari” s trenutnim vodstvom hrvatske košarke. Poziv su dobili svi košarkaši iz Barcelone, no nitko se nije pojavio na događaju koji je održan 20. rujna, gotovo dva mjeseca prekasno, jer je finalna utakmica Hrvatske i SAD-a održana 8. kolovoza 1992. godine.
“Neki su se opravdali. Dvoje-troje od njih je reklo da će sigurno doći, ali se nisu pojavili. Mi smo očekivali barem trojicu ovdje, ne znam zašto nisu došli”, riječi su opravdanja Danka Radića, predsjednika Saveza, za tportal, dok je tajnik Saveza Željko Drakšić za jutarnji.hr izjavio: “Proslavu smo, prvenstveno, napravili zbog igrača, a ne radi nas. A sada se osjećamo kao da nam na rođendansku proslavu nije došao najbolji prijatelj. Iako smo ga pozvali. Mislim da ovo više govori o njima, a ne o nama, a ja bih želio da pričamo o tim utakmicama, a ne o tome koga i zašto nema.”
Najbolje je svoj nedolazak, ali vjerojatno i nedolazak većine ostalih igrača, opisao Dino Rađa za index.hr: “Ne znam ništa o bojkotu. Nisam razgovarao s drugim igračima iz te generacije. Pozivnicu sam dobio, ali nemam tamo što tražiti, ne osjećam kao da tamo pripadam. Shvatite to kako želite.”
Obljetnica 20 godina od Barcelone bitna je brojnim zemljama, pa su tako Amerikanci tom prigodom objavili impresivan dokumentarni film i knjigu koja otkriva brojne, do tada neobjavljene, detalje iz njihove reprezentacije, a odigrali su i u Barceloni prijateljsku utakmicu protiv Španjolske kao sjećanje na Olimpijske igre. Litva je također ponosna na svoje olimpijce iz Barcelone, objavljen je njihov put i nastup u Barceloni u sat i pol dugačkom dokumentarnom filmu, a “oživljeni” su i legendarni dresovi koje su njihovi košarkaši nosili u Barceloni. Jedino se u Hrvatskoj ovako važan događaj obilježava dva mjeseca prekasno i to bez prisutnosti glavnih aktera. Sigurno je da se ovaj događaj mogao i morao obilježiti puno bolje, kako to naši olimpijci i zaslužuju, no on očito nije bio prioritet onima koji su za to zaduženi…