Nikola Garma: “Definitivno je ovo bio praznik košarke”

Array

Današnjom utakmicom završava prva zadarska epizoda košarkaških zbivanja u veljači. Kup je dogurao do samog finala, a o dojmovima s natjecanjima popričali smo s trenerom Zagreba, legendarnim Nikolom Garmom.


Nikola, bio si sudionik kupa sa svojim mladim pulenima i bio si u žiži zbivanja. Kako gledaš na utakmice koje su odigrane do sada, prije samog finala?

Prije svega moram reći da je ova ideja sa osam klubova odlična. Definitivno je ovo bio praznik košarke u Zadru, od tri dana, od samih utakmica pa do druženja svih ekipa, u hotelu, po gradu, oko dvorane…stvarno, po meni pun pogodak. Što se tiče samih ekipa, ja bih to nekako stavio u tri kategorije. U prvoj su Cedevita, Cibona i Zadar kao ekipe koje su svi očekivali u završnici, u drugoj su Šibenik, Zabok i Škrljevo i u zadnjoj Sonik i Zagreb. Pokazalo se  i to mi je drago, da su svi koji su mislili da će se Cibona i Cedevita prošetati do finala, pogriješili.

Cibona je u utakmici protiv Škrljeva opasno visila, da nije bilo pete osobne Konjevića, tko zna o čemu bi pričali. No, jedno moram reći. Dugo nisam gledao tako gledljivu i zanimljivu utakmicu od susreta Šibenika i Zaboka. Na jednoj strani imali ste Zulu fajtera, sa svojim mladim momcima, koji prije početka sezone nisu znali ni u kojem će rangu igrati, a kamoli kakva će sama ekipa izgledati, no ubrzo su se kroz prvenstvo isprofilirali kao jedna od najboljih ekipa trenutno u ligi. S druge strane, Ivan Perinčić tako kulerski radi svoj posao, da je to nevjerojatno. Njegova ekipa točno radi što on traži od njih, imaju glavu i rep, i po meni su jedno od ugodnijih iznenađenja sezone,  i mislim da će do kraja prvenstva svima biti teško igrati protiv njih. Bila je to po meni do sada najbolja utakmica od svih u ova tri dana, zanimljiva do samog kraja, i svima nama ostalima putokaz za daljnji rad.

Polufinale je ponudilo neizvjesne utakmice, iako su svi očekivali lagani trening Cedevite i pobjedu Zadra, s obzirom na domaći teren, ulogu favorita, no nije baš tako bilo.

I ja sam iskreno očekivao lakši trening za Cedevitu, no kao što sam rekao, Perinčić je opet sve iznenadio i Zabok je bio praktički do zadnje lopte u utakmici. Uopće se nije osjetila razlika u kvaliteti te dvije ekipe, da ne spominjem onu financijsku stranu, od koje boli glava, no na kraju krajeva, igraju igrači, ne budžet. Što se tiče Zadra i Cibone, pokazalo se još jednom kakav je igrač Luka Žorić. Zadar jednostavno nije imao rješenje za njega, iako moram reći da je Marin Rozić u obrani psihološki odigrao ulogu i onako „bezobrazno puštao“ određene igrače da šutiraju, te su i uz odličnog Karla Uljarevića, iznenadili Zadar. Dojma sam možda da su igrači Zadra bili iznenađeni načinom na koji je Cibona igrala obranu, što se i vidjelo u situacijama kada su njihovi igrači ostajali sami na šutevima, koje su uredno promašivali. Možda je i puna dvorana i pritisak odigrao svoje i sputao igrače trenera Naglića u toj utakmici

Možeš li najaviti finalnu utakmicu?

Što se tiče finala, očekujem definitivno ponovno praznik košarke i jednu neizvjesnu utakmicu. Ne dajem ni jednima ni drugima ulogu favorita, iako po imenima i kvaliteti Cedevita je tu u prednosti, no na temelju jučerašnje igre Cibone, mišljenja sam da oni itekako imaju što za reći. Presudno će jedino po meni biti koliko će trener Nazor koristiti Luku Žorića, koji je jučer odigrao fantastičnu utakmicu i pitanje je koliko je odmoran, iako očekujem njegovu punu minutažu opet. Prednost Cedevite mogla bi biti njegova odsutnost u nekim trenucima, jer mislim da Lukina zamjena, Geramipoor, nije ni približnoj razini koja može parirati Cedevitinim igračima. Tu vidim prednost Cedevite. No, Cibona ima tu i Marka Tomasa, koji može odlučiti utakmicu, ima odličnog Karla Uljarevića, koji polako izrasta u pravog playa, ali isto tako i Cedevita ima svoje adute, ali ne otpisujem nikako Cibonu u ovoj utakmici.

I za kraj, moram nešto reći. Pričamo svi o nedostatku playeva u našoj košarci, ali mislim da na dvojicu igrača jednostavno moramo obratiti pozornost. Karlo Uljarević i Antonio Jordano pokazali su da polako, ali sigurno napreduju, i njima definitivno treba dati još više minuta, istrpiti ih, jer oni su definitivno budućnost i ako se budu pravilno razvijali, moći ćemo reći da imamo playmakere za budućnost.

Related Articles